Veliko koalicijsko ništavilo
S OBZIROM na strast s kojom se vođa vladajuće i glavne oporbene stranke ovih dana međusobno "časte" usporedbama s političarima susjedne Srbije i nije teško shvatiti kako je lako u zaborav pao ono što je bio glavni "hit" predvečerja izborne kampanje – priča o tome da će ishod izbora najvjerojatnije biti njihova velika koalicija.
Iako su i Zoran Milanović i Ivo Sanader iz sve snage nastojali demantirati tu priču, te iako će se desetine milijuna kuna potrošiti ne bi li se posterima, TV-reklamama i od medijskih i političkih savjetnika pažljivo pripremljenim "spontanim doskočicama" nastojalo uvjeriti birače da između HDZ-a i SDP-a postoje nepremostive razlike, riječi "velika koalicija" će ipak ostati, poput tempirane bombe, u pozadini izborne kampanje. Ta inicijativa će ili biti jedan od ishoda, ili jedan od faktora koji je utjecao na ishod izbora.
Kada birači budu razmišljali o velikoj koaliciji ili barem o tome zašto se o njoj tako govorilo, neizbježno će biti pitanje kome ona odgovara ili – što je daleko lakše zaključiti – kome odgovara njeno javno plasiranje.
Za lansiranje priče o velikoj koaliciji tek pred izbore – i to upravo one koje vodeći hrvatski mediji nazivaju "najneizvjesnijima u povijesti" – i nije teško pronaći objašnjenje ako se izbori gledaju kroz statistiku. Njihov rezultat će velikim dijelom ovisiti o odzivu. Što je odziv manji, to je bolja situacija za HDZ, i to ne samo zato što je njeno biračko tijelo, za razliku od svih ostalih, spremno izlaziti na birališta i kada sjekire padaju s neba. Ovaj put će prilično važan broj saborskih mjesta koja dolaze iz dijaspore ovisiti o odzivu u samoj Hrvatskoj, odnosno što bude više glasova u Hrvatskoj, bit će manje mjesta iz dijaspore, koja trenutno izgledaju kao jedini način da HDZ izađe kao relativni izborni pobjednik.
Stoga i ne iznenađuje što bi intenziviranje priče o velikoj koaliciji najviše naškodilo upravo SDP-u, koji svoj poraz 2003. godine ne duguje toliko nekakvom masovnom zaokretu Hrvatske udesno, nego banalnoj činjenici što su mnogi birači te stranke iz 2000. godine - opravdano razočarani Račanovom vladom - jednostavno ostali kod kuće. Jedini motiv koji bi ih ponovno mogao dovesti do birališta jest očekivanje da bi se stanje u Hrvatskoj s novom promjenom vladajuće ekipe moglo suštinski promijeniti nabolje. A ako SDP unaprijed računa s HDZ-om kao vladajućim partnerom, od te promjene nema nikakvog smisla, pa će svaki potencijalni SDP-ov birač uvjeren u veliku koaliciju i ove godine ostati kod kuće.
Međutim, ako je velika koalicija ništa drugo do predizborni trik, ipak se ne može osporiti kako je u pitanju prilično uvjerljiv trik.
Obje stranke su tolike godine provele nastojeći se što više približiti nekakvom političkom centru te postupno iz svog programa izbaciti sve što je previše ili preočito vuklo na ljevicu ili desnicu. Zbog toga su i HDZ i SDP s vremenom postale ideološki kompatibilne stranke, čije su međusobne razlike uglavnom kozmetičke ili stilske, a ne sadržajne prirode. Velika koalicija stoga ne bi predstavljala nikakav "protuprirodni blud", a tu je, dakako, praksa Austrije i Njemačke – država koje se od 1990. godine Hrvatskoj serviraju kao idealan model političkog ustrojstva, a u kojima su na vlasti upravo velike koalicije.
Ne treba, naravno, zaboraviti da bi i raznim vanjskim "igračima" zainteresiranim za održavanje status quoa upravo velika koalicija trebala poslužiti kao najbolji mogući amortizer za eventualno narodno nezadovoljstvo ako kojim slučajem hrvatski put u EU, NATO i druge asocijacije ne bude bio onako ugodan kao što se godinama serviralo.
Hrvatskim biračima će, međutim, bez obzira na sve te "fine", "prosvijećene" i "europejske" argumente velika koalicija ipak ostaviti gorak okus spoznaje da ih je netko preveo žedne preko vode. To će, uz drastično niži odziv na sljedećim izborima, predstavljati još jedan – možda i koban – udarac ipak ne tako čvrstoj hrvatskoj demokraciji. Preko lažnog dvostranačja će se uvesti de facto jednostranačje, kroz dogmu o stabilnosti će se tolerirati stagnacija i nerad, a lišeni oporbe, budući koalicijski vlastodršci će moći priuštiti svinjarije o kakvima Račanova i Sanaderova vlada nisu mogle ni sanjati. Stoga je svima u interesu da sljedeći izbori ipak imaju jasnog pobjednika, jer bi inače umjesto velike koalicije Hrvatsku moglo čekati veliko ništavilo.
Dragan Antulov
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati