Foto: Goran Mehkek / Cropix

NOĆAŠNJI rusvaj u Varšavskoj ulici bio je samo kulminacija. Krajnja posljedica. Sublimacija stanja u Hrvatskoj. Intervencija stotinjak policajaca protiv inicijative Pravo na grad, a u obranu tajkunskog Prava na rad, savršena je ilustracija priče o tome kako se u ovoj zemlji donose zakoni i u čijem interesu, kako se zakoni štite i u čijem interesu, te kakvu ulogu u svemu tome igra politika. I to - kojeg li čuda - ne nužno HDZ-ova.

Policija je u gluho doba noći i u skladu sa zakonom pohapsila prosvjednike i uklonila kontejnere. Te zakone je u obliku Generalnog urbanističkog plana usvojila zagrebačka Gradska skupština. Kojom već godinama vlada SDP. GUP je usvojen unatoč peticiji s 54 tisuće potpisa građana koji su se protivili devastaciji urbane jezgre.

Tko smije kršiti zakone?

I čiča miča, gotova je priča. Hrvatska je dokazala da je pravna država. U njoj se zakoni pišu i donose kako bi se poštovali. Tko ne poštuje zakone, završi u buksi. Zvuči jednostavno. No, je li to baš tako? Donose li se zakoni u javnom interesu? U čijem interesu se osigurava njihova provedba? I tko sve može snositi posljedice za kršenje zakona?

Da ne nabrajamo previše, pođimo od kraja. Ivo Sanader pio je šampanjac na utakmici Svjetskog rukometnog prvenstva unatoč zakonskoj zabrani konzumiranja alkohola na sportskom borilištu. Nije kažnjen, već je umjesto toga promijenjen zakon. Kao predsjednik Vlade nije ispunio imovinsku karticu u skladu sa zakonom. Nije snosio nikakve sankcije. Baš ovih dana saborski zastupnik iz dijaspore Ivo Andrić priznao je da krši zakon jer je fiktivno prijavljen na adresi u Hrvatskoj. Gomila menadžera u javnim poduzećima kršila je zakone i za to dobila goleme otpremnine. I mogli bismo tako nabrajati do sutra.

Ali priđimo bliže Zagrebu i GUP-u. U nekoliko navrata GUP je prilagođavan poslovnim potrebama Ivice Todorića. Onda je najmoćniji tajkun godinama kršio zakon obnavljajući Kulmerove dvore bez potrebnih dozvola i fiktivno ga registrirajući kao hotel. Da bi na kraju GUP još jednom bio promijenjen kako bi se zemljište veličine upravo Todorićeva imanja i točno u njegovim gabaritima otvorilo za gradnju rezidencijalnih objekata. I eto, trebalo je malo natezanja, ali sve je nekako ugurano u tijesne, ali rastezljive zakonske okvire.

Javni ili tajkunski interes: tko pobjeđuje?

I tako dolazimo do usvajanja famoznog GUP-a koji je građevinskom tajkunu Tomi Horvatinčiću omogućio gradnju na Cvjetnom trgu. Peticija i burni prosvjedi prije njegova donošenja jasno su demonstrirali što građani misle o tome. Čak 54 tisuće potpisa skupilo se protiv gradnje poslovnog centra u središtu Zagreba, uz podzemne garaže, rampe i ostala megalomanska čuda kojima je Horvatinčić poslovično sklon. Kao nikada do sada, javni interes iskazao je svoje protivljenje interesima krupnog kapitala i visoke politike. Pogodite tko je pobijedio?

I tako dolazimo do politike. Pazite ove apsurde: Milana Bandića na izborima bira sirotinja, a on godinama služi tajkunima; SDP se naširoko hvali da je stranka poštenih i urbanih ljudi, pa onda u zadnji čas spašava Bandićev tajkunski GUP. Za njega je glasao čak i najmuzikalniji pravnik među predsjednicima, Ivo Josipović. Uz blagoslov tadašnjeg Bandićeva šefa Zorana Milanovića.

I tako dolazimo do rusvaja u Varšavskoj. Zakon je na strani izvođača radova. Policija je na strani zakona. Javni interes na izborima je dao povjerenje politici koja ga je izigrala. I kasno je sada za plakanje. Nećemo valjda u ovakvoj državi očekivati da će policija i pravosuđe i politika imati razumijevanja za one kojima se ne sviđaju zakoni? Očekivat ćemo samo ako se radi o tajkunima, specijalnim interesima, lobistima, politikantima...

Što je s kršenjem zakona na golf-terenima u Blatu?

Pa će tako Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva legalizirati 54 bespravno izgrađene vile Golf kluba u Blatu koje građevinska inspekcija nije uklonila pune dvije godine. Zašto? Zato što iza tog ulaganja stoje tajkuni, političari, suci i menadžeri stranih kompanija.

Tu je besramno prekršen zakon, ali svejedno nije došla inspekcija, nisu došli bageri, nije došla interventna policija. Došla je samo politika. Ovoga puta HDZ-ova, ali to zaista nema veze.

Ili sa stanom Jadranke Kosor?

Usput, spomenimo i jedan primjer kad se svi kunu da zakon nije prekršen. Onaj o stanu Jadranke Kosor za koji se sada svi nadležni kunu da je kupljen u skladu sa zakonom. Osim što to baš i nije istina, možemo samo reći: koga briga? Što je s moralom i etikom? Što je s jednakošću pred zakonom? Koga briga.

I tako, rusvaj u Varšavskoj nije počeo s policijom, nego s policijom završava. Počeo je s onima koje policija štiti, a to ne moraju nužno uvijek biti političari. Što je opet sve logična posljedica stanja u državi bez opozicije, bez javnosti, s eutanaziranim nevladinim udrugama i korporacijskim medijima.

U ovoj državi na zakone se pozivamo i zakone poštujemo samo kad treba štititi krupni kapital, povlaštenu kastu i tajkune. Ali kad svi oni krše ili zaobilaze zakone, kad se prave da ti zakoni za njih ne vrijede ili vjeruju da su iznad njih, a naročito kad zakoni štete općem interesu i običnim ljudima, onda sve to pada u vodu. I kome je to više iznenađenje?

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje