23.20.245.192 US
 

Uredio Ivo Sanader: "Monsinjorovo svršavanje bi se čulo na tisuće koraka da nije sobar obložio biskupski stan"

Piše:
nedjelja, 23.3.2008. 00:14
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"GURAJ, govorila je direktorica škole svom malom učeniku. Ah! zašto me tvoja strijela ne može probiti kao što bi željela. Zašto te priroda nije bogatije obdarila? Zabij dijete moje, zabij, kralju moj, moje malo srce. Još malo. Zarini, zarini svoj mali klin. Nastavi tako s radom i ispunit ćeš me srećom. Oh kako te volim. Stani.. Miči se brzo.. zadaj mi udarac za udarcem i ushit za ushitom. Ah!...Ah!...Ah!..."

Navedeni citat je iz knjige "Pobjede redovnica", točnije "Razvratnih i filozofskih pisama dviju časnih sestara" i dio je pisma časne sestre Kristine "ursulinke, doktorice bluda" mladoj karmelićanki, sestri Agati, u kojem opisuje seks predstojnice samostana s dječakom Etienneom, a navedenu knjigu je kao programski i glavni urednik splitske izdavačke kuće "Logos" 1988. uredio Ivo Sanader.

Logosova edicija "erotska djela" krije blago najžešćeg samostanskog hard-corea, a Ivo Sanader je zaslužan što je ovdašnjoj publici približen i naslov "Mudroslovna Tereza" (obje knjige su djelo anonimnog autora, a napisane su u 18. stoljeću u Francuskoj), iza čijih putenih korica i hijeroglifičkog fonta također sve pršti od najeksplicitnijih opisa hetero i lezbijskog seksa među pripadnicima klera u svim kombinacijama i među svim dobnim skupinama. Bitno je naglasiti kako je "Mudroslovnu Terezu" osim bogobojaznog i osvjedočenog katolika Sanadera, iznimno štovao i zloglasni militantni ateist markiz de Sade.

Sanader nije objavljivao erotske nego pornografske knjige

Neki mediji su već objavili kao je za Sanaderovog uredničkog staža Logos objavio knjige erotske tematike, ali ove dvije, iz kojih vam prenosimo neke od najzanimljivijih dijelova i koje je doista radila ugledna ekipa (uz urednika Sanadera, recenzent knjiga je Predrag Matvejević) nipošto nisu erotske, osim ako se pod tu definiciju može podvesti opis seksa opata sa časnom sestrom nakon filozofske polemike, lezbijske igre mladih štićenica samostana ili njihove rasprave o tome koji je tip umjetnog falusa (tada ipak vibratori nisu postojali) bolji.

Poznato je da Sanader usprkos proklamiranom kršćanskom svjetonazoru ne zazire od aktivnosti koje se nikako ne mogu s njim povezati, jer ako je Isus potjerao trgovce, što bi tek napravio onima koji su, kao Sanader, imetak stekli prodajući "soft" pornjavu.

Upravo tako je Sanader zagrebačkom "Startu" 80-ih iz Austrije slao materijale za duplerice, a nije nedostajalo ni bitno "tvrđeg" materijala za kudikamo liberalniju "Erotiku".

Ipak, Sanaderove nepodopštine su dječja igra za ono što je radio njegov čovjek od najvećeg povjerenja i ministar zdravstva Darko Milinović. Također osvjedočeni katolik se nakon otkrića da je godinama u Gospiću obavljao abortuse, koji su kako crkva kaže "ubojstvo", oprao od grijeha riječima kako je on to riješio tako što se ispovjedio.

Junaci Sanaderove biblioteke istih zanimanja kao njegovi brat i sestra!

Kako će se za ove uređivačke grijehe iskupiti premijer Sanader nije poznato, znamo tek da mu pokoru za suučesništvo u ovom bludu, u vidu Zdravo Marija i očenaša, može udijeliti i župnik župe Gospe od Otoka don Vinko Sanader, koji je osim što je iste profesije kao i junaci Ivine biblioteke, ujedno i premijerov brat. "Duvna" pak (kako se u knjizi prevodi redovnica) je premijerova sestra Danica.

Uostalom; pročitajte neke od najzanimljivijih dijelova razvratnih romana "koji ispucavaju svoje najraskalašenije metke od prve scene" i koje je uredio i odabrao čovjek koji ponosno ističe kako potiče iz katoličke obitelji i koji je s tim u skladu u svojoj uskršnjoj čestitci podsjetio kako je "naš narod prebogata riznica vrednota izraslih na kršćanskim korijenima". Terezi, mladoj redovnici, će isposnički život probuditi "bujicu požude, a čitaoc će plivati u oceanu zbunjenosti".

"Učinak Terezine strasti u dobu od 9 godina u igrama s drugim djevojčicama i dječacima istog uzrasta"

"U dobi između devet i deset godina osjetila sam uznemirenost, želje kojih svrhu nisam poznavala. Često smo se skupljali mlade djevojke i dječaci moga uzrasta na tavanu ili u nekoj zabitoj sobi. Tamo smo se igrali na male igre: jednoga od nas izabrali smo za šefa škole i najmanja greška kažnjavala se bičem. Dječaci su skidali svoje gaće, djevojke su zadizale suknje i košulje. Gledali smo se pažljivo, vidjeli biste pet do šest malih stražnjica kojima smo se naizmjence divili, milovali ih i bičevali. Ono što smo zvali la guigui u dječaka služilo nam je za igračku, stotinu puta provlačili smo u ruke, pravili od njih lutke, ljubili smo tu malu stvarčicu, a bili smo daleko od toga da joj znamo upotrebu i cijenu. Oni su opet ljubili naše male zadnjice. Zapostavljalo se samo središe užitaka. Zašto ovaj zaborav?"

Tereza nadalje prima upute od kapucina koji ju ispovijeda: "Nikada ne prinosite ruku čak ni oči onom sramnom dijelu kojim mokrite. Nju nastanjuje demon, to je njegova postojba, njegovo boravište. Izbjegavajte da vas iznenadi ovaj neprijatelj Boga i ljudi. Priroda će ubrzo ovaj dio prekriti ružnom dlakom, kao onom koji služi kao pokrivalo divljim zvijerima".

Međutim, Tereza će ubrzo otkriti draži sramnog dijela i to zahvaljujući "slavnom ocu Dirragu" - ravnatelj samostana koji je drugu pokornicu Eradice snagom duhovnih vježbi i stupnjevima pokore kao dobri Otac vodi da postane velika svetica! Neka moj primjer, draga moja Tereza doda ono blago, djeluje na Vas kao prvo čudo, da odvojite potpuno vaš duh od materije pomoću velike vrline razmišljanja, da bi ga usadili u samog Boga".

"Dirrag dolazi da izliječi posjekotinu zajedno sa svetim komadom užeta sv. Francoisa: uz njegovu pomoć će ova pobožna lekcija završiti bujicom neizrecivih slasti. Postavite se na koljena, dijete moje, i otkrijte one dijelove tijela koji su razlozi Božje srdžbe: muke koji će oni iskusiti blisko će sjediniti vašu dušu s njim.

"Otac Dirrag užem svetog Francoisa tjera svu nečist preostalu u njoj"

"Erdaice padne na klupicu za molitve, s knjigom preda se. Otac Dirrag po goloj guzi bijele poput snijega, savršeno okrugle koje podržavaju dva bedra divnih razmjera šiba pokornice "užem svetog Francoisa" kojim "tjera svu nečist preostalu u njoj".

Eradice je koljenima na podu, ruku prekriženih na podnožniku svoje klupe za molitve a glave pričvršćene o ruke.

"Sklopite sada ruke i uzdignute duše prema Bogu, ispunite vaš duh mišlju o vječnoj sreći koja vam je obećana." Onda otac ispod haljetka izvadi debeli i veliki prut koji je pružio svojoj pokornici da ga poljubi. Eradice nije rekla ni riječi. Otac je kružio, očiju punih vatre, po stražnjicama koje su mu služile za perspektivu - Ah lijepih li grudi! kakve divne dojke! Nakon nekoliko minuta pitao je svoju pokornicu da li joj je duša ušla u kontemplaciju.

- Da, moj vrlo časni Oče. Osjećam da mi se duh odvaja od tijela i preklinjem Vas da počnete sa svojim svetim djelom.

- Obred je počeo sa tri udarca prutom koje joj je zadao po stražnjici recitirajući stihove nakon čega oslobađa upaljenu strijelu koja je sličila onoj fatalnoj zmiji koja je privukla predbacivanja mog starog ravnatelja! Ovo čudovište poprimilo je dužinu, debljinu i čvrstoću kakve je predvidio kapucin. Njegova crvena glava prijetila je Eradicienim stražnjicama.

"Njegova Preuzvišenost počinje svoje uvlačenje"

"Zbunjen izborom dvaju ušća koja mu Eradice pruža, oprez ga navodi na izbor pravoga. Časni otac je stao na koljena, a nogama obgrlio noge svoje pokornice, sa strašnim užetom u ruci, mrmljajući nerazumljive riječi.

Dva ušća su se pružala, proždirao ih je očima, zbunjen izborom: jedno je bilo sladokusan komad za čovjeka njegovog haljetka, ali on je svojoj pokornici obećao užitak, zanos. Što uraditi? usudio ase nekoliko puta upraviti glavu svog instrumenta prema omiljenim vratima, na koja je lagano kucao.

Jasno vidim prijapskog crvendaća njegove Preuzvišenosti kako probada kanonske svađe nakon što je nježno rastvorio rumenkaste usne palcem i kažiprstom svake ruke. Ovaj trud mu je omogućio da uđe skoro do polovice.

Onda se odjednom Očeva prividna mirnoća promijenila u nekakav bijes. Kakva fizionomija! Ah Bože! Zamislite satira, zapjenušenih usana, razjapljenih ustiju, povremeno škrgućući zubima, dahćući poput bika koji riče. Nosnice su mu bile zažarene i micale su se, opirao se uzdignutih ruku s četiri prsta o Eradiceina krsta. Njegovi rašireni prsti grčili su se i oblikovali se u šapu pečenog kupuna. Glavu je oborio a oči su mu iskrile uperene u klip kojemu je on tako podešavao ulaske i izlaske da u povratnom pokretu ne izađe iz svoje navlake i da se pri naglom udarcu njegov trbuh ne nasloni na pokorničine stražnjice, kako ova ne bi pogodila čemu je težilo tobožnje uže. Kakva prisutnost duha! Vidjela sam kako je dužina palca ovog svetog instrumenta bila stalno vani i nije sudjelovala u svetkovini"

"Kakav mehanizam!"

"Dok je Otac spretnim pokretom gurao naprijed usnice od kojih su se samo vidjele male crne dlake koje su ih prekrivale, tako usko stiskale oko vrška, koji je u njima izgledao nabubren, da bi bilo teško pogoditi kojemu je od dva glumca pripadao ovaj klip uz kojega su jedan i drugi jednako priljubljeni. Kakav mehanizam i kakva predstava za djevojku mojih godina koja uopće nije poznavala ovakve tajne!

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Dvadeset puta sam bila na ivici odluke da se bacim pred koljena ovog slavnog ravnatelja da ga usrdno zamolim da sa mnom postupa kao i s mojom prijateljicom. Još uvijek mi je nemoguće razlučiti da li je to bio pokret pobožnosti ili požude, nemoguće mi je razlučiti."

"Njezin dio koji je služio kao kanal klipu, upravljao je cijelim tijelom , a dvije ogromne bradavice koje su visjele između bedara Preuzvišenosti kao da su mu bili svjedoci.

 - Je li vaš duh zadovoljan, mala moja svetice? Reče on ispuštajući nekakav uzdah. Ja pak vidim otvorena nebesa, velika milost me nosi, ja...

- Ah! Oče moj! poviče Eradice, kakav me užitak probada! Da., uživam u nebeskoj sreći, osjećam da mi je duh potpuno odvojen od materije. Istjerajte, Oče moj, istjerajte sve što je nečistoga ostalo u meni. Vidim...ah.. anđele. Gurajte više naprijed, gurajte dakle... Ah!...Ah!...dobri..sveti... Francois! Ne napuštajte me! Osjećam u...u..uže..ne mogu više. Umirem"

Svećenik kao "pretjerano ružni satir"

Svećenika se u ovom najblaže rečeno antiklerikalnom djelu prikazuje kao čudovište: "Otac Dirrag je imao 53 godine i lice kao da slikaju satire. Iako pretjerano ružan, imao je u svojoj fizionomiji nečega duhovnoga. Razvrat, pohota oslikavali su mu se u očima. Izgledalo je da se u svojim radnjama samo zaokuplja spasenjem duša i slavom Boga. Imao je mnogo talenta za propovijedanje, njegovi govori bili su puni blagosti, dirljivosti. Rođen s mnogo duha, potpuno ga je upotrebljavao da stekne glas obraćitelja i znatan broj žena i djevojka prigrlile su put pokore pod njegovim ravnateljstvom"

Opat: Njene dojke su tako narasle da mogu dosta dobro ispuniti ruke jednog časnog svećenika

Jedan od opata u djelu otkriva kako se rješavao stresa: "Kada sam boravio u Parizu i bavio se čitanjem i najapstraktnijim znanostima, čim bih osjetio kako me probada žaoka u tijelu, imao sam jednu ad hoc djevojku, kao što imamo noćne posude za mokrenje u koju bih ja izvršio jedan ili dva puta veliku potrebu. Smatram da svaki čovjek od kabineta koji ima malo više temperamenta treba upotrijebiti ovaj lijek, tako potreban zdravlju tijela kao i duha"

"Biskup bi mukao čim bi osjetio približavanje užitka"

Kurtizana kod koje se Tereza zapošljava nakon izlaska iz samostana opisuje kako je zadovoljavala biskupa:"Čim bi njegova  visost osjetila približavanje užitka, mukala bi i glasno vikala podešavajući glas razmjerno živahnosti užitka kojim je bio obuzet veliki i debeli dostojanstvenik prema snazi koju je upotrebljavao za mukanje. Galama koja bi se nakon monsinjorovog svršavanja čula na tisuće koraka naokolo, da nije njegov sobar obložio dušecima prozore i vrata biskupskog stana."

"Redovničke halje, podignute iznad glave, otkrila su njihova bijedna oruđa, koja su svela na oblik kuhinjskih krpa"

"Nisam divljač za redovnike", brani se mlada djevojka kada je iskusna kurtizana za naknadu predloži da zadovolji pohotu trojici redovnika

"Ušla su tri kukuljaša koji se, navikli na tako sladokusne komade kao što sam ja izgledala, bace na mene poput tri izgladnjela psa. Jedan, riđe brade i kužnog daha poljubio me je u usta, drugi je uvelike uvlačio ruku među moje dojke. Nešto grubo poput strune, između mojih stražnjica, čeprkalo je ovaj predjel sprijeda. Što sam zgrabila? Bradu oca Hilarija, koji,osjećajući da ga držim i vučem za bradu, da me prisili da ga pustim, zagrize žestoko u moju stražnjicu.

Ah! Oci moji, povičem ja, trenutak strpljenja, molim vas. S kojim od vas trojice da ja...

- Sa mnom! Povikali su svi odjednom a da mi nisu dali da dovršim.

- S vama žutokljunci? Usuđujete se da idete ispred Oca Anđela, ovdje prisutnog Čuvara.. Propovjednika korizme, vašeg pretpostavljenog?  Gdje je dakle potčinjavanje?

Na to se kapucini potuku. Njihove halje, podignute iznad glave, otkriju njihova bijedna oruđa, koja se, od izbočina što su se prije pokazale, svedu na oblik kuhinjskih krpa. Dupuisova potrči da ih razdvoji, uspjela je tek kad je prosula dva velika vjedra hladne vode na sramne dijelove ovih dvaju učenika svetoga Francoisa.

Obukli su djevojku u kapucinsku odoru, u kojoj su je nalazili divnom: - Ne, sto mu jada! Odgovori Otac Anđelo, nisam uopće došao ovdje da vidim djevojče, obreo sam se ovdje da potucam pičku! Dobro sam platio i ovaj kuronja kojega držim u rukama neće bogami izići odavde ako ne potuca makar samoga vraga".

Pustolovine trojice kapucina s 60-godišnjom damom

Nakon što nisu mogli deflorirati djevojku, nastariji među svećenicima se zadovoljio i 60-godišnjom kurtizanom koja se pojavila iza paravana:

- Pa dobro! Tucaj, pogledaj ovu prečasnu pičku koja vrijedi za dvoje. Ja sam dobra đavolica.. Tucaj me, dakle, ako se usuđuješ i dobij tvoj novac.

Očev trbuh, koji je bio prepun vina umoran od micanja, skljoka se, a izljev se sruči točno u lice nesretne Dupuisove. Stara se osjeti zaražena ovom kužnom kontra-libacijom, srce joj se uzbudi i ona vrati napadaču istom mjerom.

Oboje plivaju u đubrištu, lica im se ne mogu prepoznati. Dupuisova, koja je samo prikrivala bijes, pada na Oca. Anđela i udara ga šakama"

Pobjeda redovnica: Dvije časne sestre se nadmeću jedna s drugom kako bi doznale koji je red pohotniji - ursulinke ili karmelićanke

Drugo djelo je pisano u formi dijaloga dviju mladih redovnica od dvadeset godina, Agneze i Julije i između Julije i njenog ljubavnika brata Kuzme. Njih muče muke koje se baš i ne mogu vezati uz njihove redove: "Uz napast od velikih boginja, strah od trudnoće i materinstva, nesigurnost kontraceptivnih sredstava i abortivnih lijekova katkada su dio igre šaha razvratnika s gospodom prirodom."

Sjedninje ljubavnika zasniva se na sporazumu: prisezi fratrića da će se povući prije izljeva svog napitka i obećanja časne sestre "da dovrši s ostalim".

Brat Kuzma uvjerava sestru Juliju da sama unese "strašnu spravu u svoju palaču gdje će ona također biti žrtva što je prinose bogu Erosu."

U predgovoru se navodi kako "Pobjeda redovnica" nije ništa drugo nego do pobjeda ljubavi nad okovima života koji izviru iz duha tog vremena. Roman je i manje ili više filozofski, omogućujući da se demistificira kršcanski Bog kao i da se razobliči licemjerstvo i fanatizam crkvenih ljudi na vlasti.

Ili kako to lijepo piše sestra Julija sestri Agati: "Sav moral u samostanu istinski se sastoji samo u ljubavnoj metafizici. K vragu vrlina! Živio samostan! Živjela ljubav i njeni užici!".

Knjige pročitao: Zvonko Alač
Fotomontaže na osnovu ilustracija iz knjiga sastavio: Filip Filković

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije