ATIPIČNA upala pluća, nova bolest 21. stoljeća koje je jedan slučaj ovih dana zabilježen u Singapuru pogodila je u nekoliko mjeseci gotovo devet tisuća ljudi i usmrtila deset posto oboljelih.

Njezina smrtnost i razmjerna lakoća kojom se virus prenosi s čovjeka na čovjeka, razlog su dosad neviđene mobilizacije znanstvenika, liječnika i političara.

Za razliku od bolesti koje su se pojavile koncem 20. stoljeća (AIDS-a i ebole) koronavirus koji uzrokuje atipičnu upalu pluća ili SARS, teški akutni respiratorni sindrom, zapravo je jako zarazan.

Prema mišljenju stručnjaka, samo je jedna osoba u kineskoj pokrajini Guangdong, koju smatraju epicentrom epidemije koja je izbila zimus, mogla zaraziti više od stotinu drugih.

Istraživači još nisu sigurni imaju li posla sa "super uzročnicima zaraze" koji prenose velike količine virusa, ili su ovi nositelji modificiranog soja virusa koji je ubojitiji od drugih.

Usto, znanstvenici nisu u potpunosti sigurni da osoba bez simptoma bolesti ne može prenositi virus, kao što je nedavno upozorio David Heymann, izvršni direktor odjela Svjetske zdravstvene organizacije za zarazne bolesti. Isto tako ne znaju mijenja li se virus i postaje li sve otporniji prelazeći s jednog bolesnika na drugog.

SARS se većinom prenosi slinom i tjelesnim tekućinama bolesnika, a najbolji način za njegovo sprječavanje je pranje ruku.

Premda nema znanstvenih dokaza da se SARS prenosi krvlju, većina je zemalja odlučila zabraniti darivanje krvi osobama sa simptomima SARS-a (s kašljem i s povišenom temperaturom) koje bi mogle biti nositelji koronavirusa.

Sekvenciranje virusa - izrada njegove genetske osobne iskaznice - već je završeno i istraživanja se sada okreću pronalaženju novih lijekova, cjepiva i postupaka za otkrivanje.

Zanimljivo je da je bolest kojoj su mediji posvetili veliku pozornost, puno manje zarazna od obične gripe koja svake godine u Francuskoj odnosi dvije tisuće života.

Epidemiolozi posebno strahuju od prenošenja SARS-a, za koji još nema cjepiva, na područje Afrike, gdje bi izazvao teške posljedice.

Bolest posebno pogađa bolničko osoblje, njezino je liječenje osjetljivo i zahtijeva strogu izolaciju koju bi crni kontinent, već pogođen AIDS-om, malarijom, tuberkulozom i glađu - teško poštovao i primjenjivao.