Foto: Ranko Šuvar/Cropix

POPULARNO je ovih dana ismijavati Davora Bernardića. Gostovanje novog šefa zagrebačkog SDP-a u emisiji Nedjeljom u dva izazvalo je dosta negodovanja, kritika, omalovažavanja, pa čak i ljutnje. Kako može biti tako nedorečen? Zašto nije odgovorio ni na jedno pitanje? Je li moguće da nema stav ni o čemu? Kakav je to krezubi mladi lav? Drvlje i kamenje srušilo se na 30-godišnjeg nasljednika Milana Bandića. Ali što je Bero jadan kriv?

Pa nije se sam instalirao na tu poziciju. Nije ga delegirao predsjednik stranke. Niti ga je potvrdio komitet. Nije bio jedini kandidat pa se ne može reći da ljudi nisu imali izbora. Bernardić je demokratski izabran na tu poziciju. Dapače, na najdemokratskijim unutarstranačkim izborima mladi saborski zastupnik osvojio je u oba kruga najviše glasova članova SDP-a. Demokracija je dala rezultat. Živjela demokracija.

Tipični izdanak novog SDP-a

I čemu sad toliko prolijevanje žuči od dijela medija i javnosti na mladića koji nema stav ni o čemu, neviđeno je ambiciozan, potencijalno lukav, po nekima nesnosan i ljigav? Zagrebački socijaldemokrati željeli su upravo takvog predsjednika. Pa evo im ga.

Bernardić je tipičan kadrovski izdanak novog SDP-a. To što u televizijskoj emisiji nije imao nikakav stav samo je pokazatelj da će daleko dogurati. Možda čak i do gradonačelničkog mjesta. Za razliku od njega, predsjednik SDP-a Zoran Milanović imao je izuzetno jasan stav u svom prvom gostovanju kod Aleksandra Stankovića. Rezolutno je odbrusivao: "Nemam pojma, ne znam, nemam pojma, ne znam". On je budući premijer.

Možemo i dalje. Ivo Josipović šest godina šutio je u Saboru i otprilike toliko godina u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. U predizbornoj kampanji izbjegavao je konfliktne situacije i velike riječi. Nije bio ništa više od profesora i glazbenika. Danas je predsjednik republike.

Tipični izdanci novog HDZ-a

U HDZ-u nije ništa bolja situacija. Jasen Mesić bio je "Sanaderov Bernardić": mladi, obrazovani, ambiciozni i dozlaboga nekarizmatični birokrat bez ijednog autentičnog stava. "Kosoričin Bernardić", dakle novi šef zagrebačkog HDZ-a, bit će Gordan Jandroković: krezubi mladi lav, cijepljen od duha i operiran od političkog klikera.

Oni su tipični kadrovski izdanci stranke koju sada vodi Jadranka Kosor, Sanaderova "zapisničarka" koja je karijeru izgradila na poziranju i blefiranju, bez jasnog stava o bilo čemu. Njezin prethodnik Ivo Sanader navodno je imao karizmu, a navodno i stav: koji se svodio na uzrečicu "meni i mojima sve". Sve ostalo bilo je kod njega podložno improvizaciji: liberal i konzervativac, nacionalist i europejac, ustašonostalgičar i antifašist. Što god se kupovalo, on je prodavao.

Stranački laboratorij

I čemu onda tolika vika oko Davora Bernardića? Zašto bi on imao stav kad ga nema ni Milanović? Zašto bi se uvaljivao u polemike kad od njih panično bježi i njegov stranački šef? Zašto bi on imao stav o Bandiću kad ga nije imao ni Josipović kao njegov protivnik u kampanji? To je nova generacija hrvatskih političara. Toliko antiseptični i sterilni, tako bezlični i obični, da je Milan Bandić imao pravo kad je iskovao sintagmu "stranački laboratorij". To je upravo to.

U stranačkim epruvetama uzgajaju se klonovi koji znaju što hoće: visoku poziciju uz što manje muke i truda. Znaju kako to postići: bez zamjeranja i bez iskakanja iz hijerarhije. Znaju i što birači hoće: mlade face o kojima nitko ništa ne zna, pa im ništa ne mogu ni zamjeriti. Znaju i da je jasan stav - pa još i kontroverzan - samo prepreka na putu prema vrhuncima. Karijeri, položajima, novcu.

Kerum i Bandić druga strana istog novčića

A kako se u tu priču uklapaju Željko Kerum i Milan Bandić? Idealno. Oni su samo druga strana istog novčića. Ni oni nemaju stav, svejedno im je lijevo ili desno, socijaldemokracija ili konzervativizam, iz njih se ne može izvući ni jedna suvisla rečenica o bilo kojoj političkoj temi. I ne samo političkoj.

Koliko smo se puta smijali Kerumovim nastupima i Bandićevim brljotinama. Njihovi odgovori bili su negdje u razini Bernardićevih ili Mesićevih, pa čak i Milanovićevih ili Josipovićevih. "Ni vrit ni mimo". Razlika je bila samo u stilu. Kerum je budalaš, a Bandić prodavač magle. Bernardić je sterilni klon iz laboratorija.

Nisu oni krivi što ih ljudi biraju

Nažalost, sve to manje govori o njima samima, koliko govori o biračima koji za njih glasaju. Bandić i Kerum vladaju Zagrebom i Splitom, Bernardić i Jandroković vladaju zagrebačkim SDP-om i HDZ-om. Kosor i Milanović vladaju ili će vladati Banskim dvorima. Ivo Josipović spriječio je Milana Bandića da zavlada Pantovčakom. Nisu oni krivi što su tragično nekompetentni i potencijalno opasni, bez vrijednosnog stava ili želje da ga javno izraze. Oni su takvi kakvi su. Krivi su oni koji za njih glasaju. Zato što boljih opcija nemaju.

Davor Bernardić je došao da ostane. Opremljen je kompletnim aparatusom potrebnim za napredovanje: bezličnošću i nekonfliktnošću, mudrošću da se ne zamjera nikome, a udovoljava svakome, sposobnošću da pobijedi protivnike i pridobije suparnike. Nešto između Bandića i Milanovića. Sve u svemu, alkemija na djelu.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje