NAKON što je pisac i novinar Predrag Matvejević 2. studenoga na Općinskome sudu u Zagrebu osuđen na pet mjeseci zatvora, uz rok kušnje od dvije godine, u javnosti se podigla velika bura.

Podsjetimo, Matvejević je osuđen zbog članka "Naši talibani", koji je objavljen u Jutarnjem listu prije četiri godine.

Protiv takve odluke Općinskog suda istupili su Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica, a svoj komentar dao je i premijer Ivo Sanader, doduše u svojstvu člana Društva hrvatskih književnika i hrvatskog PEN-a.

“Kao član Društva hrvatskih književnika i kao član Hrvatskog centra PEN - kluba, želim reći da je po mom dubokom uvjerenju neprihvatljivo da se danas donose takve presude protiv pisaca.” - kazao je premijer Sanader.

Nedugo zatim oglasila se i Hrvatska udruga sudaca, ustvrdivši da se se presuda kojom je Predrag Matvejević na pet mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, može propitivati i ocjenjivati jedino pred višim sudom. HUS navodi kako se komentiranje sudskih odluka može smatrati pritiskom na suce.

U redakciju Indexa danas je pristiglo priopćenje koje zajednički potpisuju Siniša Rodin, profesor na Katedri za Europsko javno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, docent Tamara Ćapeta te Goran Selanec, asistent na istoj katedri.

Priopćenje po želji autora prenosimo u cijelosti:

U vezi s izjavom Udruge hrvatskih sudaca da se pravilnost i zakonitost sudske odluke može propitivati i ocjenjivati jedino u postupku pred višom sudskom instancom, te s njenom konstatacijom da suci odluke donose na temelju Ustava i zakona, smatramo svojom građanskom obavezom hrvatsku javnost upozoriti na sljedeće.

Sudbena vlast kao javna vlast ne može biti izuzeta od građanske kritike usmjerene na zakonitost njenog postupanja. Komentiranje sudskih odluka, pa i onih nepravomoćnih, ni na koji način ne utječe na nezavisnost sudaca. Upravo suprotno, javna rasprava pridonosi kvaliteti sudovanja jer pred suce stavlja obavezu da argumentirano, transparentno i javnosti razumljivo obrazlože svoje odluke.

Stav javnosti ne prejudicira sudsku odluku već pridonosi njenoj kvaliteti i široj društvenoj prihvatljivosti, u skladu sa standardima demokratskog, odnosno, pluralističkog društva.

Sudovi svakako moraju suditi temeljem Ustava. Prema čl. 38 Ustava RH zajamčena je sloboda izražavanja. Istu slobodu jamči i čl. 10 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ta sloboda, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, predstavlja jedan od bitnih temelja demokratskog društva.

Sloboda izražavanja odnosi se ne samo na informacije ili ideje koje se prihvaćaju s odobravanjem ili koje se smatraju neuvredljivima ili neutralnima, već se odnosi i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumlja bez kojih ne može postojati demokratsko društvo (odluke u predmetima Handyside, Lingens i Oberschlick).

Ustav u čl. 140 propisuje da su međunarodni ugovori dio unutrašnjeg pravnog poretka, a čl. 5 Zakona o sudovima propisuje da sudovi sude i na temelju međunarodnih ugovora. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dio je hrvatskog pravnog poretka i sudovi su je obavezni primjenjivati.

Suočen s kaznenim djelom klevete, hrvatski sud ima dvije mogućnosti. Kao prvo, može odredbe kaznenog zakona primjenjive na klevetu interpretirati u skladu s Ustavom i Europskom konvencijom, te ako to nije moguće, mora posumnjati u njihovu ustavnost.  Budući da sudac samostalno nema ovlast izuzeti iz primjene neustavni zakon, ima obavezu postupiti u skladu s čl. 37 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu koji propisuje: ako sud u postupku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom.