54.81.183.183 US
 

U Šustara šuplje obrazovanje

Piše: Nenad Bunjac
četvrtak, 16.6.2016. 09:30
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: FaH

DANAS će hrvatski narod, ukoliko još postoji kao takav, izaći masovno na ulice u sklopu prosvjeda „Hrvatska može bolje“ kako bi podržao nastavak procesa kurikularne reforme, spriječio nazadnjačke inicijative klerikalno–konzervativnih krugova koje tako iritantno simboliziraju Ladislav Ilčić i Željka Markić, te preusmjerio hrvatsko društvo iz zaostalog intelektualnog gliba u tokove modernog društva dostojne čovjeka.

Ipak, jedan čovjek stoji kao čvrsta prepreka inicijativama građanskog društva, kao svojevrsni „antemurale cristanitatis“, čvrsto zarobljen u kolopletu osobnih ambicija i stranačkih naputaka, posve odlučan spriječiti svaki pokušaj promjene sustava hrvatskog obrazovanja koji ne odgovara Kaptolu i Središnjici HDZ-a. Taj čovjek, nemušte li ironije, predstavlja se kao ministar obrazovanja, znanosti i sporta, dr. sc. Predrag Šustar. No, prije nego li se upustimo u sagledavanje svih propusta, grijeha i pogrešnih odluka resornog ministra, potrebno je zaviriti u njegov životni kurikulum kako bismo shvatili karakterni profil koji generira i pokriva sve zaplotnjačke planove politički desno orijentirane akademske zajednice i klera.

Ministar Šustar rođen je u Rijeci 1970. godine i pripada naraštaju koji dovoljno dobro pamti vrijednosti bivše Jugoslavije i razmjere društvenih promjena koje su se dogodile početkom Domovinskog rata i uvođenjem višestranačja.  Samodopadan, inteligentan, s obiteljskim backgroundom više srednje klase, zarana se profilirao kao ambiciozan mladac i s nepune 33 godine kao Fulbrightov stipendist doktorirao je filozofiju na američkom Sveučilištu Columbia. Sugovornici iz akademske zajednice opisuju ga kao „blagoglagoljivog i šarmantnog, ali i lijenog“, a on je sebe u nekoliko medijskih istupa okarakterizirao kao “tradicionalnog katolika i demokršćanina“. 

Naravno, ništa od navedenih demokršćanskih vrijednosti nije ga spriječilo da se priključi tradicionalno lijevoj političkoj opciji u Rijeci i progura se kao izgledni kandidat za dekana Filozofskog fakulteta što je ubrzo, uz opći konsenzus, i postao. No, pronicljiv kao što jest, uskoro se priključio tada politički moćnoj „trećoj“ opciji Laburista, lavirajući u gradonačelničkim izborima 2013-e  između desnog i lijevog političkog centra. Strategija se pokazala uspješnom i po prvi put SDP-ov kandidat za gradonačelnika suočio se sa pojavom ozbiljnog protukandidata.  I tada, kao Božji prst, ukazao se HDZ koji je, kako zli jezici navode, za konkretne benefite i obećanje značajnog položaja u stranačkoj hijerahiji, uvjerio Šustara da preusmjeri svoju političku karijeru. Revolt birača, medija, pa i kolega bio je izniman, ali tadašnji dekan Šustar mirno je poručio javnosti „da se ne opterećuje optužbama za političko konvertitstvo“. Jasno, ne treba napomenuti da su Laburisti pretrpjeli značajan politički udarac i de facto, nikad se nisu u Rijeci oporavili od tog prebjega.

Dakle, aktualni ministar Šustar u svojoj političkoj biografiji već je imao karakteristiku konvertita kada mu se dogodlla gotovo svakodnevna pozicija: morao je birati između javnog i osobnog interesa na planu kurikularne reforme. Svima je jasno što je izabrao.

Sve napravio da ništa ne napravi                             

Politički snishodljiv, led u javnosti probio je čuvenom izjavom „kako dopušta mogućnost da je Bog tvorac svega, pa i Kozmosa“ što bi se vjerovatno tretiralo kao prokreacionističko laprdanje da nije riječ o stručnjaku s diplomom iz domene prirodnih znanosti (molekularna biologija). Svakome s imalo mozga jasno je da se takva tvrdnja može tretirati kao dokono, hipotetsko lamentiranje, ali cilj mu je bio posve proračunat: impresionirati Kaptol i politički desno orijentiranu akademsku zajednicu koja voli razmišljati o sebi kao izabranima u kategorijama Božjeg proviđenja.
Nakon te izvaljene gluposti, ustoličen je kao jedan od jurišnika „duhovne reforme“ koju je propagirao predsjednik HDZ-a u odlasku Tomislav Karamarko i zajedno s ministrom kulture Zlatanom Hasanbegovićem dobio odriješene ruke da preformulira prioritete i sadržaje obrazovanja. Činjenicu da nije bio u stanju kadrovski i programski osmisliti rad Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta nikoga nije previše opterećivala, ponajmanje njega samog. Pa je tako u kratkom roku propustio povući sredstva iz EU fondova u redu veličine od 50 milijuna eura, zaboravio financirati europske sveučilišne igre, prijevoz siromašnih učenika iz nerazvijenih sredina, pomoći djeci s poteškoćama u razvoju, restruktuirati znanstvene institute, isplatiti stipendije studentima i na koncu, dodijeliti iznimno društveno važnu nagradu „Luka Ritz“?! A krimen svih krimena, destrukciju kurikularne reforme nismo još niti spomenuli.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Naime, podsjetimo se, ministar Šustar dopustio je utjecaj desničarskih radikala i vjerskih udruga na sadržaj i rad Ekspertne skupine za provođenje kurikularne reforme na čelu sa dr.sc. Borisom Jokićem, iako je potonji „poderao“ tri para cipela pokušavajući sa svojim timom d 470 suradnika ostvariti opći konsenzus svih relevantnih društvenih čimbenika oko sadržaja kurikuluma. I što je najgore, svo vrijeme je uvjeravao prof. Jokića i Ekspertnu skupinu da „mirno rade“, iako je bio svjestan političkih pritisaka i činjenice da kurikularna reforma u ovom obliku nikad neće zaživjeti. Jednostavno, lagao ih je, nije plaćao i na koncu, pokušao na njih prebaciti svu odgovornost za zastoj procesa kurikularne reforme.

No, sve to našeg dičnog ministra Šustara ne priječi da i dalje obmanjuje javnost s izjavama tipa „kurikularna reforma se nastavlja“ i „očekujem od Ekspertne skupine i voditelja Jokića da nastave s radom“. Kako je to ministar Šustar zamislio ukoliko nije u stanju od susreta s dr. Jokićem kojeg je inicirao Ured predsjednice RH-a, u proteklih mjesec dana barem jednom nazvati tog istog voditelja Ekspertne skupine s čijim se prijateljstvom hvasti i drsko poručuje javnosti „mi nismo luzeri“? Kako je to točno zamislio nastavak rada Ekspertne skupine ukoliko s njima komunicira putem okružnog e-maila u kojem „poziva na suradnju“ i moli za strpljenje „zbog neisplaćenih honorara“, a nije se u stanju čak niti osobno potpisati?! Licemjerno do boli.

Svi sugovornici iz struke i akademske zajednice ustrajno naglašavaju da je Boris Jokić napravio sjajan posao, uspio potaknuti entuzijazam kod učitelja i profesora, te stvoriti programatski dokument koji je objektivan i neovisan od svakodnevne politike. I sam dr. Jokić naglašava kako „knjiga više ili manje u lektiri“ ne može biti razlog prijepora i da je spreman provesti kurikularnu reformu u predstavljenoj formi i sadržaju, uvažavajući sve primjedbe iz javne rasprave koja tek treba uslijediti. No, mentor mu ne može biti Ladislav Ilčić ili Željka Markić, to je pitanje elementarne logike i poretka vrijednosti.

Proces kurikularne reforme nije zastao nego je trajno zaustavljen, a ministra Šustara niti prosvjed 100 tisuća građana, bijes javnosti i struke nije u stanju natjerati da se pomakne s  mjesta. Jednostavno, on misli da je zaštićen poput ugrožene vrste, ali činjenice sugeriraju drugačije.
                                          
By, bye Šustar

Naime, svim akterima kurikularne reforme jasno je da ministar Šustar čeka rasplet političke krize oko Karamarka i kako se trenutno povukao u sjenu javnosti. Ne kontaktira s vanjskim suradnicima, izbjegava medije i promišlja izlaznu strategiju iz nepovoljne situacije. A ona to jest jer prema insajderskim informacijama, ne samo da se Domoljubna koalicija sprema odreći Šustara, nego se i obnovila svojedobna inicijativa sveučilišnog rektora Pere Lučina koji je želio zatražiti njegov opoziv s pozicije dekana, a sad mu želi uskratiti i katedru. S razlogom, rekli bi, osramotio ih je sve.
I da stvar bude gora po junaka naše priče, otkrio se vremenom i pravi razlog zašto ministar Šustar oteže s razrješenjem Ekspertne skupine i dr.sc. Borisa Jokića. Jednostavno, njihovim službenim razrješenjem prestali bi postojati pravni razlozi zbog kojih Jokić ne može izaći u javnost s dokumentacijom, „crno na bijelom“, te imenovati stvarne vinovnike i uzrok propasti kurikularne reforme.

Dakle, postoji na desetke dobrih razloga zašto Hrvatska treba danas prosvjedovati, dokazati da „može bolje“ od postojećeg političkog i moralnog rasapa, te širom otvoriti izlazna vrata politici i političarima koji ne zaslužuju biti kreatori naše budućnosti. Ministar Šustar je jedan od njih i nadam se da neće pasti s ruba Zemljine ploče kad prekorači kroz okvir.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Nenad Bunjac je istraživački novinar, kolumnist i reporter. Završio je Grafičku školu u Zagrebu i studirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pisao je za više hrvatskih medija, uključujući Nacional i Feral Tribune.


 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije