Foto: UN Photo/CIJ-ICJ/Frank van Beek

SRBIJA nije odgovorna za djelovanje bivše JNA i postrojbi lokalnih Srba u Hrvatskoj, a zločini pripadnika tih vojnih snaga nad Hrvatima ne mogu se smatrati genocidom, ustvrdili su u srijedu srpski zastupnici na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Den Haagu.

Hrvatska u tužbi za genocid protiv Srbije tvrdi da su JNA i iz nje nastala vojska SR Jugoslavije imale ključnu ulogu u genocidu nad Hrvatima u ratu od 1991. do 1995. Pripadnici vojske su sami ili zajedno sa srbijanskim paravojnim postrojbama počinili genocid nad hrvatskim stanovništvom koje je osmislilo srbijansko vodstvo na čelu sa Slobodanom Miloševićem, tvrdi Hrvatska u tužbi iz 1999.

"JNA je mogla biti sve, samo ne organ SRJ" u čijem je sastavu bila Srbija, rekao je odvjetnik Novak Lukić na suđenju pred ICJ-em. "JNA i Vojska Jugoslavije nisu ista stvar kao što tvrdi Hrvatska. JNA nije bio organ Srbije niti je djelovala pod izravnim kontrolom srpskog vodstva", ustvrdio je odvjetnik iz Beograda.

Odbacio je teze o srbizaciji JNA iznoseći podatak da je od 235 hrvatskih generala u Hrvatsku vojsku prešlo samo njih sedam ili 3 posto. "Možemo li na temelju toga zaključiti da su drugi ostali kako bi počinili genocid nad vlastitim narodom? Naprotiv, ostali su jer su vjerovali u SFRJ i nisu htjeli postati dio vojske koja je željela odcjepljenje od SFRJ i raspad JNA", rekao je Lukić.

"Tako ne izgleda kontrola JNA nad paravojnim postrojbama"

Član srbijanskog pravnog tima Dušan Ignjatović odbacio je i odgovornost Srbije za postupke tzv. krajinske vojske, srpskih paravojnih postrojbi i teritorijalne obrane. "Srbija nije odgovorna za njihove akcije niti se te akcije mogu pripisati Srbiji. Oni nisu bili organi Srbije niti su djelovali pod kontrolom Srbije", kategoričan je Ignjatović.

Beogradski odvjetnik je neutemeljenima nazvao hrvatske tvrdnje da je JNA zapovijedala snagama tzv. krajine i srpskim paravojnim postrojbama. "Te jedinice nisu nikada bile integrirane u JNA, iako su povremeno, u konkretnim akcijama, njoj bile subordinirane", kazao je Ignjatović.

On tvrdi da je JNA htjela "disciplinirati" paravojne postrojbe i one koje se dobrovoljno ne potčine časnicima JNA, ukloniti ih s područja Hrvatske zahvaćenima ratom, poput Vukovara. Zbog toga su časnici JNA i paravojne postrojbe dolazile u sukob, tvrdi on.

Prepričao je događaj iz studenoga 1991. kada je jedan pripadnik paravojnih postrojbi u Negoslavcima stavio nož pod vrat časnika JNA jer mu nije dopustio da izvede ratne zarobljenike iz Veleprometa i osveti im se za zločine nad Srbima. "Tako ne izgleda kontrola JNA nad paravojnim postrojbama", rekao je Ignjatović.

"Opsada Sarajeva nadilazi opsadu Vukovara"

Član srpskog pravnog tima William Schabas ustvrdio je da se zločini nad Hrvatima u četiri ratne godine ne mogu okarakterizirati kao genocid, nego kao ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti.

To potvrđuje praksa Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ITCY) koji nikoga nije optužio niti osudio za genocid u Hrvatskoj, kao što s izuzetkom Srebrenice nije dokazan genocid u BiH, rekao je.

"Opsada Sarajeva nadilazi opsadu Vukovara. Sud nije zaključio da je genocid počinjen u Sarajevu. Zašto bi to zaključio za Vukovar?", upitao je britanski profesor međunarodnog prava.

Ocijenivši da je suđenje Srbiji za genocid u Hrvatskoj "de ja vu" slučaja za BiH, Schabas je istaknuo kako je teško zamisliti da sud donese odluku drugačiju od BiH. "Hrvatska tužba je neutemeljena i uvijek je bila....To je sve jasnije, jasnije i jasnije", rekao je Schabas.

"Sukob u Hrvatskoj karakterističan je za etničke sukobe kakvi se događaju diljem svijeta"

Ustvrdio je da Hrvatska ničim nije dokazala genocidnu namjeru srpskog vodstva, ponajmanje izjavama vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja o osnivanju velike Srbije koje su dane "u kontekstu kaotičnog raspada države".

"Sukob u Hrvatskoj karakterističan je za etničke sukobe kakvi se događaju diljem svijeta. Potrebna je velika mašta da se ti sukobi podvedu pod genocid", smatra on.

Za razliku od izjava srbijanskih radikala, izjava bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana na Brijunima o "nestanku Srba" dokazuje plan hrvatskog vodstva za genocid nad Srbima u akciji Oluja koja je uslijedila.

"Uzročno posljedična veza Tuđmanove izjave i genocida nad Srbima ne može se osporiti", tvrdi profesor.

Srbija: Oluja zločinačka operacija, brijunski sastanak dokaz genocidne namjere

Oluja je bila zločinačka operacija s ciljem uništenja dijela srpske zajednice u tzv. krajini, a krunski dokaz genocidne namjere brijunski je sastanak hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana s vojnim zapovjednicima uoči Oluje, izjavili su srbijanski predstavnici u srijedu na Međunarodnom sudu pravde (ICJ) u Den Haagu.

Srbija je pred najvišim sudom UN-a počela iznositi protutužbu za genocid protiv Hrvatske koju optužuje za etničko čišćenje 250.000 Srba iz tzv. krajine u ljeto 1995.

Hrvatska Oluju smatra legitimnom vojno-policijskom operacijom oslobađanja okupiranih područja i 5. kolovoza obilježava kao Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja.

Prema podacima što ih je srbijanski pravni tim iznio ICJ-u, u Oluji je poginulo 1719 Srba, od kojih je 1078 civila. Njih 879 još se smatra nestalima, rekli su srbijanski odvjetnici pozivajući se na podatke beogradske nevladine udruge Veritas Save Štrpca.

Krunski dokaz genocidne namjere izjava je tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana sa sastanka na Brijunima uoči Oluje u kojoj se zalagao za nestanak Srba iz tzv. krajine, tvrdi srbijanska strana.

"Izjava Tuđmana na Brijunima 31. srpnja 1995. kada je izrađen plan za Oluju s hvatskim vojnim vrhom može poslužiti kao dokaz postojanja namjere da se uništi dio srpske nacionalne i etničke skupine u krajini, u područjima koje su štitile snage UN-a", rekao je šef srbijanskog pravnog tima Saša Obradović.

Genocidnu namjeru dokazuju i granatiranja gradova, prisilna raseljavanja i masovna ubojstva lokalnih Srba, napadi na izbjegličke kolone te masovna uništenja i krađa srpske imovine, tvrdi Beograd.

"I na kraju uvođenje administrativnih mjera kojima se spriječava povratak krajiških Srba u njihove domove", rekao je Obradović i istaknuo da Hrvatska još nikoga nije osudila za zločine tijekom i nakon Oluje.

"Naprotiv, ta zločinačka operacija čak se slavi kao državni praznik u Hrvatskoj", naglasio je Obradović ocijenivši da je proslava zločina "najgori oblik nekažnjavanja".

Srbija je nakon nepravomoćne presude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) kojom su generali Ante Gotovina i Mladen Markač kao i hrvatska vlast proglašeni odgovornima za zločine nad srpskim

stanovništvom najavljivala kako će ju koristiti kao argument pred ICJ-om.

No, žalbeno vijeće ICTY-ija oslobodilo je 2012.

hrvatske generale krivnje za zločine u Oluji i utvrdilo da nije postojao zločinački poduhvat protiv Srba u tzv. krajini.

Britanski i beogradski odvjetnik Wayne Jordash i Novak Lukić predočili su 17-članom sudskom vijeću ICJ-a izjave sedam svjedoka čiji je sadržaj tajan do kraja usmene rasprave 1. travnja. Oni nisu saslušani pred sudom jer je Hrvatska odbila pravo na unakrsno ispitivanje.