23.22.53.106 US
 

U Francuskoj na udaru visoke direktorske plaće

Piše:
nedjelja, 19.10.2003. 08:12
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"PREKOMJERNA primanja" direktora velikih javnih ili privatnih tvrtki došla su u žižu javnoga zanimanja nakon što su dva otpuštena direktora zatražila velike otpremnine a posebna parlamentarna komisija počela ovoga mjeseca saslušavati nekolicinu vodećih francuskih " patrona " u okviru reforme zakona o poduzećima.

Cjelokupni francuski tisak objavljuje ovih dana veliki broj napisa u vezi s plaćama i otpremninama "PDG" (predsjednik glavni direktor) kao i liste najbolje plaćenih "patrona" u zemlji, na čelu koje je Lindsay Owen-Jones iz kozmetičke tvrtke LOreal s 6 milijuna i 264 tisuće eura godišnje, od čega tri milijuna eura predstavlja fiksna plaća.

Jer, kako kaže sam predsjednik parlamentarne komisije, Pascal Cl?ment: "Francuska je jedina zemlja u Europi gdje fiksna plaća predstavlja tek 20 posto od ukupnih primanja"; preostalih 80 posto jest varijabila, u koju ulaze paketi dionica, zatim otpremnine u slučaju odlaska u mirovinu, i dvije raširene "zaštitne" tehnike, koje su u Francusku stigle iz SAD i Velike Britanije: "golden hello", ili "welcome package", i "golden parachute", ugovoreni iznosi za stupanje na funkciju ili otpremninu u slučaju gubitka posla.

Koliko ovi "zlatni padobrani" mogu pomoći da se "sastavi kraj s krajem" ponajbolje pokazuju primjeri dvojice PDG koji su za zasluge što su svoje tvrtke doveli u opasnu zonu bankrota zatražili astronomske otpremnine, a to su bivši direktori Alstoma i Vivandi Universala, Pierre Bielger i Jean-Marie Messier: prvi je pod pritiskom javnosti morao vratiti 5.2 milijuna eura otpremnine, dok se drugi obratio američkom sudu, koji je prošloga mjeseca presudio da, sukladno ugovoru, Vivendi Universal isplati svom bivšem PDG otpremninu u iznosu od 20,5 milijuna eura, ili 1500 godina zajamčenog najnižeg dohotka u Francuskoj.

"Meni je taj iznos potreban, jer sam bio u dugovima kad sam napuštao VU ... te sam morao staviti svoju kuću u Parizu pod hipoteku, a nemam nikakve ušteđevine"... pravdao se Messier pred parlamentarnom komisijom.

Kako ovih dana napominje i londonski The Economist, nije problem toliko u "mrkvi", u primanjima direktora, koliko u odsustvu "batine", kad kola idu nizbrdo, jer primanja patrona su u velikom raskoraku s kretanjima na burzi njihovih tvrtki: primanja primjerice direktora francuskog osiguravajućeg društva Axa porasla su u prošloj godini za 54 posto, dok su u istom razdoblju dionice tvrtke pale za 45.5 posto.

Prema istraživanjima kabineta Proxinvest, koja objavljuje Le Monde, 39 direktora vodećih tvrtki na burzi - one koje ulaze u indeks CAC 40 - u prosjeku primaju ( fiksna plaća, bonus plus stock-options ) oko 7,4 milijuna eura godišnje, što je 554 puta više od SMIC-a, zajamčenog minimalca.

Direktor multinacionalne farmaceutske tvrtke GlaxoSmithKline, sa sjedištem u Londonu, Francuz Jean-Pierre Garnier, sveo je cijelu ovu patronalnu problematiku u jednostavne izraze darwinističke teorije evolucije: "Ako plaćate samo za kikiriki, znajte da ćete za patrone imati majmune".

Teško bi međutim u tu vrstu "žderača kikirikija" bilo svrstati Ernest-Antoinea Seillierea - predsjednika moćnog udruženja francuskih poslodavaca "Medef" - (s godišnjim primanjima od milijun i 700 tisuća eura u svojstvu predsjednika Wendel Investissement ) kad kaže: " Ima nekoliko poslodavaca u Francuskoj koji se ponašaju skandalozno".

Izbijanje ove "patronske afere" u vrijeme ekonomske depresije, visoke nezaposlenosti, prekoračenja dopuštenog budžetskog deficita ili najnovijeg vala poskupljenja ( 20 posto na cigarete od idućeg ponedjeljka) pokazuje u kojoj su mjeri plaće postale generatorom nejednakosti koja ugrožava socijalnu koheziju, jedan od bitnih elemenata francuskog republikanizma.

Udarničko "liberalno-reformatorsko" krilo u vladajućem UMP (Savezu za narodni pokret) pokrenulo je upravo veliku ofenzivu protiv zakona o 35-satnom radnom tjednu, koji je donijela bivša socijalistička vlada, i kojemu se u grijeh pripisuje krivica za francusko zaostajanje.

No otvaranjem ovog "patronalnog pitanja" postala je razvidnom ideološka pozadina tog napada pa je i predsjednik Chirac morao opomenuti suviše grlate "liberale" iz svojih redova kako "socijalni napredak ne može biti doveden u pitanje ni pod kojim ideološkim izgovorom" te da je ofenziva protiv zakona o 35 sati "imbecilna".

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije