Već hodanjem po kući izlažete se opasnim česticama
Tekst se nastavlja ispod oglasa
OBIČNO hodanje po kući može povećati vašu izloženost zagađenju sitnim česticama, objavljeno je u jednom novijem istraživanju.
Studija je mjerila količinu prašine koja se digne hodanjem i plesom po kući te kućanskim poslovima poput spremanja kreveta i usisavanja, piše časopis Nature.
"Što žustrija aktivnost, to više prašine", kaže voditeljica studije Andrea Ferro s kalifornijskoga sveučilišta Stanford.
Istraživači su se iznenadili otkrićem da usisavanje stvara puno prašine koja ne završi sva u usisavaču.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Naši su domovi puni čestica koje stvaraju pušenje, kuhanje i grijaći aparati. Te čestice, velike samo koji mikrometar, suodgovorne su za astmu i bolesti srca i pluća.
Znanstvenici znaju puno o nastanku tih čestica, kaže Ferro, ali što se s njima dogodi kad se spuste na tlo i pokućstvo, manje je poznato.
Njezina analiza potvrdila je da većina prašine koju udišemo dolazi od čestica što vrebaju iz sagova, otirača i kreveta.
Istraživači su postavili detektore čestica u jednoj kući u Redwood Cityju u Kaliforniji i stanare zamolili da izvode razne aktivnosti. Dvije osobe hodom po otiraču podignule su gotovo dva miligrama čestica prašine na minutu, što je polovina količine čestica koje nastanu pušenjem cigarete.
Druge aktivnosti što proizvode prašinu bile su plesanje po sagu i suho pranje, što je stručnjake iznenadilo. No ekipa znanstvenice Andree Ferro otkrila je da usisavanje stvara čak polovinu prašine nastale običnim gaženjem po sagu, za što je vjerojatno odgovorna činjenica da usisavač ne uspije usisati sve.
To se zagađenje koncentrira u neposrednoj blizini osobe koja čisti, kaže studija. Drukčije je s dimom cigarete ili kuhinjskim parama koje se širem po cijeloj kući.
(Hina) xvm ydgk
Studija je mjerila količinu prašine koja se digne hodanjem i plesom po kući te kućanskim poslovima poput spremanja kreveta i usisavanja, piše časopis Nature.
"Što žustrija aktivnost, to više prašine", kaže voditeljica studije Andrea Ferro s kalifornijskoga sveučilišta Stanford.
Istraživači su se iznenadili otkrićem da usisavanje stvara puno prašine koja ne završi sva u usisavaču.
Znanstvenici znaju puno o nastanku tih čestica, kaže Ferro, ali što se s njima dogodi kad se spuste na tlo i pokućstvo, manje je poznato.
Njezina analiza potvrdila je da većina prašine koju udišemo dolazi od čestica što vrebaju iz sagova, otirača i kreveta.
Istraživači su postavili detektore čestica u jednoj kući u Redwood Cityju u Kaliforniji i stanare zamolili da izvode razne aktivnosti. Dvije osobe hodom po otiraču podignule su gotovo dva miligrama čestica prašine na minutu, što je polovina količine čestica koje nastanu pušenjem cigarete.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Druge aktivnosti što proizvode prašinu bile su plesanje po sagu i suho pranje, što je stručnjake iznenadilo. No ekipa znanstvenice Andree Ferro otkrila je da usisavanje stvara čak polovinu prašine nastale običnim gaženjem po sagu, za što je vjerojatno odgovorna činjenica da usisavač ne uspije usisati sve.
To se zagađenje koncentrira u neposrednoj blizini osobe koja čisti, kaže studija. Drukčije je s dimom cigarete ili kuhinjskim parama koje se širem po cijeloj kući.
(Hina) xvm ydgk
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati