U slučaju Lora završne riječi optužbe i obrane

ZAVRŠNIM riječima optužbe i dijela obrane nastavljen je postupak protiv osmorice bivših vojnih policajaca optuženih za ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti u Vojnoistražnom centru Lori u Splitu 1992.

Zamjenik županijske državne odvjetnice Michele Squiccimarro zatražio je od Vijeća za ratne zločine splitskoga Županijskoga suda da se osmorica bivših vojnih policajaca proglase krivima te da im se izrekne kazna primjerena težini kažnjiva djela.

Za to je kažnjivo djelo po starom Osnovnom krivičnom zakonu RH predviđena kazna od pet do 20 godina zatvora.

Zastupnik optužbe u završnoj je riječi ponovio tvrdnje iz optužnice koja ih tereti za smrt dvojice i zlostavljanje većeg broja zatvorenih civila, ustvrdivši kako je odgovornost optuženih neprijeporno utvrđena.

Kažnjiva djela iz optužnice rezultat su sustavna zlostavljanja u vojnom zatvoru, a dopustili su ih zapovjednik zatvora i njegov zamjenik Tomislav Duić i Tonči Vrkić, koji su optuženi i po zapovjednoj odgovornosti te su, uz ostale optuženike, i sami u tome sudjelovali, rekao je državni odvjetnik.

Naglasio je i kako je "nedvojbeno utvrđeno da su oštećenici bili civili srpske nacionalnosti, optuženi za terorizam i rušenje hrvatskoga ustavnopravnog poretka, koji su protupravno dovedeni u vojni zatvor u Lori, iako su trebali biti sprovedeni u zatvor na Bilicama".

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Upozorio je kako su optuženici davali protuslovne iskaze o pokušaju bijega i ubojstva Nenada Kneževića, "skidajući i prebacujući odgovornost s jednih na druge".

"Osim ubojstva dvojice zatvorenika, optuženici su civilima lomili zube i rebra, spajali ih na struju, premlaćivali bejzbolskim palicama, tjerali u pasje kućice, polijevali snažnim mlazovima vode te ih prisiljavali da se međusobno tuku", naveo je uz ostalo u završnoj riječi državni odvjetnik.

Slobodan Mikulić, branitelj Tonča Vrkića, u ime svojega branjenika izrazio je žaljenje zbog tragičnih događaja u Lori, premda ne prihvaća odgovornost za njihovo počinjenje. Naglasio je i da odvjetništvo nije uspjelo dokazati Vrkićevu krivnju, a za uvođenje instituta zapovjedne odgovornosti kazao je kako je to odredba Ženevske konvencije bez uporišta u domaćem zakonodavstvu u ovom slučaju.

Mikulić je podsjetio i kako je u slučaju Kneževićeve smrti neprijeporno utvrđeno kako je taj zatvorenik, pri pokušaju bijega, nasrnuo na službenu osobu (optuženog Botića) i pokušao mu oteti pištolj. Zatim se dao u bijeg, preskočio žičanu ogradu i skrio se u grmlje. Vrkić ga, premda je bio naoružan, kao i Botić, nije ubio, već ga je pozvao na predaju. "Da su ga htjeli ubiti, pucali bi mu u glavu, a ne u noge i rame, a da su ga tada ubili, danas za to nitko ne bi odgovarao, jer bi bio ubijen zatvorenik u pokušaju bijega", rekao je Mikulić. Ustvrdio je kako je moguće da je Knežević ozljede od kojih je preminuo zadobio pri padu u bijegu.

Budući da bi, po njegovu mišljenju, Vrkić mogao biti optužen jedino za prekoračenje službenih ovlasti, a ne i za ratni zločin, a preinaka optužnice više nije moguća, Mikulić je zatražio oslobađajuću presudu.

Branitelj prvooptuženog Tomislava Duića, odvjetnik Drago Cvitanović, takoder je zatražio oslobađajuću presudu, pozvavši Sud da se, ako ipak utvrdi da je kriv, vodi Ciceronovom mišlju "neka kazna ne bude teža od krivice".

Iznošenje završnih riječi obrane nastavlja se sutra.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara