ZAŠTIĆENA svjedokinja optužbe B1054 u petak je na suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću pred Haškim sudom (ICTY) dala iskaz o spaljivanju oko 70 bošnjačkih civila zatočenih u jednoj kući u Višegradu u lipnju 1992. godine, koje je ona preživjela.

Svjedokinja je opisala kako je srpska paravojna skupina, pod vodstvom braće Milana i Sredoja Lukića i Mitra Vasiljevića, oko 70 bošnjačkih žena, djece i staraca, protjeranih iz sela Koritnik, zatvorila u jednu kuću u Pionirskoj ulici u Višegradu gdje su ih 14. lipnja 1991. žive spalili.

Nakon što su zatočenima oduzeli novac i zlatninu, eksplozivom su izazvali požar u kući čiji su tepisi prethodno natopljeni naftom, a pucnjima u prozore spriječili su bijeg žrtava, rekla je B-1054.

Svjedokinja je rekla da je 13-godišnjeg sina uspjela izbaciti kroz prozor u prizemlju, nakon čega je i sama iskočila, pri čemu je ranjena u ruku i nogu. Sakrila se u kanalizacijskom otvoru u obližnjem potoku gdje je provela tri dana, a nakon 11 dana stigla je do bolnice. U kući je spaljeno šest članova njezine obitelji, a sina, za kojeg nije znala je li živ, susrela je nakon pet godina.

Opisala je kako je, dok se skrivala, čula krike iz kuće u kojoj je bila i jedna dvomjesečna beba te još petnaestak djece.

Svjedokinja B-1054 govorila je i o drugom takvom zločinu u Višegradu, kada je ista skupina pod vodstvom Milana Lukića 27. lipnja spalila 80 Bošnjaka u kući u naselju Bikavac, o kojem je čula od jedne žene koja je tada jedina preživjela.

Slučajevi spaljivanja civila u Višegradu navedeni su među pojedinačnim ratnim zločinima za koje se Miloševića tereti u optužnici za BiH, a u aneksu optužnice je i popis 58 identificiranih žrtava iz Pionirske ulice.

Milan i Sredoje Lukić, protiv kojih je ICTY podigao optužnicu, još uvijek su u bijegu, a prvooptuženi Mitar Vasiljević osuđen je na 20 godina zatvora zbog ubojstva pet Bošnjaka u Višegradu, dok je za zločin u Pionirskoj ulici imao alibi boravka u užičkoj bolnici. Iskaz B-1054 sa suđenja Vasiljeviću uvršten je u Miloševićev spis.

Tijekom protuispitivanja Milošević je isticao kako taj pokolj nema nikakve veze sa Srbijom ili s JNA i kako "ne smatra da se on tu ima od čega braniti". Osporavao je vjerodostojnost iskaza B-1054 ukazujući na neka proturječja u odnosu na njezine ranije pisane izjave i na podatke u otpusnom pismu iz bolnice.

Istu podozrivost prema svjedočenju B-1054 iskazao je i "amicus curiae" Branislav Tapušković, za što ga je sudac Richard May opomenuo rekavši kako "optuženi nije osporio da su ljudi živi spaljeni", na što je Milošević prosvjedovao.

U nastavku suđenja iskaz je dovršio Josip Josipović, pripadnik ZNG iz Hrvatske Dubice, koji je odgovarajući na pitanja optuženog opisao kako je vidio da se iz helikoptera JNA iskrcava oružje za Srbe u Pounju, te govorio o pokoljima u hrvatskim selima i ubijanju zatvorenika nakon pada Hrvatske Dubice u srpske ruke.

Milošević je inzistirao na tome da su ubojstva prestala nakon dolaska JNA, no Josipović mu je odgovorio kako "ni danas ne može razlikovati tko je bio JNA, tko TO a tko srpska paravojska".

Na tvrdnju Miloševića kako se radilo o "općem kaosu" svjedok je odgovorio da se "znalo tko je tada svima zapovijedao" i da je to bio upravo optuženi. U nastavku je iskaz započeo zaštićeni svjedok 1505 iz Višegrada, koji svjedočenje nastavlja u ponedjeljak.