Uz 3. obljetnicu smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana
Tekst se nastavlja ispod oglasa
´UVIJEK i sve za Hrvatsku, a jedinu i vječnu Hvatsku ni za što´ slogan je kojim je obilježena misao i djelo prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana čija se treća obljetnica smrti navršava sutra, 10. prosinca.
Razdoblje u kojem je ostvarena samostalnost, međunarodno priznanje i teritorijalna cjelovitost hrvatske države mnogi su skloni nazvati i ´Tuđmanovim razdobljem´, bez obzira na oprječne ocjene o njegovoj ulozi u političkim procesima na ovome području.
U okviru HDZ-a, stranke koju je osnovao 1989. i bio joj predsjednikom do smrti, formulirao je politički program koji je nacionalno i politički mobilizirao hrvatski narod u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu. To je bila osnova za nacionalnu pomirbu i snažan otpor sve surovijim nasrtajima srpskoga hegemonizma i velikosrpskim posezanjima za hrvatskim područjima.
Nakon prvih demokratskih izbora u proljeće 1990. na prvoj sjednici višestranačkog Sabora SR Hrvatske 30. svibnja 1990. izabran je za predsjednika Predsjedništva, a predsjednikom Republike postaje 26. lipnja 1990. Na prvim neposrednim predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. ponovno je izabran za Predsjednika Republike, a u lipnju 1995. opet pobjeđuje nakon dvaju izbornih krugova. Drugi petogodišnji mandat nije završio. Umro je 10. prosinca 1999. nakon četrdesetdnevne borbe s teškom bolesti.
U vrijeme raspada SFRJ vodio je politiku pregovora o konfederalnom uređenju ili mirnu razlazu jugoslavenskih republika. Tom politikom, objašnjavao je, koja je u zemlji izazivala i prijepore, otupljivao je oštricu agresije JNA na Hrvatsku, a kad je agresija počela, suprotstavljao joj se i međunarodnim pregovorima i sve organiziranijom hrvatskom vojnom silom.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Kad je 1991., nakon proglašenja neovisnosti hrvatske države, počela otvorena agresija Srbije i JNA na Hrvatsku, Tuđmanova politika, uravnotežena između hrvatskih mogućnosti i nepovoljnih međunarodnih prilika, omogućila je zaustavljanje srpskoga vojnog nadiranja na hrvatska područja.
Kad su srpski teroristi s tadašnjom JNA ipak okupirali dio hrvatskog područja, Tuđman je pokrenuo brojne diplomatske akcije i pregovore pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice. Istodobno je jačao hrvatsku vojnu silu i, kad su srpski okupatori odbili zaposjednute hrvatske krajeve vratiti pod hrvatsku suverenost, poduzete su hrvatske vojno-redarstvene akcije ´Bljesak´ (u svibnju 1995.) i ´Oluja´ (u kolovozu 1995.)
Snaga Hrvatske vojske neizravno je omogućila i mirnu reintegraciju hrvatskoga Podunavlja u hrvatski ustavno-pravni poredak u siječnju 1998. Time je Hrvatska pod Tuđmanovim vodstvom ostvarila svoju suverenost na čitavom međunarodno priznatom državnom teritoriju.
Prema BiH Tuđman je vodio politiku zaštite interesa hrvatskoga naroda, a međusobni odnosi Hrvatske i BiH u teškim su unutarnjim i međunarodnim prilikama prolazili različite faze. Naposljetku su pobjede Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH nakon oslobađanja Hrvatske i velikoga dijela BiH od srpskoga agresora pridonijele potpisivanju mirovnoga sporazuma (Dayton) i osnutku Federacije BiH.
Dr. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću.
Od 1941. sudjeluje u antifašističkom pokretu. Nakon rata radio je u Ministarstvu narodne obrane (1945. ? 1961.). Bio je osnivač i direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu (1961. ? 1967.) te izvanredni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
U bivšem jugokomunističkom sustavu u političkim je procesima zbog svojih gledišta na hrvatsko nacionano pitanje i borbe za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa često bio osuđivan i zatvaran.
Kad mu je 1987., nakon 17 godina, vraćena putovnica, odlazi u inozemstvo, a u predavanjima hrvatskomu iseljeništvu promiče ideju općehrvatske pomirbe i zagovara stvaranje hrvatske države.
Bio je jedan od posljednjih europskih državnika koji su aktivno sudjelovali u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.
Razdoblje u kojem je ostvarena samostalnost, međunarodno priznanje i teritorijalna cjelovitost hrvatske države mnogi su skloni nazvati i ´Tuđmanovim razdobljem´, bez obzira na oprječne ocjene o njegovoj ulozi u političkim procesima na ovome području.
U okviru HDZ-a, stranke koju je osnovao 1989. i bio joj predsjednikom do smrti, formulirao je politički program koji je nacionalno i politički mobilizirao hrvatski narod u Hrvatskoj, BiH i iseljeništvu. To je bila osnova za nacionalnu pomirbu i snažan otpor sve surovijim nasrtajima srpskoga hegemonizma i velikosrpskim posezanjima za hrvatskim područjima.
Nakon prvih demokratskih izbora u proljeće 1990. na prvoj sjednici višestranačkog Sabora SR Hrvatske 30. svibnja 1990. izabran je za predsjednika Predsjedništva, a predsjednikom Republike postaje 26. lipnja 1990. Na prvim neposrednim predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. ponovno je izabran za Predsjednika Republike, a u lipnju 1995. opet pobjeđuje nakon dvaju izbornih krugova. Drugi petogodišnji mandat nije završio. Umro je 10. prosinca 1999. nakon četrdesetdnevne borbe s teškom bolesti.
U vrijeme raspada SFRJ vodio je politiku pregovora o konfederalnom uređenju ili mirnu razlazu jugoslavenskih republika. Tom politikom, objašnjavao je, koja je u zemlji izazivala i prijepore, otupljivao je oštricu agresije JNA na Hrvatsku, a kad je agresija počela, suprotstavljao joj se i međunarodnim pregovorima i sve organiziranijom hrvatskom vojnom silom.
Kad su srpski teroristi s tadašnjom JNA ipak okupirali dio hrvatskog područja, Tuđman je pokrenuo brojne diplomatske akcije i pregovore pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice. Istodobno je jačao hrvatsku vojnu silu i, kad su srpski okupatori odbili zaposjednute hrvatske krajeve vratiti pod hrvatsku suverenost, poduzete su hrvatske vojno-redarstvene akcije ´Bljesak´ (u svibnju 1995.) i ´Oluja´ (u kolovozu 1995.)
Snaga Hrvatske vojske neizravno je omogućila i mirnu reintegraciju hrvatskoga Podunavlja u hrvatski ustavno-pravni poredak u siječnju 1998. Time je Hrvatska pod Tuđmanovim vodstvom ostvarila svoju suverenost na čitavom međunarodno priznatom državnom teritoriju.
Prema BiH Tuđman je vodio politiku zaštite interesa hrvatskoga naroda, a međusobni odnosi Hrvatske i BiH u teškim su unutarnjim i međunarodnim prilikama prolazili različite faze. Naposljetku su pobjede Hrvatske vojske, HVO-a i Armije BiH nakon oslobađanja Hrvatske i velikoga dijela BiH od srpskoga agresora pridonijele potpisivanju mirovnoga sporazuma (Dayton) i osnutku Federacije BiH.
Dr. Franjo Tuđman rođen je 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Od 1941. sudjeluje u antifašističkom pokretu. Nakon rata radio je u Ministarstvu narodne obrane (1945. ? 1961.). Bio je osnivač i direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske u Zagrebu (1961. ? 1967.) te izvanredni profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.
U bivšem jugokomunističkom sustavu u političkim je procesima zbog svojih gledišta na hrvatsko nacionano pitanje i borbe za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interesa često bio osuđivan i zatvaran.
Kad mu je 1987., nakon 17 godina, vraćena putovnica, odlazi u inozemstvo, a u predavanjima hrvatskomu iseljeništvu promiče ideju općehrvatske pomirbe i zagovara stvaranje hrvatske države.
Bio je jedan od posljednjih europskih državnika koji su aktivno sudjelovali u antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati