54.80.77.124 US
 

Uglađeni kriminal europske Hrvatske: Sprega lopovskog kapitalizma i političkog cinizma

Piše: Hrvoje Jurić
ponedjeljak, 1.7.2013. 19:42
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Sandra Šimunović/Cropix, vlada.hr

PROSLAVA ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju obilovala je patetičnim riječima i jeftinom simbolikom. No, u tom hrvatskom snu ljetne noći, koji nas je uveo u europsku noćnu moru, nisu se čule riječi kao što su radnici, radnička prava, devastirane tvornice, pretvorba, privatizacija i kriminal. Također, prošao je nezamijećeno moment koji je zapravo bio najveći simbol nove, europske Hrvatske u njenom kičastom predstavljanju Europskoj uniji. Ne radi se ni o ispraznim govorima domaćih i stranih političara, ni o spektakularnim glazbenim i plesnim točkama, ni o "Lijepoj našoj" i "Odi radosti", nego o pjesmi "Smooth Criminal" Michaela Jacksona u izvedbi 2Cellos. Ovu pjesmu o "uglađenom kriminalcu" mogao je uvrstiti u program velebne proslave samo netko tko ne zna engleski. Ili netko tko nema osjećaja za humor, ironiju i paradokse. Ili pak netko tko se htio subverzivno našaliti s Hrvatskom, Europskom unijom i "europskom Hrvatskom". A ovo treće je, naravno, isključeno.

Kako god bilo, ova simbolika je tim jača što hrvatski problemi neće biti riješeni europskim čarobnim štapićem, nego Hrvatska u Uniju unosi sve svoje neriješene probleme, prije svega svoj "uglađeni kriminal". A taj kriminal je, paralelno s europsko-hrvatskim slavljem, i dalje punio naše medije, naše ulice i trgove. Na primjer, "slučaj Patria", koji Hrvatsku na vrlo zanimljiv način povezuje s Europskom unijom, preko Finske i Slovenije. Ili štrajk pirotehničara, koji su se, nakon konferencije za medije na istom onom europskom Jelačić placu, utaborili na Tuđmanovom trgu i ne odustaju od svojih radničkih zahtjeva. Ili svakodnevne prosvjedne šetnje radnica temeljito uništenog DTR-a ulicama i trgovima europskog Zagreba, pri čemu im se, kao jedini spas, nude privatizatori Anto Nobilo i Mićo Carić.

A tu je, kad smo već kod tekstilne industrije, i Kamensko. Dok se provodila prilagodba Hrvatske Uniji, ova nekoć uspješna tvornica, koja je zapošljavala oko dvije i pol tisuće radnica i radnika, uspješno je "prilagođena" hrvatskoj (ili europskoj?) ekonomskoj stvarnosti. To u praksi znači da su tvornica Kamensko i njezini radnici i radnice naprosto izbrisani koordiniranom akcijom "kontroverznih" poduzetnika i ordinarnih kriminalaca, uz podršku najviše rangiranih političara. A uskoro će, najvjerojatnije, i zgrada Kamenskog u Reljkovićevoj ulici biti sravnjena sa zemljom, kako bi se ostvario konačni cilj: izgradnja nekog trgovačkog centra ili stambeno-poslovnog kompleksa na prestižnoj lokaciji u centru Zagreba, te tome odgovarajući profit.

Sve te pomno osmišljene malverzacije već odavno nisu nikakva tajna, nego su dobro dokumentirane. Štoviše, o tome su naširoko pisali hrvatski mediji. Raskrinkana je veza između "uobičajenog sumnjivca" Miroslava Kutle s "egzekutorima" Antunom Crlenjakom i Davorom Vlajčevićem, kao i njihova kriminalna povezanost s medijsko-poslovnim magnatom Ninoslavom Pavićem kao jednim od ključnih igrača u ovoj prljavoj igri. Usprkos svemu tome, cijeli slučaj Kamensko još uvijek nije riješen. Nalazi se duboko u ladici glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, a poznato je i zašto je tome tako. Naime, raskrinkana je i veza ove kriminalne hobotnice s visokim državnim dužnosnicima – ministrom unutrašnjih poslova Rankom Ostojićem i predsjednikom Republike Ivom Josipovićem. Ministru je Ninoslav Pavić, takoreći, stanodavac, a Predsjednik – koji je navodno, u presudnim momentima istrage, stopirao televizijski prilog koji ide na štetu osumnjičenih – povezan je s Pavićem & co. preko svog prijatelja Marka Vojkovića, koji je također bio obuhvaćen istragom oko Pavića i njegovog EPH.

Priča o Kamenskom aktualizirana na perverzan način

Međutim, sve to bilo bi samo ponavljanje starih vijesti da prije nekoliko dana, neposredno uoči ulaska RH u EU, priča o Kamenskom nije aktualizirana na perverzan način.

Naime, udruga otpuštenih radnica Kamenskog dobila je od Grada Zagreba na korištenje dvije prostorije na zagrebačkoj Knežiji, gdje šivaju i prepravljaju odjeću te organiziraju tečajeve šivanja. Treba reći: lijepo je to što se radnice ne predaju i što ih građani u tome podržavaju. To zaista jest dirljiva priča o "nadi, solidarnosti i pomoći", kako o tome pišu hrvatski mediji. Ali nakon te priče ipak ostaje gorak okus, jer u tom poslu je angažirano tek nekoliko radnica od onih stotina ili tisuća otpuštenih, i to u skučenom prostoru koji je stotinama ili tisućama puta manji od prostora tvornice Kamensko u Reljkovićevoj.

Upravo u tom prostoru i toj nekolicini bivših radnica Kamenskog ukazao se u petak, 28. lipnja, predsjednik Ivo Josipović, što je vrhunski cinizam, s obzirom na njegovu političku moć i na njegovu, u najmanju ruku nerazjašnjenu ulogu u "slučaju Kamensko". Josipović je, (pri)vidno ganut, rekao: "Ja ću pokupiti jedno društvo, malo prijatelja, da pomognemo, da se nabavi neki stroj, da prošire svoju aktivnost". Moguće je i da će radnice sašiti koje odijelo za Ivu Josipovića i njegove prijatelje. Nije poznato hoće li među tim prijateljima biti Vojković, Pavić i još neki akteri "slučaja Kamensko", ali svašta je moguće.

Ovako Hrvatska rješava probleme

Tako hrvatska država rješava probleme: bezveznim palijativnim mjerama, medijskim manipulacijama i općenito bacanjem prašine u oči, umjesto pravosudnim, političkim i ekonomskim sredstvima koja su nadohvat ruke. Zato riječi koje je Josipović uputio uglednim uzvanicima na večeri u Klovićevim dvorima možda treba shvatiti i kao njegovu osobnu, ljudsku dilemu: "Trenutak kad Hrvatska ulazi u Europsku uniju vrijeme je mnogih sumnji i propitivanja. I u Hrvatskoj ima sličnih dilema."

Skupocjenu proslavu ulaska RH u EU režirala je, uz velikodušnu financijsku potporu Vlade RH i komercijalnih sponzora, Dora Ruždjak Podolski, a uz istaknute političare, pjevače, glumce, znanstvenike i druge koji su odigrali glavne uloge, u toj su predstavi statirale i tisuće neimenovanih umjetnika i građana. S druge strane, u tragediji pod naslovom "Kamensko" točno se zna tko igra glavne i sporedne uloge (gore navedeni poduzetnici, političari i kriminalci), kao što se zna tko statira (radnice Kamenskog, kako "cure s Knežije" tako i ostale "cure s burze"), ali ostaje otvoreno pitanje: tko režira tu predstavu?

Hoće li ulazak RH u EU nešto promijeniti po tom pitanju?

Hoće li nam EU pomoći da se saniraju ove gnojne ekonomsko-političke i pravosudne rane, i hoće li smanjiti šansu da se ovakve perverzije nadalje događaju? Imajući u vidu da Europska unija počiva na "slobodnom tržištu roba, usluga, kapitala i radne snage" koje je obilježeno rastućom nezaposlenošću, da potiče "poduzetničku klimu" u kakvoj je nastao "slučaj Kamensko", te da omogućuje skandale kao što je "slučaj Patria" – teško je očekivati da će se nešto riješiti. Ostaje samo slaba nada da će radnice Kamenskog, umjesto krpica, končića i dugmića, dobiti pravnu zadovoljštinu, radnička prava i život dostojan čovjeka, kao i nada da će se neki od "istaknutih hrvatskih Europejaca" pridružiti jednom od "heroja europske Hrvatske", Ivi Sanaderu, koji svoj europski san sanja u Remetincu.

Hrvoje Jurić, član Akademske solidarnosti, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije