GLAVNI motiv plemenskih borbi je osveta zbog pretrpljenih ozljeda, ustvrdio je Stephan Beckerman sa sveučilišta Penn-State na godišnjem kongresu Američkog društva za promicanje znanosti u Denveru.

Svrha osvete nije samo kazna, nego i želja da se napadaču jasno pokaže kako mora promijeniti ponašanje, rekao je Beckerman. Životinje ozljede kompenziraju ozljeđivanjem protivnika, a drukčije nije ni među ljudima. Razlika između životinjske i ljudske osvete je u tome što životinje ne odlučuju svjesno niti moralno ocjenjuju svoje postupke, prenosi njemački stručni časopis Bild der Wissenschaft.

Osim toga, osvetoljubivost kod čovjeka podliježe određenim društvenim pravilima. U najužem obiteljskom ili prijateljskom krugu osveta je, navodno, zabranjena. Među plemenima je osveta, doduše, dopuštena, ali se pritom mora držati određenih pravila. Ona određuju tko se kome smije osvetiti i u kojim je slučajevima čin osvete dopušten. Ako je društvena distanca ipak veća ta nepisana pravila ne vrijede. Često je riječ samo o mogućoj nasilnoj osveti te o pokoravanju ili potpunom uništenju protivnika.

Paul Roscoe, antropolog sa Sveučilišta Maine, upozorava da ljudi, za razliku od životinja, imaju iznimno razvijen neokorteks, moždanu regiju odgovornu za kreativnost i predviđanje. Zato ljudi mogu osmisliti napad mnogo uspješnije od životinja i osvetiti se u dvoboju s protivnicima, pojasnio je Roscoe.

S druge strane, emocionalno ponašanje čovjeka gotovo se nije razvijalo. ´Razvili smo, doduše, nuklearno oružje, ali naš je mozak još kao u čovjeka iz kamenog doba´, tvrdi Roscoe.