Slaven Bilić kao tvornica novca

Slaven Bilić kao tvornica novca

SLAVEN BILIĆ tvrdio je da mu plaća izbornika nikad nije bila važna. Ali novac očito jest. Zato je odlazak na Europsko prvenstvo iskoristio kao priliku da se pretvori u marketinški brand, da se preko nekih kampanja domogne čak i milijunske zarade, što je sasvim pristojan novac s obzirom da se zahvaljujući pritisku javnosti i novinara, te ponekom ucjenom engleskih medija, uspio izboriti za 840 tisuća kuna godišnje plaće. Možda neće postići neki veliki uspjeh na Euru, ali će barem osigurati egzistenciju.

Što Biliću sve donosi novac? Tri marketinške kampanje (Mastercard, Converse, Coca Cola), službena pjesma reprezentacije i video spot, biografija napisana u aranžmanu s najvećim novinskim izdavačem. Plasman na Euro donijet će mu i uobičajenu nagradu od 1,4 milijuna eura koje će podijeliti stručni stožer, a on dobiti najveći dio, po nekima i pola milijuna eura. Bilićev prethodnik Zlatko Kranjčar uspio je tijekom dvije godine vođenja reprezentacije zaraditi 3,6 milijuna kuna. I to bez marketinških kampanja i s mjesečnom plaćom saveza od 50 tisuća kuna. Dakle, sadašnjem izborniku i marketinškom brandu smiješi se mnogo veća zarada. Ako zareda s pobjedama na prvenstvu, konto će se još povećavati: svaka momčad za pobjedu dobije milijun eura, za neriješeno 500 tisuća, pa je stoga jasno zašto je Bilić tako slavio onaj mukotrpan trijumf protiv Austrije.

Zanimljiv je fenomen pretvaranja Slavena Bilića u marketinški brand. Kao igrač nikad nije bio zvijezda. Kao trener neslavno je propao u Hajduku. Kao izbornik slavu je stekao jednom veličanstvenom pobjedom na Wembleyu, i to kad Hrvatskoj nije trebala pobjeda za plasman na Euro. Onda kad joj je trebala, izgubila je u Makedoniji i zahvaljivala Izraelu što je pobijedio Rusiju. Uglavnom, postigao je ono što je uspjelo i brojnim njegovim prethodnicima: Mirku Joziću, Ottu Bariću i Zlatku Kranjčaru. Pa ipak, slavi ga se više od njih.

Kao da je zahvaljujući Biliću Hrvatska otišla na Euro

Gotovo bi se moglo reći da nije Bilić postao brand zbog hrvatske reprezentacije, već upravo obrnuto: reprezentacija se sve više poistovjećuje s Bilićem. U svim anketama upravo se Bilića spominje kao najvažniju osobu u nacionalnoj vrsti, ispred Eduarda, Luke Modrića, Nike Kranjčara i drugih zvijezda koje su izvukle kvalifikacije. Kao da je upravo zahvaljujući njegovu trenerskom geniju, a ne talentiranoj momčadi (očajnim protivnicima i uz puno sreće) Hrvatska otišla na Euro.

Ni o jednom izborniku prije Bilića nije napisana biografija. Čak ni o Ćiri koji je bio treći na svijetu. Postao je legenda prije nego što je bilo što postigao. Nitko prije njega nije u medijima uživao toliku zaštitu i obožavanje. Ako se kritizira igra reprezentacije (a već dugo nije odigrala poštenu utakmicu), oštrica se usmjerava na igrače: Kranjčar nema snage, Ćorluka je indolentan, Pranjić preležeran, Budan sramotan... Ali nitko ne kritizira Bilića koji ih je postavio u momčad.

Sjetimo se samo naricanja nad njegovom plaćom. Kranjčar je s 50 tisuća kuna plaće izgubio jednu službenu utakmicu, i to protiv svjetskih prvaka Brazila. Ali njegova plaća nije bila sporna. Bilić se također pravio da ga nije briga za novce. Domaćim medijima tvrdio je da će potpisati novi ugovor bez obzira na iznos plaće, jer mu ona navodno nije bitna, da bi zatim engleskim novinarima govorio kako je "plaća hrvatskog izbornika sramotna".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao da je ostao na rubu egzistencije

U hrvatskoj javnosti stvorila se prava psihoza oko Bilićeva novog ugovora, kao da je to pitanje od nacionalnog interesa. Šef Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković proglašen je zločincem i izdajicom, i javnost je činila sve da Bilić dobije plaću kakvu zaslužuje. Njegova primanja uspoređivala su se s primanjima ruskog, talijanskog ili engleskog izbornika, kao da je platežna moć Hrvatske i njezina nogometnog saveza (a ne Olimpijskog odbora kao u drugim zemljama) jednaka tim zemljama. Isticao se i "skandalozan" podatak da i izbornik Srbije Miroslav Đukić ima veću plaću od Bilića. Iz Engleske su odašiljani tempirani i ničim potkrijepljeni signali da Bilića traže mnogi engleski klubovi. A svađa s Markovićem potencirala se naricanjem nad Bilićevom rastavom braka, jer je bivšoj supruzi morao ostaviti dvije kuće i stan, pa je tako potrošio ušteđevinu. Kao da je ostao na rubu egzistencije.

I onda je saga napokon okončana. Bilić je potpisao novi ugovor. Nacija je odahnula. Plaća je dosegnula gotovo milijun kuna godišnje. I život je mogao krenuti dalje. U zidanje Bilića kao branda. Stvorena je slika ležernog izbornika, rokera (koji igrače motivira Thompsonom), kul frajera, normalnog tipa, a opet dovoljno zanimljivog da se o njemu napiše knjiga. I dok strani navijači Bilića pamte kao čovjeka koji je odglumio isključenje Laurenta Blanca i nekažnjeno nagazio na glavu Christiana Ziegea, u domaćoj javnosti on je apsolutni "good guy".

Zašto je lakše marketinški prodati Bilića, a ne Modrića, Kranjčara, Ćorluku, Petrića...?

I svaki napad na njega, ma koliko blag, tumačio se kao narušavanje dobre atmosfere u reprezentaciji. Znakovita je bila njegova ljutnja uoči prijateljske utakmice protiv Škotske zato što su neki igrači kasnili zbog snimanja reklama. No, ljutnja je bila izazvana (i) činjenicom da igrači i vodstvo od toga nisu dobili ni kune. Kad je Bilić krenuo sa snimanjem svojih spotova i pjesama, kad se tri mjeseca nije bavio nogometom, nego marketingom, onda je to bilo sasvim normalno. Kad je osigurao svoj ugovor od HNS-a, posvadio se s Robertom Prosinečkim, članom svog stručnog stožera kojeg je u pregovorima 'zaboravio' i opet ga ostavio bez plaće. Stara je i priča o njegovu navodnom forsiranju igrača koje zastupaju njegovi prijatelji menadžeri, kao i nepotvrđena ćakula da je sudjelovao u transferima nekih hrvatskih igrača u Englesku.

Uglavnom, Bilić je postao nacionalna zvijezda i marketinški brand, a nitko zapravo ne zna zbog čega. Zašto je lakše marketinški prodati njega, a ne Modrića, Kranjčara, Ćorluku, Petrića...? Kako je to nepotvrđeni trener stekao toliki primat pred igračima, usporediv jedno s utjecajem Guusa Hiddinka u Rusiji? Zašto se stvara dojam da je uzeo hrpu antitalenata i samo ih svojim trenerskim genijem odveo na Euro? Koji god razlozi bili, ostaje činjenica da je od Bilića stvoren kult koji mu donosi dobru lovu. Zapažen uspjeh za čovjeka koji tek mora postići nešto posebno.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara