Tekst: Petar Vidov
Foto: Wikipedia

NAJVEĆI problem Hrvatske je korupcija, a najplodnije tlo za korupciju su javne nabave. To je poruka koja je Vladi Jadranke Kosor stigla iz Bruxellesa, a koja je u Hrvatskoj primljena zdravo za gotovo jer, kako se izrazio Stjepan Mesić, "prilika čini lopova". Posebno je taj problem izražen u najvećim državnim firmama, među kojima se ističe HAC u kojem se godišnje u prosjeku preko javne nabave sklapaju poslovi vrijedni 4,5 milijardi kuna!

U HAC-u će, naravno, reći da se sve obavlja u skladu sa slovom zakona, ali ako je to doista točno na što nas onda uopće upozorava Europska komisija? I, ako je problem korupcije u javnoj nabavi doista sveprisutan, kako tvrde iz Europe, nije li statistički gotovo nemoguće da isti ne postoji u firmi koja čini oko 15 posto od ukupne javne nabave u državnim firmama?

Cijena farbanja tunela u šest godina porasla za 11 puta!

Najsvježiji je primjer bojanja tunela Sveti Rok i Mala Kapela za što je tvrtki Skladgradnja plaćeno 43.391.937,25 milijuna kuna prema ugovoru kojeg su predsjednik Uprave HAC-a Jurica Prskalo i direktor Skladgradnje Slaven Žužul potpisali 26. veljače ove godine, a prema ponudi koja je zaprimljena 30. siječnja ove godine. Nakon što je Index objavio da bojanje četiri cijevi tunela košta više od 43 milijuna kuna, što iznosi oko 10,9 milijuna kuna po cijevi, iz HAC-a smo dobili reagiranje u kojem stoji da se Skladgradnja jedina javila na javni natječaj i da je njihova ponuda zadovoljavala sve uvjete.

No, Index je nakon toga dobio uvid u ugovor koji je, također prema postupku javne nabave, 2003. godine sklopljen s tvrtkom Brezovica gradnja d.o.o. Ta je firma 2003. godine izvodila radove na premazivanju i bojanju tunela Sveti Rok za što je plaćena 937.466,18 kuna! Radilo se tada o bojanju samo jedne cijevi, a i prošlo je šest godina, ali ipak je primjetno da je cijena radova skočila za gotovo 11 puta s obzirom da je HAC ove godine firmi u vlasništvu braće Žužul za bojanje četiri cijevi platio više od 43 milijuna kuna, odnosno oko 10,9 milijuna po cijevi!

Za posao od 43 milijuna javila se samo Skladgradnja, a za posao od milijun kuna svi se otimali

Od naših izvora smo dobili još jedan vrlo interesantan podatak. Ove godine se, za posao vrijedan više od 43 milijuna kuna, prema priznanju HAC-a, na natječaj javila samo Skladgradnja. No, prije šest godina su se za posao farbanja vrijedan manje od milijun kuna razne firme praktički tukle! Ne bi li bilo logično da danas, u vrijeme globalne krize kad je do posla znatno teže doći, javni natječaj bude zatrpan ponudama?

Isti uvjeti, druga cijena: Sveti Rok i Mala Kapela za 223 kune po kvadratu, Škurinje 2 i Pećine za 34,80 kuna po kvadratu!

Hrvatske autoceste možda će se braniti tvrdnjama kako se nije radilo samo o radovima bojanja, već je Skladgradnja obavljala i radove pranja obloge tunela. Pa su samo taj posao u tunelu Sveti Rok naplatili 4.869.000 kuna. No, identični posao je za HAC 2005. godine obavljala tvrtka Carin koja je pranje jedne cijevi tunela naplaćivala 239.922,76 kuna!

Koliko je cijena od 223 kune po kvadratnom metru za farbanje tunela (koliko je HAC platio Skladgradnji) prenapuhana, vidi se i iz primjera tunela Škurinje 2 i Pećine na Autocesti Rijeka Zagreb, koji su također farbani ove godine. Zahtjevi za kvalitetom bili su isti kao i u slučaju farbanja tunela Mala Kapela i Sveti Rok, a korištena je i ista oprema, kao i ista vrsta boje. No, za te radove nije plaćeno 223 kune po kvadratnom metru već točno 34,80 kuna po kvadratnom metru! A izvođači tih radova bi drage volje za sličnu ili neznatno višu cijenu prihvatili i farbanje tunela Sveti Rok i Mala Kapela!

Tko je u HAC-u prije javnog natječaja odlučio da će Skladgradnji biti plaćeno 43 milijuna?

Za kraj, uzmimo u obzir i podatak koji je možda i najvažniji u cijeloj priči. HAC, niti bilo koja državna firma, ne može na javnom natječaju tek tako prihvatiti bilo koju prenapuhanu ponudu. Čak ni kad se radi o jedinoj ponudi. Bojanje tunela je, naime, posao koji se planira unaprijed što znači da prije raspisivanja javnog natječaja već mora biti određena planirana vrijednost radova! Ta se planirana vrijednost određuje na osnovu prijašnjih ili sličnih radova (ukoliko je takvih radova bilo), odnosno na osnovu realnih cijena na tržištu, uvećanih za desetak posto.

Ukoliko su na javnom natječaju ponuđene cijene valjanih ponuda veće od planirane vrijednosti (koja je, podsjećamo, sama po sebi desetak posto veća od realne tržišne cijene radova), javni se natječaj mora poništiti i ponovo raspisati! Ovaj podatak dovodi nas do zaključka da je netko u HAC-u unaprijed morao odlučiti koliko će novca Skladgradnja dobiti za farbanje tunela Mala Kapela. I doista, planirana vrijednost ovih radova iznosi 43.920.000,00 kuna, samo 528.000 kuna više od ponude Skladgradnje! Na temelju čega su u HAC-u došli do takve svote, ako se uzme u obzir da je farbanje jedne cijevi tunela Sveti Rok prije šest godina koštalo manje od milijun kuna, nismo uspjeli doznati.