Foto: FAH, Index

JEDAN komentar oko Ultre u Splitu, kad se šušur malo stišao, ali blesave ideje baš i ne. Ima tu raznih momenata – jednima smetaju "drogaši", drugima smeće koje ostaje za njima, nekim gostima Ultre smeta odgoda prve večeri festivala, neki se pak žale što te prve večeri, kad nije bilo Ultre, nije bolje reagirala gradska vlast i ugostitelji, produžetkom rada. Za neke država i grad premalo daju novaca Ultri, a ona je tako izdašna prema ovoj zemlji. Neki su šerali sliku cjenika pića Ultre s brutalnim cijenama, policija likuje jer je pohvatala hrpu korisnika (naglašavam – korisnika a ne dilera) lakih droga i tabletica i naplatila im radikalne kazne, drugi se pak zgražaju kako nam policija tjera goste radi brzinskog punjenja proračuna...

U svemu tome opet se pokazuje kako hrvatska javnost slabo shvaća što je javni interes i javni novac, što je slobodna volja, ili tržište i privatno vlasništvo. Pa krenimo redom.

Što se same Ultre tiče – neka je gužva, neka je muvana, mene ne smeta, ali doduše meni te hrpe ne bauljaju pod nosom i ne bacaju smeće u dvorište, pa i nisam pozvan govoriti. Ja, mene, meni – pretjerujem li s osobnim doživljajem? Ne, jer doživljaj smetnje i jest individualan. Eto to je već prva nijansa privatnog i javnog – kome pijana rulja ne galami pod nosom u 3 ujutro, lako mu je lupetati.

Cijene? Neka su kakve god da jesu. Kome su previsoke neka partija u svom dvorištu.

Javni novac i trošenje istog

Ali sada dolazimo do onog što je problematično. Javni novac. Vaše, naše, ničije i svačije. Organizatori Ultre, inače, tražili su da država potakne događaj s barem milijun-dva kuna. Zapravo, iako su agresivno tražili novac, nisam vidio da su specificirali točnu cifru, stekao sam dojam da idu na "ako prođe prođe" i "koliko utjeramo utjeramo". Plakali su kako dovode "najbolje svjetske DJ-e" (LOL) i kako će Split i Hrvatska od Ultre zaraditi ogroman novac. U medijima su vrlo glasni zagovaratelji ovog pristupa, advokati organizatora, s ne znam kakvim motivima. Kao, od Ultre zaradimo (navodno) 40 milijuna eura, a ne možemo potaknuti događaj sa svega milijun ili dva... kuna ili eura, čega god.

600.000 kuna, koliko sada dobivaju od države (Ministarstva turizma), im je premalo. Od grada Splita navodno dobiju 2 milijuna kuna. (Ispričavam se ako je neka od ovih cifra netočna, jer se točne ionako ne daju u medije, nego samo neke ofrljne procjene.) Iz godine u godinu ista priča – prijete odlaskom ako ne dobiju još više novca, a na kraju ipak ostaju.

Oprosti, ali šta mene i 98 posto građana ove zemlje briga koliko se zaradi od Ultre? Tko smo to "mi" i što je to "naše"? Ja ne zarađujem od Ultre. Ni moj brat Robert također. Ni susjed Jure. Zarađuju izravno uključeni ponuđači proizvoda i usluga – i to je sasvim OK, ali ni ja ni 98 posto građana Hrvatske ne spadaju u tu skupinu. S druge strane proračun punimo svi. Zbog čega bi ja i milijuni drugih građana davali novac u javne fondove iz kojih se potiču događaji iz kojih ne zarađujemo mi već neka sasvim druga skupina? Zanima li nekakav David Guetta i ostali "najbolji svjetski DJ-i" više od 0,5 posto građana Hrvatske? Pa što ako i zanima? Po čemu je takvo poticanje Ultre različito od bacanja novca na željeznice ili brodogradilišta? Po čemu je zarada države dobra za sve one građane koji sami ne rade za državu? Što meni osobno znači ako država od poreza ubere 10 posto više ili 30 posto manje? Ionako neće ulagati u onaj minimalni set usluga do kojih je meni stalo, nego u plaće uhljeba ili nove aute "dužnosnika" ili u Panzerhaubitze 2000 samohotke i suspektni remont Migova. Možete li sami za sebe odgovoriti na ta pitanja i dileme?

Nema "mi", nema "naše"

Jednom za svagda: Ne postojimo "mi" i ne postoji "naše"!!!

Za zaradu države, putem oporezivanja događaja kojeg ne organizira (ali uredno pljačka njegove sudionike), me nije puno briga, jer od toga nemam nikakve izravne koristi, a neizravna je korist mikroskopska i zanemariva. Recimo da me od državnih usluga zanima školstvo – hoće li se njegova kvaliteta poboljšati kao rezultat uspjeha nekih Ultri, Zrća i turističke sezone općenito? Ne budite smiješni, naravno da neće. 

A da i ne govorim da od takvog, porezno ubranog novca, lokalnoj zajednici ostaje izuzetno malo – sve ide u Zagreb. Doduše, kad vidimo tko predstavlja "lokalnu zajednicu" u Splitu, to i nije neka šteta – s više novca vjerojatno bi Splićani samo dobili više uhljeba pod Baldasarovim skutom, a nikakvu "javnu korist". Ipak, ostanak novca od Ultri i sličnih evenata u lokalnoj zajednici trebao bi biti moralno pitanje, makar lokalna ekipa bila ne znam kakva. Ipak su građani Splita ti koji trpe buku i smeće.

Postavljaju se manipulatorska i retorička pitanja – Želi li Hrvatska Ultra festival u Splitu? Jer kao, ako želi – onda neka i plati. Ali zašto bi itko od nas građana koji s Ultrom nemamo ništa ni kao ponuđači ni kao potrošači, trebao ultimatno željeti Ultru u Splitu ili Hrvatskoj, ili Univerzijadu ili Svjetsko prvenstvo u rukometu? Želi li Hrvatska ovakav HŽ? Hrvatske šume? Što nas je uopće briga? A kamoli da za to još plaćamo kroz dotacije. Samo se vi ljudi veselite, ali javni novac i time indirektno moj džep ne dirajte.

Ako bez državnih "poticaja" ne možete organizirati Ultru, ili vam drugdje neki pokvareniji raspolagatelji nečijim tuđim javnim novcem nude više – široko vam polje. Ja od vašeg eventa koristi za svoj džep ne vidim, love od vas ne tražim niti bih vam je dao. Neka vas pomažu oni koji od vas imaju korist ili to žele. Zarada države ionako nije moja. Kao što ni zarada organizatora od brutalnih cijena isto nije moja. Niti od većine građana ove zemlje.

Šume pokazale koliko su "naše"

I prestanite nas još jednom silovati "našim" interesom oko pojave od koje koristi nemamo ti mitski "mi" već samo neke, točno određene skupine ljudi. "Naše" šume? Za koje izdvajamo kroz razna davanja, od kojih je najbizarnije ono za "općekorisnu funkciju šuma". Evo baš ovih dana vidimo koliko su te šume "naše", a koliko konkretno nečije, imenom i prezimenom, i bankovnim računom.

I još jedna stvar – pa nije Ultra jedini događaj na našoj obali, ima sličnih festivala cijela hrpa. Hoćemo li i sve njih pomagati novcem otetim iz džepova građana, radi zarade samo organizatora i užitka samo učesnika? A ima i onih malo manje sličnih festivala – vidim da se zadnja dva dana srpnja u Spaladium areni, koja je inače nedovoljno popunjena i dobro joj dođe ikakav događaj, organizira "folk festival" Ringišpil. (Ali čuj, da Ringišpil...)

Koliko vidim po promo materijalima tu je kompletna cajkaška ikonografija, dolaze "regionalne" narodnjačke zvijezde – Soraja, Haris Džinović, Seka Aleksić, Aca Lukas, Indira Radić, Milica Todorović, Ana Nikolić... pa sigurno će i ovaj festival generirati solidnu zaradu državi. Hoćemo li i njega pomagati javnim novcem? I ako ne – zašto ne? Jesmo li rasisti i šovinisti? Ako pomažemo jedan festival koji "nama" donosi novac, trebamo i drugi, jer ionako kriterij nije kultura niti glazbeni ukus (a o Davidu Guetti i "kulturi" bolje da i ne kažem ništa) nego lova. Problem nije u tome kakva se glazba pušta i kakva se ekipa na festivalu skuplja, već što je to "naše". Moje nije ni jedno ni drugo, kao ni od većine građana ove zemlje.

Dakle, volim da se ljudi vesele, volim da se pušta blesava glazba, da se momci i cure vataju za sise i guzice, da se opijaju, seksaju po Splitu, valjaju po blatu i, ako su već dovoljno blesavi i s viškom love, skupo plaćaju alkohol, lake droge bi legalizirao, pa da troše i to ako žele. Ne volim policiju, ne volim prisilu, a najviše od svega ne volim kad se javnim novcem plaćaju privatni projekti i od svih "nas" traži da izdvajamo ili patimo ili radimo za nešto što na kraju nije svačije već vrlo jasno – nečije. Partijajte, cajkašite i david-guetašite, ali od državnog intervencionizma i javnog novca za poticaje tog partijanja – svi skupa odjebite!

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala