Vanjskopolitičko sučeljavanje bez neslaganja
NA PROGRAMU HRT-a je večeras održano prvo veće stranačko predizborno sučeljavanje koje, po svemu sudeći, ukazuje da će kampanja biti mlitava, nezanimljiva i predvidljiva.
Razlog je u tome što je za temu uzeta vanjska politika - koja je većini birača zadnja rupa na svirali kada je u pitanju odluka o tome kojoj će se stranci priključiti - ali i u tome što o većini vanjskopolitičkih pitanja stranke - barem one koje čiji su predstavnici danas dobili pozivnicu u HRT-ov studio - posjeduju apsolutni konsenzus.
Jedina zanimljivost emisije je bila ta što se uz HDZ-ovu uzdanicu Kolindu Grabar-Kitarovič, HNS-ovu predstavnicu Vesnu Pusić, SDP-ovog diplomatskog asa Nevena Mimicu, HSS-ovog Božidara Pankretića i HSP-ovog veterana Matu Granića pojavio se čelnik IDS-a Ivan Jakovčić kojeg posljednjih godina baš i nije bilo previše na HRT-ovim ekranima, a vanjskopolitičke teme je po prvi put za HSU pokrivao Ivan Šimek.
Ako se izuzme to da je ministrica Grabar-Kitarović žustro branila dostignuća svojeg premijera i svoje službe, odnosno opisivala diplomatski položaj Hrvatske u najboljem mogućem svjetlu, bilo je prilično teško pronaći ijedan disonantan ton u raspravi.
Tako su svi sugovornici složili da Hrvatska prilikom ulaska u EU treba prije poboljšati svoj pregovarački položaj, nego ga žrtvovati brzom ulasku. Nitko nije sporio da Haški sud treba što prije prestati s radom te da Hrvatska svojim članstvom u Vijeću sigurnosti UN treba tome doprinijeti. Svi sugovornici su se također založili da Hrvatska ne prizna nezavisnost Kosova prije nego što za to dođe blagoslov Europske Unije. Nitko se nije protivio arbitraži kao načinu rješavanja sporova sa Slovenijom niti sumnjao da će ona završiti u hrvatsku korist.
Osim dobro poznatih stavova o načinu na koji dijaspora sudjeluje na izborima - pri čemu su HDZ, HSP i HSU za današnji model - neke sitnije razlike u stavovima su se profilirale tek pred kraj emisije. Tako su Grabar-Kitarović i Granić pokazali daleko više rezerve prema eventualnom susretu s iranskim predsjednikom, dok su se sve stranke - osim HDZ i HSP - izjasnile za referendum o NATO-u.
Nedostatak žustrine ili odgovora koji bi se bitno razlikovao od nečega što hrvatska javnost nije čula je predstavljala problem za voditelje Mislava Bagu i Dijanu Čuljak-Šelebaj. Oni su ga riješili postavljajući kviz-pitanja hrvatskim političarima vezana uz vanjsku politiku. Tako gotovo nitko nije znao tko je bio američki državni tajnik kada je Hrvatska 1992. godine primljena u UN, a nitko iz prve nije pogodio koje su sve države s Hrvatskom primljene za nestalnog člana Vijeća sigurnosti.
Zbog svega toga je sučeljavanje završilo u ležernom tonu iz čega je površni gledatelj mogao zaključiti kako su takvi susreti pa i sami izbori koji su im povod, posve nevažni. U takvim okolnostima je bilo izlišno u ovom sučeljavanju proglašavati pobjednika i gubitnika. Možda će, kada na dnevni red dođu malo "pikantnija" unutarnjopolitička pitanja, sučeljavanja postati žustrija i napetija, ali zasada ne sluti na dobro.
R.R.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati