Sanader kao akter pobjede ili kako prostituirati nacionalnu televiziju
OVO NIJE bila estradizacija politike, nego zidanje kulta ličnosti. Bilo je to (dodatno) prostituiranje javne televizije, ali i otvoreno vrijeđanje hrvatskih građana.
Ukazanje premijera Ive Sanadera u studiju HTV-a u Beču, neposredno nakon pobjede nad Austrijom, i još najavljenog kao "jednog od aktera utakmice" moglo bi zauzeti visoko mjesto na listi najsramotnijih primjera ulizivanja političarima.
Prije deset godina Franjo Tuđman bio je toliko uviđavan da je čekao da Svjetsko prvenstvo u Francuskoj završi, pa da na Pantovčak pozove sportske novinare i ponudi im svoje viđenje tog natjecanja, nogometa i sporta u cjelini. Sanader nije čekao ni 15 minuta nakon prve pobjede na Euru da se unese u lice hrvatskim gledateljima i istrese svoje stručno mišljenje.
Društvo su mu pravili HDZ-ov izborni maneken za dijasporu Niko Kovač (bez brata Roberta, također), te Josip Šimunić, predstavnik hrvatske dijaspore iz Australije. Izbornik Slaven Bilić dobio je mogućnost svoje viđenje utakmice iznijeti onako "s nogu", da bi kamera zatim pohrlila u susret još jednom važnom akteru susreta, predsjedniku Stjepanu Mesiću. Tako to radi objektivna, javna televizija. Hrvatski BBC, rekao bi Vanja Sutlić.
Hrvatska pati od sindroma estradizacije politike, ali i nečeg mnogo opasnijeg - zidanja kulta ličnosti
Sanader je ozbiljnim nastupom, stanovitom težinom u glasu i državničkim držanjem pokazao da je ozbiljno shvatio svoju ulogu u studiju. Time je farsa bila kompletna: ne samo da je HTV predsjednika Vlade predstavio kao jednog od najvažnijih aktera pobjede nad Austrijom, već je i sam premijer dao obol toj sramoti uzurpirajući vrijeme i prostor za političke govore i nogometna bulažnjenja. Hrvatska pati od sindroma estradizacije politike - kad saborske zastupnice plešu striptiz, a šef države pozira gol na plaži - ali ovo je bilo nešto drugo, mnogo opasnije: bilo je to zidanje kulta ličnosti, promocija političara u trenutku sportskog slavlja, ulizivanje javne televizije najmoćnijem političaru u državi.
Sanader se na sličan način već jednom gurao u prve sportske redove. Tijekom odlučivanja o domaćinstvu Europskog prvenstva 2012. godine u Cardiffu, politička svita stala je rame uz rame sa čelnicima sportskih saveza. Premijer je nanjušio da bi to bila idealna prilika, ne samo da se ogrebe za djelić popularnosti, već da ukrade cijeli show. Zato je bio tako bijesan kad je Hrvatska dobila glamuroznih nula bodova, a zapjenjeni Mamić iza leđa skandirao "Uefa! Uefa!". Upravo zato što je bio sastavni dio sramote, a ne trijumfa, prešao je preko svojih ovlasti i zahtijevao sječu glava u Hrvatskom nogometnom savezu. Svaki normalan političar prihvatio bi propast kandidature kao nešto normalno. Ali ne, Sanader je to doživo kao vlastitu propast i za to je netko trebao platiti. Srećom, nije platio nitko. Barem ne zato što je tako tražio Sanader.
Zato je jučer Sanader dočekao svoj dio slave. Istina, nije sve išlo glatko, jer su mnogi primijetili da je uporno gurao sat pod rukav košulje, a nije bilo ni neke euforije, s obzirom da su naši nogometaši igrači prilično loše (dobro da nije zatražio smjenu Slavena Bilića), no sve u svemu bila je to ipak dobra prilika da se nacrta pred kamerama prije izbornika reprezentacije.
I kome je uopće palo na pamet da ga zove pred kamere?
Čuvena je i u hrvatskim medijima dosta eksploatirana Sanaderova fotografija s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u svečanoj loži na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. No, sada se otišlo korak dalje: sada se premijer spustio do svlačionica, da podijeli s nacijom svoju političko-nogometnu mudrost. Je li možda austrijski premijer Alfred Gusenbauer s igračima davao komentar poraza? Ili je možda pobjegao od negativne reklame, kako bi to sigurno učinio i njegov hrvatski kolega da je slučajno pošlo po krivu.
I kome je uopće palo na pamet da ga zove pred kamere? Kakvo glupo pitanje. To nije nešto što se pita, nego izvršava. Zna se kome je mjesto na ekranima HTV-a nakon pobjede, kao što se zna tko je čelnike HTV-a postavio na njihova mjesta. Da znaju što im je činiti u ovakvim situacijama.
Sanaderovih stopama tabana i njegov "look-alike" Dragan Primorac. Ovih dana pohvalio se da je u svom ministarstvu angažirao tri nova PR stručnjaka, tobože kako bi napravio "objedinjeno i efikasnije Ministarstvo". Valjda kako mu se ne bi dogodilo da ga srednjoškolci dočekuju nespremnog, da mu ruše rejting, kvare frizuru i tjeraju ga da umjesto na humanitarnim priredbama i promocijama vlastitih knjiga, vrijeme provodi na svom radnom mjestu. Rješavajući sve ono što je pokvario u posljednjih pet godina. Ili radije, kvareći ono ono čega se još nije dotakao.
Tako to ide u hrvatskoj državi. Ivo Sanader tjera Mungose s Markova trga, ali pušta novinare, jer zna da mu trebaju njihove propagandne usluge. Teatralno, kako samo on to zna, daje nalog ministru policije da uhiti kriminalce, kao da to nije nešto čime bi se on inače trebao baviti. Dok država grca pod poskupljenjima, a narod se nalazi pred bankrotom, on koristi nogometnu euforiju da kupi još malo popularnosti. Panično bježi od loših vijesti, a gura se tamo gdje mu nije mjesto. I što je najgore od svega, sve to mu prolazi bez problema. Ako nije sposoban ni za što drugo, sposoban je za mazanje očiju. A Hrvatima to sada najviše treba: da gledaju, a ne vide.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati