Rudolf i Ibler o hrvatskim morskim granicama
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NA ZNANSTVENOM vijeću za mir i prava čovjeka danas je u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu akademik Davorin Rudolf upozorio kako je bivša vlada sporazumom Račan-Drnovšek pokušala Sloveniji prepustiti 166 četvornih kilometara našega mora.
Račanova je vlada Srbiji i Crnoj Gori kod Prevlake prepustila 427 četvornih kilometara hrvatskoga mora (najveći hrvatski otok Krk ima oko 406 četvornih kilometara), podsjetio je Rudolf.
Nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije 1992. dvije su države potpisale Konvenciju mora i mi smo se držali tzv. ekvidistance ili crte sredine, napomenuo je Rudolf i dodao kako su se Račan i Drnovšek kasnije u Londonu drukčije dogovorili.
Srećom je taj dogovor bio samo parafiran, istaknuo je Rudolf i dodao kako ga je Vlada nakon pobune javnosti morala odbaciti.
Vlada premijera Zlatka Mateše 1999. darovala je BiH rep poluotoka Klek i u njegovoj blizini otočiće Veli i Mali Škoj, naveo je Rudolf, napomenuvši kako taj sporazum Hrvatski sabor nije ratificirao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Akademik Vladimir Ibler govorio je o taktici slovenskoga pregovaranja čiji je cilj iznesen u njihovu "Memorandumu o Piranskom zaljevu". U njem se tvrdi da cijeli Piranski zaljev pripada Sloveniji, rekao je Ibler, koji se prije možebitne arbitraže založio za pravorijek Međunarodnoga suda u Haagu.
U raspravi nakon predavanja sudionici su upozorili hrvatsku Vladu da ako želi zaštititi nacionalne probitke, mora čuti i glas pravne struke jer su svi argumenti u pogledu razgraničenja u Savudrijskoj vali na hrvatskoj strani.
Odnos prava i politike treba uvjetovati tako da politika ne može ići u rušenje pravnoga sustava, istaknuo je profesor zagrebačkoga Pravnog fakulteta Željko Horvatić.
Rudolf je govoreći o morskim granicama Hrvatske također napomenuo kako se još 1918. južna granica Dalmacije protezala sve do iznad Bara.
Po tajnom Londonskom ugovoru, ako bi Italija ušla u rat protiv Austro-Ugarske, Engleska, Francuska i Rusija obećale su joj 1915. teritorijalno proširenje na istočnu obalu Jadrana, dodao je Rudolf.
Na mirovnim pregovorima u Parizu takvo proširenje Italije na naš teritorij spriječio je tadašnji američki predsjednik Woodrow Willson, istaknuo je Rudolf i dodao kako je ipak Kraljevstvo SHS moralo 1920. u Rapallu prepustiti Talijanima Istru, Cres, Lošinj, Zadar, Lastovo i Palagružu.
Rijeka je trebala postati slobodna i nezavisna država, napomenuo je Rudolf i dodao kako su je 1924. Talijani jednostavno anektirali.
Karađorđevići su upravnim podjelama unutar Kraljevstva SHS i Jugoslavije također otkidali komade hrvatske obale, istaknuo je Rudolf i dodao kako je uredbom o Banovini Hrvatskoj 1939. u te granica bilo uključeno područje Dubrovnika.
Nakon kapitulacije fašističke Italije 1943. Istra, otoci i Zadar priključeni su Hrvatskoj, napomenuo je Rudolf i dodao kako je pitanje razgraničenja s Italijom oko tzv. Slobodnoga teritorija Trsta rješeno Memorandumom u Londonu 1954., a potvrđeno Osimskim sporazumima između Italije i SFRJ 1975.
Račanova je vlada Srbiji i Crnoj Gori kod Prevlake prepustila 427 četvornih kilometara hrvatskoga mora (najveći hrvatski otok Krk ima oko 406 četvornih kilometara), podsjetio je Rudolf.
Nakon osamostaljenja Hrvatske i Slovenije 1992. dvije su države potpisale Konvenciju mora i mi smo se držali tzv. ekvidistance ili crte sredine, napomenuo je Rudolf i dodao kako su se Račan i Drnovšek kasnije u Londonu drukčije dogovorili.
Srećom je taj dogovor bio samo parafiran, istaknuo je Rudolf i dodao kako ga je Vlada nakon pobune javnosti morala odbaciti.
Vlada premijera Zlatka Mateše 1999. darovala je BiH rep poluotoka Klek i u njegovoj blizini otočiće Veli i Mali Škoj, naveo je Rudolf, napomenuvši kako taj sporazum Hrvatski sabor nije ratificirao.
U raspravi nakon predavanja sudionici su upozorili hrvatsku Vladu da ako želi zaštititi nacionalne probitke, mora čuti i glas pravne struke jer su svi argumenti u pogledu razgraničenja u Savudrijskoj vali na hrvatskoj strani.
Odnos prava i politike treba uvjetovati tako da politika ne može ići u rušenje pravnoga sustava, istaknuo je profesor zagrebačkoga Pravnog fakulteta Željko Horvatić.
Rudolf je govoreći o morskim granicama Hrvatske također napomenuo kako se još 1918. južna granica Dalmacije protezala sve do iznad Bara.
Po tajnom Londonskom ugovoru, ako bi Italija ušla u rat protiv Austro-Ugarske, Engleska, Francuska i Rusija obećale su joj 1915. teritorijalno proširenje na istočnu obalu Jadrana, dodao je Rudolf.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Na mirovnim pregovorima u Parizu takvo proširenje Italije na naš teritorij spriječio je tadašnji američki predsjednik Woodrow Willson, istaknuo je Rudolf i dodao kako je ipak Kraljevstvo SHS moralo 1920. u Rapallu prepustiti Talijanima Istru, Cres, Lošinj, Zadar, Lastovo i Palagružu.
Rijeka je trebala postati slobodna i nezavisna država, napomenuo je Rudolf i dodao kako su je 1924. Talijani jednostavno anektirali.
Karađorđevići su upravnim podjelama unutar Kraljevstva SHS i Jugoslavije također otkidali komade hrvatske obale, istaknuo je Rudolf i dodao kako je uredbom o Banovini Hrvatskoj 1939. u te granica bilo uključeno područje Dubrovnika.
Nakon kapitulacije fašističke Italije 1943. Istra, otoci i Zadar priključeni su Hrvatskoj, napomenuo je Rudolf i dodao kako je pitanje razgraničenja s Italijom oko tzv. Slobodnoga teritorija Trsta rješeno Memorandumom u Londonu 1954., a potvrđeno Osimskim sporazumima između Italije i SFRJ 1975.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati