Foto: AFP

UGLEDNI američki tjednik Time složio je listu 25 ljudi koje smatra najodgovornijima za svjetsku krizu. Neslavni članovi liste na nju se dospjeli zbog, kako kaže Time, "dobrih namjera, loših menadžera i pohlepe". Time nažalost ne rangira krivicu prozvanih, već ostavlja čitateljima da sami odaberu tko je "najkrivlji među krivima".

Time listu započinje Angelo Mozilom, suosnivačem kompanije Countrywide, koja je postala najveći izdavač hipotekarnih zajmova za kuće i stanove. Izdavali su prilično egzotične kredite klijentima s vrlo sumnjivim kreditnim rejtingom, što je dovelo. Naravno, nisu bil jedini koji su to radili, ali su legitimizirali tezu da praktično svaka odrasla osoba može podnijeti veliku hipoteku. Tad je, naravno, došlo do sloma tržišta nekretnina, nakon čega je Countrywide propao, a Mozilo digao sidro.

Greenspan je mislio da su financijske  firme sposobne same se regulirati

Zatim je tu Phil Gramm, koji je od 1995. do 2000. godine predsjedao Senatovim odborom za banke. Bio je jedan od glavnih zagovornika financijske deregulacije, a odigrao je i ključnu ulogu u odbacivanju Glass-Steagall Act, kojim se komercijalne banke odvajaju od Wall Streeta.

Sljedeći na listi je bivši šef Federalnih rezervi Alan Greenspan. Njegovi najveći zločini su držanje superniskih kamata i odbojnost prema regulaciji, što je dovelo do hipotekarne krize. Sam je priznao kako je pogriješio kad je mislio da financijske tvrtke mogu regulirati same sebe. Tu je i bivši šef SEC-a, koji unatoč svim upozorenjima o prevarama nije išao razotkriti muljaže Lehman Brothersa i Merrill Lyncha.

Američki potrošači i predsjednici - svi su krivi

Zanimljivo je da je Time na listu uvrstio i "američke potrošače", za koje kaže kako su tek u trećem kvartalu 2008. godine počeli više štedjeti i manje trošiti. Trebalo im je samo 40 godina da shvate da ne mogu stalno živjet iznad svojih mogućnosti. "Samo smo posuđivali i posuđivali dok nije puknuo bubble. Sad imamo puno manje bogatstva i puno više efekata krize", piše Time.

Tu je Hank Paulson koji je od šefa Goldman Sachsa postao ministar financija, te je sam uništio američku ekonomiju u zadnjoj godini Busheva mandata". Naravno, na listi se našlo i mjesta za Georgea W. Busha, koji je i sam podržavao politiku deregulacije financijskog tržišta, zbog čega su se banke otele kontroli. Njegov kolega Bill Clinton na listi se našao jer je ukinuo Glass-Steagall zakon i potpisao Gramm-Leach-Bliley zakon o modernizaciji financija. Tek rad su financijski derivativi postali pravi hit, a kockanje je postalo uobičajena praksa na Wall Streetu.

Fuld je čitavu Ameriku odvukao na dno

Istaknimo još i Bernia Madoffa, čovjeka koji stoji iza jedne od najvećih financijskih muljaža u povijesti. Prvo je osnovao fond u koji je privlačio ulagače obećanjima o velikom profitu, ali je njihov novac pohranjivao na bankovne račune, te od novih sredstava isplaćivao masne dividende kako bi svima zamazao oči. Da stvar bude još bolja, sve je to radio pred očima regulatora i vlasti, koji se se pokazali potpuno nesposobnima u borbi s financijskim prevarantima.

Time krivnju svaljuje i na Kathleen Corbet, koja je vodila bonitetnu agenciju S&P i dijelila AAA kreditni rejting čak i za najriskantnije pozajmice. Tu je naravno i Dick Fuld, izvršni direktor Lehman Brothersa koji je upropastio firmu, a posljedično i cijelu Ameriku. Pritom je za vrijeme svog mandata u Lehmanu skupio oko 500 milijuna dolara u raznim kompenzacijama. Krivnju snosi i kineski premijer Wen Jiabao, koji je u ime Kine osiguravao jeftine kredite  i omogućio brutalno zaduživanje SAD-u.

Svoje mjesto na listi su našli još Fred Goodwin, Sandy Weill, David Oddsson, Jimmy Cayne, David Lereah, John Devaney, Lew Ranieri, Burton Jablin, Ian McCarthy, Frank Raines, Marion i Herb Sandler, Stan O'Neal i Joe Cassano.