Rumsfeld na vrhuncu moći
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NAKON rata u Iraku američki ministar obrane Donald Rumsfeld stekao je moć do sada rijetko viđenu u rukama jednog američkog ministra.
Vodivši dva dobijena rata u samo dvije godine, u Iraku i Afganistanu, Rumsfeld je postao neuobičajeno jak ministar obrane u važnom trenutku za američku vanjsku politiku i američku vojsku.
S novostečenom moći očekuje se da će nastaviti slijediti svoju viziju američke vojske kao vojnog stroja za 21. stoljeće, sposobnog ne samo za obranu nego ponajprije za preventivni napad u obrani američke sigurnosti i interesa.
"Nikad nismo imali dužnosnika vlade, osim možda s iznimkom (Henryja) Kissingera, koji je toliko istaknut", rekao je Marlin Fitzwater, glasnogovornik prvog predsjednika Busha.
Brza pobjeda u Iraku, uz relativno malo američkih žrtava, može ojačati Rumsfeldovo uvjerenje da se ratovi u 21. stoljeću mogu voditi i dobijati uz spremnost da se napadne prvi i u borbi koristi kombinacija visoke tehnologije, specijalnih operacija i lakših i brzo pokretnih snaga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Neki u Sjedinjenim Državama, a pogotovu izvan njih, strahuju da će pobjede u Iraku i Afganistanu ohrabriti američku vladu da vojnu silu sve radije upotrebljava kao ključni argument u vođenju vanjske politike.
"Tako završite s kratkoročnim dobicima", rekao je senator Joseph Biden, demokratski član senatskog Odbora za vanjske odnose. "Ali to nije način rješavanja stvari sa svijetom".
Rumsfeldova agresivnost u nastupu i otvoren, žestok način komuniciranja donose mu ili prijatelje, ili neprijatelje koji strahuju od njegove ojačane pozicije u vladi.
Možda je omiljenost u javnosti odraz trenutačnog raspoloženja, ali Rumsfeld, koji agresivnost pokazuje kao svoj zaštitni znak, popularan je među Amerikancima. Gallupovo travanjsko istraživanje javnoga mišljenja pokazalo je da 71 posto Amerikanaca odobrava način na koji obavlja svoj posao.
Rumsfelda se svrstava u neokonzervativnu, krajnje desnu skupinu unutar Republikanske stranke, koja zagovara čvrstu vanjsku politiku prema neprijateljima američkih interesa uz snažnije korištenje vojne sile u suočavanju s dva glavna sigurnosna izazova u 21. stoljeću - terorizmom i odmetničkim državama koje pomažu teroriste i teže oružju masovnog uništavanja.
Svjedočeći pred Kongresom prošloga rujna Rumsfeld je rekao kako se u doba terorizma ne može tražiti nesumnjiv dokaz kao opravdanje vojne intervencije.
"Očekivati da će se naći dokaz prema takvim mjerilima, na tisuće milja udaljenosti, i učiniti to prije nego takvo oružje bude upotrijebljeno nije realistično", rekao je on.
Takvo stajalište navelo je analitičare i političare da se upitaju tko je sljedeći. Rumsfeldova agresivna retorika prema Siriji navela je na pitanja je li Sirija iduća na popisu za vojni napad. Predsjednik Geroge W. Bush je na kraju morao uskočiti kako bi ublažio prijetnje i konačno poslao državnog tajnika Colina Powella u Damask kako bi diplomatski riješio spor.
Rumsfeld (70), je već pod predsjednikom Geraldom Fordom služio kao ministar obrane, a sada ima prigodu da iza sebe ostavi značajan trag.
Promatrači i analitičari smatraju da je stekao takvu moć da će uspjeti ostvariti većinu onoga što želi u obrani i vanjskoj politici.
Rumsfeld želi vojsku obučenu i opremljenu za moguće preventivne napade na odmetničke države koje pomažu teroriste i proizvode oružje masovnog uništavanja. On također teži utjecaju Pentagona na vanjsku politiku u skladu sa središnjom ulogom koju vojska ima u provođenju te politike.
Sukladno tim ciljevima Rumsfeld namjerava transformirati američku vojsku tako da se lakše i brže može poslati u rat.
Nagađa se da će Rumsfeld pokušati smanjiti američku vojsku koja sada broji 1,4 milijuna aktivnih vojnika, a ponajviše kopnenu vojsku koja sada ima 480.000 vojnika, stvarajući manje i brže snage spremnije za borbu. U tom cilju će nastojati naglasak s velikih divizija od 15.000 do 20.000 vojnika s teškim tenkovima prenijeti na manje brigade s 3.000 do 5.000 vojnika i lakša oklopljena vozila.
Rumsfeld već najavljuje ukidanje ili smanjenje velikih baza u Njemačkoj i Saudijskoj Arabiji i drugdje i uspostavu baza u zemljama poput Poljske i Rumunjske te Perzijskog zaljeva za koje je vjerojatnije da će podržati preventivne ratove poput onoga u Iraku. Planira se i reorganizacija vojne pričuve kako bi se mogla brže angažirati u potencijalnom ratu.
Posljedice Rumsfeldovih promjena mogu se u punoj mjeri očekivati tek za nekoliko godina, kada budu provedene, ocjenjuje Loren Thompson, analitičar u Insitutu Lexington.
(Hina) sl rt
Vodivši dva dobijena rata u samo dvije godine, u Iraku i Afganistanu, Rumsfeld je postao neuobičajeno jak ministar obrane u važnom trenutku za američku vanjsku politiku i američku vojsku.
S novostečenom moći očekuje se da će nastaviti slijediti svoju viziju američke vojske kao vojnog stroja za 21. stoljeće, sposobnog ne samo za obranu nego ponajprije za preventivni napad u obrani američke sigurnosti i interesa.
"Nikad nismo imali dužnosnika vlade, osim možda s iznimkom (Henryja) Kissingera, koji je toliko istaknut", rekao je Marlin Fitzwater, glasnogovornik prvog predsjednika Busha.
Brza pobjeda u Iraku, uz relativno malo američkih žrtava, može ojačati Rumsfeldovo uvjerenje da se ratovi u 21. stoljeću mogu voditi i dobijati uz spremnost da se napadne prvi i u borbi koristi kombinacija visoke tehnologije, specijalnih operacija i lakših i brzo pokretnih snaga.
Neki u Sjedinjenim Državama, a pogotovu izvan njih, strahuju da će pobjede u Iraku i Afganistanu ohrabriti američku vladu da vojnu silu sve radije upotrebljava kao ključni argument u vođenju vanjske politike.
"Tako završite s kratkoročnim dobicima", rekao je senator Joseph Biden, demokratski član senatskog Odbora za vanjske odnose. "Ali to nije način rješavanja stvari sa svijetom".
Rumsfeldova agresivnost u nastupu i otvoren, žestok način komuniciranja donose mu ili prijatelje, ili neprijatelje koji strahuju od njegove ojačane pozicije u vladi.
Možda je omiljenost u javnosti odraz trenutačnog raspoloženja, ali Rumsfeld, koji agresivnost pokazuje kao svoj zaštitni znak, popularan je među Amerikancima. Gallupovo travanjsko istraživanje javnoga mišljenja pokazalo je da 71 posto Amerikanaca odobrava način na koji obavlja svoj posao.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Rumsfelda se svrstava u neokonzervativnu, krajnje desnu skupinu unutar Republikanske stranke, koja zagovara čvrstu vanjsku politiku prema neprijateljima američkih interesa uz snažnije korištenje vojne sile u suočavanju s dva glavna sigurnosna izazova u 21. stoljeću - terorizmom i odmetničkim državama koje pomažu teroriste i teže oružju masovnog uništavanja.
Svjedočeći pred Kongresom prošloga rujna Rumsfeld je rekao kako se u doba terorizma ne može tražiti nesumnjiv dokaz kao opravdanje vojne intervencije.
"Očekivati da će se naći dokaz prema takvim mjerilima, na tisuće milja udaljenosti, i učiniti to prije nego takvo oružje bude upotrijebljeno nije realistično", rekao je on.
Takvo stajalište navelo je analitičare i političare da se upitaju tko je sljedeći. Rumsfeldova agresivna retorika prema Siriji navela je na pitanja je li Sirija iduća na popisu za vojni napad. Predsjednik Geroge W. Bush je na kraju morao uskočiti kako bi ublažio prijetnje i konačno poslao državnog tajnika Colina Powella u Damask kako bi diplomatski riješio spor.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Rumsfeld (70), je već pod predsjednikom Geraldom Fordom služio kao ministar obrane, a sada ima prigodu da iza sebe ostavi značajan trag.
Promatrači i analitičari smatraju da je stekao takvu moć da će uspjeti ostvariti većinu onoga što želi u obrani i vanjskoj politici.
Rumsfeld želi vojsku obučenu i opremljenu za moguće preventivne napade na odmetničke države koje pomažu teroriste i proizvode oružje masovnog uništavanja. On također teži utjecaju Pentagona na vanjsku politiku u skladu sa središnjom ulogom koju vojska ima u provođenju te politike.
Sukladno tim ciljevima Rumsfeld namjerava transformirati američku vojsku tako da se lakše i brže može poslati u rat.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nagađa se da će Rumsfeld pokušati smanjiti američku vojsku koja sada broji 1,4 milijuna aktivnih vojnika, a ponajviše kopnenu vojsku koja sada ima 480.000 vojnika, stvarajući manje i brže snage spremnije za borbu. U tom cilju će nastojati naglasak s velikih divizija od 15.000 do 20.000 vojnika s teškim tenkovima prenijeti na manje brigade s 3.000 do 5.000 vojnika i lakša oklopljena vozila.
Rumsfeld već najavljuje ukidanje ili smanjenje velikih baza u Njemačkoj i Saudijskoj Arabiji i drugdje i uspostavu baza u zemljama poput Poljske i Rumunjske te Perzijskog zaljeva za koje je vjerojatnije da će podržati preventivne ratove poput onoga u Iraku. Planira se i reorganizacija vojne pričuve kako bi se mogla brže angažirati u potencijalnom ratu.
Posljedice Rumsfeldovih promjena mogu se u punoj mjeri očekivati tek za nekoliko godina, kada budu provedene, ocjenjuje Loren Thompson, analitičar u Insitutu Lexington.
(Hina) sl rt
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati