Političke emigrante jugoslavenska je propaganda prikazivala kao najcrnje ekstremiste kako bi u javnosti stvorila izgovor za njihove otmice i ubojstva, rekao je povjesničar Mario Jareb u svom izlaganju na znanstvenom skupu "Hrvatska politika u 20. stoljeću", koji se održava u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

U svom izlaganju o hrvatskoj političkoj emigraciji od 1929. do 1990., Jareb je ocijenio da je jugoslavenska propaganda preuveličavala značenje i ulogu hrvatske političke emigracije.

Rekao je kako je emigracija, unatoč istim protujugoslavenskim i protukomunističkim stajalištima, bila uglavnom rascjepkana i podijeljena na nepomirljive tabore.

Prva hrvatska emigrantska organizacija koja je okupljala sve snage koje su se borile protiv Jugoslavije - Hrvatsko kolo - osnovana je u Sjedinjenim Državama 1928. godine, odmah poslije atentata na Stjepana Radića u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu, a tek 1933. osnovan je Hrvatski domobran, blizak dr. Anti Paveliću i ustaškom pokretu, rekao je Jareb.

Tijekom diktature jugoslavenskog kralja Aleksandra postojala je i HSS-ova emigracija koja je u početku blisko surađivala s Antom Pavelićem, rekao je Jareb i dodao kako je ustaški pokret, koji je djelovao u Europi, bio malobrojna, elitistička i vojnoteroristička organizacija.

Emigracija poslije Drugoga svjetskog rata također nastavlja svoje političko djelovanje u Argentini, SAD-u, Kanadi i drugim zemljama.

Jedinstveno političko djelovanje ni tada nije postignuto, osim u kratkom razdoblju nakon osnivanja Hrvatskoga narodnog vijeća (HNV) 1974. godine, rekao je Jareb i dodao kako emigracija nije imala gotovo nikakav ili vrlo malen utjecaj na događaje u zemlji.

Jareb je istaknuo kako su u osnivanju nekih emigrantskih organizacija veliku ulogu imale i jugoslavenske službe, kao što je to bilo u slučaju sa stanovitim Miroslavom Varešom, koji je osnovao Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), a onda se 1971. nekažnjeno vratio u Jugoslaviju.

Skup s radom nastavlja sutra.

(Hina) xmk yjn