54.162.164.247 US
 

Vitez: Za Tuđmana je Tito bio najveći hrvatski političar

Piše:
nedjelja, 25.5.2003. 16:10
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

ZBOG bolesti Vitez se u posljednje vrijeme povukao iz javnosti, ali kao bivši Ministar kulture, te osobni prijatelj pokojnog predsjednika Tuđmana i njegov savjetnik vrlo je zanimljiv sugovornik.

Glumac, političar i režiser Zlatko Vitez ugostio je Index.hr u svojoj klijeti u Stubičkim Toplicama. Kako je svibanj mjesec u kojem se redovito u javnosti vode rasprave o Josipu Brozu i njegovom dijelu, iskoristili smo priliku da saznamo kakvo je Tuđman kao državnik i povjesničar imao mišljenje o Titu.

Mnogo ste funkcija obnašali, kako bi se sami predstavili: kao glumac, režiser ili političar?

Puno sam tih funkcija obnašao, moje osobno zaniimanje je glumac i redatelj, tim se poslom bavim već gotovo trideset i dvije godine, preciznije od 1969 godine, kada sam potpisao prvi profesionalni ugovor.

Na Dubrovačkim ljetnim igrama prvi sam puta profesionalno nastupio. Bio sam dugogodišnji član dramskog kazališta "Gavella". Osnovao sam glumačku družinu "Histrion" 1975 godine. S demokratskim promjenama nešto me odvelo i u politiku. Pripadao sam tim ljudima koji su maštali o samostalnoj Hrvtskoj, pa me predsjednik Tuđman 1994 promovirao za prvog Ministra kuture.

Prvog, jer je do tada bilo Ministarstvo kulture i sporta. Nakon toga bio sam predsjednikov savjetnik nekoliko godina, da bih na kraju svoju političku karijeru završio kao sabornik. I da napomenem, kao što je Mesić bio posljedni predsjednik Jugoslavije, tako sam ja bio posljedni predsjednik "Društva dramskih glumaca Jugoslavije".

Evo još dvije godine mi ostaje do penzije pa onda čekam političku penziju, ali se i kasnije namjeravam baviti umjetničkim radom, evo to mi je nekako budućnost.

Dinamo ili Croatia ?

Pa sad, za mene je Dinamo bio šifra za Croatiu. Ne znam zašto se mlađi naraštaji podpomognuti nekim stranim silama zalažu za strano ime Dinamo, nama je Croatia bila cilj i uzor.

Postoji ngometni klub Austrija, postojao je i prije rata u Mađarskoj klub "Hungaria". Croatia je konačno postojala i 1906 godine u Zagrebu, na žalost nije imala toliko uspjeha kao HAŠK ili Građanski koji su kao klubovi ukinuti 1945.

Ipak, dobro, između Pajsera, Tornada, Torpeda... Dinamo je nekako najljepše ime, vuče porijeklo od Grčke riječi dinamis, što znači sila, snaga.

Najvažnije je da Dinamo bude takav silan i snažan i danas, i da osvoji ovo prvenstvo.

Razmatrate li povratak politici ?

Meni bi bilo žao da nisam bio u politici, mene je predsjednik Tuđman zvao u incijalni odbor osnivača HDZ-a, i ja sam mu dao svoj glas još davne 1988 godine u jesen, kad je to značilo neizvjesnost i godine zatvora.

Prema tome, ja sam u politici bio dugo, pogotovo s tom ekipom hrvatskih proljećara u kojima su se posebno isticali Vlado Gotovac, Savka Dapčević Kučar, Mika Tripalo s kojim sam bio dugogodišnji kućni prijatelj, a Vladi Gotovcu i njegovoj obitelji mogu reći da sam bio gotovo kao sin.

No, kad je došlo do samih promijena nije mi se sviđao način na koji su se dojučerašnji najbolji prijatelji preko noći zavadili i prestali razgovarati, pritom mislim na Vladu , Veselicu, Tuđmana... Tu nije Tuđman sigurno bio kriv, tu su radile neke druge taštine.

Nitko nije davao Tuđmanu ni deset posto šansi kad je počeo proces demokracije. Ljudi su mislili da će to biti sad neko razračunavanje između Savke, Tripala i Veselice, međutim pobijedio je Tuđman i to je trebalo znati poštivati.

Ti ljudi se nisu znali prema njemu ponašati, ja to mogu posvjedočiti iz bezbrojnih sastanaka i naših susreta. Što znači da nisu prihvatili demokratske promjene i da onaj koji je dobio najviše glasova vodi te promijene.

Zvao me još onda u prvi saziv Sabora, no ja sam to eskivirao. Jednostavno se nisam snašao u tome da bih ta bivša prijateljstva rasturio. Na žalost to se ipak dogodilo, kad sam ja ušao u politiku moji nabolji prijatelji i poznanici Budiša, Savka i Veselica su promijenili odnos prema meni.

Politika na ovim prostorima još uvijek niije shvaćena kao dio predstave. Ja sam dosta komičarskih elemenata unio u svoj ministaraski rad.

Kad sam proglasio sabor kokošinjcem, svi su mi odjednom okrenuli leđa. a ja sam se samo našalio porafrazirajući Antuna Gustava Matoša. Znam da političari malo čitaju literaturu, uglavno čitaju političke knjige, ali ipak moraju imati osjećaj za humor. Kad nema humora vidi se u što nas je ovaj strašni Sabor uveo.

To je sve tako uštogljeno, toliko preozbiljno, toliko neprijateljski jedni prema drugima, da je to zapravo negledljivo. Zapravo na taj način se i odražava sitacija u našem društvu, gdje i obični ljudi preko noći postaju nekavi imitatori loših đaka.

Profesori koji sjede u saboru nemaju što pametnije raditi pa su zato političari, zato se i tako silno bore za svoje porfelje.

Vidite,ovaj pokret koji je stvorio Hrvatsku danas se rasturio na pet, šest, stranaka. Prema tome, ja tu nisam vidio svoje mjesto, vidio sam možda mjesto među ljudima koji su bili demokratskiji dio HDZ-a, mislim pritom na Vesnu, Granića, Domjana… Mislio sam da je to jedna zgoda ekipa s kojom bi se moglo nešto uraditi.

Međutim, brzo sam se razočarao. Vido sam da se krivi potezi vuku, pogotovo što se tiče Zagreba i onda sam odstupio.

Jednostavno sam se vratio svojem poslu u Gaveli., jer mi je završio mandat u Saboru i zahvalio sam se. Jer trošiti na nešto energiju za što sam vidio da je već nakon godinu dana otišlo u jednom krivom smjeru, nema smisla. Nisam tu vidio političku budućnost.

Počela je predizborna kampanja, jeste li dobili kakve "ponude"?

Mogu reći da su mi u zadnje vrijeme namigivali ljudi iz HDZ-a da se vratim. Većina me smatra HDZ-ovcem i Tuđmanovcem, što i jesam, to ne tajim i ne želim skrivati. No, nisam više spreman baviti se politikom.

Loša sam zdravlja, srce mi je dosta slabo, imam visoki tlak, nakupio sam kila, trebao bih smršaviti.. Prestao sam i pušiti, liječnik mi je preporučio strogo mirovanje i zabranio mi sekiranje i nerviranje.

Već sam gotovo mjesec dana tu u svojoj klijeti u Stubičkim Toplicama sa svojim dečkima koji mi pomažu, evo malo farbamo, kopamo, preuređujemo, tako da mi je ovo zapravo radno bolovanje.

Znači politika nikad više?

To sigurno. Nema tog Tuđmana koji bi me na to nagovorio i neće ga sigurno više nikad biti.

Vi ste po pravi Zagorec i po orijentaciji i porijeklu?

Je, ja sam rodom Varaždinec, tata mi je rodom iz Gornjeg Hredinca, a mama mi je rodom Mostarka koja se poslije rata doselila u Varaždin, tamo su se i upoznali. Rođen sam u Zagrebačkoj ulici, tata i mama su mi radili u tvornici stolica.

Omogućili su mi školovanje, omogućili su mi i vjeronauk, što nije bilo poželjno u tim godinama. Tata je čak zbog toga s mjesta voditelja skladišta smjenjen i prebačen na posao običnog radnika. To je onda bilo vrijeme "velike demokracije" ljudi koji opet danas vladaju.

Vidim ovdje sliku vas i Tuđmana, ali i Josipa Broza Tita, kakvo je vaše mišljenje o Titu?

Sigurno pozitivno, bez obzira na vrijeme i greške, koje je sigurno imao. Pripisuje mu se Bleiburg, iako ja mislim da on nije onaj glavni igrač. Odigrali su to Englezi u dogovoru s Francuzima, kao što su i tu mešetarili u vrijeme Domovinskog rata.

Kakvo je Tuđman imao mišljenje o Titu?

Cijenim Tuđmana kao povjesničara, mnoge sam stvari od njega naučio. nekoliko sam ga puta pitao: "Predsjedniče, što mislite tko je najveći hrvatski političar?”

Tuđman je odgovorio da je to Josip Broz i konačno, on je imao njegovu statuu Antuna Augustinčića u svojem uredu.

Često je govorio: "Da nije bilo Josipa Broza, mi Hrvatsku nikad ne bi imali". Granice Hrvatske utvrdio je Josip Broz, i to nije uz ono poznato Brozovo "Ne" Staljinu jedini razlog. Tuđman nije takav povjesničar da bi samo zbog toga Tita smatrao največim hrvatskim političarem.

Morom spomenuti da nikada nisam pripadao komunističkim pokretu. Koliko sam god putovao po svijetu i dan danas svi se sjećaju Tita.

Kad sam u Čile vodio momčad Croatie i tom su me prilikom pitali od kuda sam, ja sam rekao iz Hrvatske. Znali su za rat i uglavnom znali su za Šukera, Prosinečkog i Josipa Broza...da Josipa Broza.

Poznavali ste Brunu Bušića, njegove ideje Hrvatske i opće pomirbe ustaša i partizana trebale su biti osnova sadašnje Hrvatske, međutim Bušić i njegov doprinos stvaranja Hrvatske gotovo nigdje se ne spominju?

Pa ja sam s Brunom bio dobar, on je isto dolazio u kavanu Corzo.

Sjećam se, on je prvo bio u zatvoru i ni u ludilu se nije mogla dobiti putovnica. Međutim on je jedan dan došao uz kavanu i promucao dobio sam putovnicu i sve častim.

I kaže mu general Šibl, isto danas pokojni: “Bruno, ja se na vašem mjestu ne bih tako veselio, to ti je inače metoda UDBE da namame naše ljude van i da ih vani likvidiraju". Bruno je govorio: " Bez brige, bez brige..."

Ono što ja znam, Bruno je u dogovoru s Tuđmanom išao na to da pokušaju na neki način ujediniti naš emigraciju, jer je i Tuđman smatrao da je za stvaranje hrvatske države potrebno ujediniti sve snage.

Nekako se stječe dojam da je HDZ preuzeo Brunine ideje,a zatim ga u potpunosti marginalizirao?

Teško je sada reći tko je sad tu bio prvi, kokoš ili jaje. To su teme koje imate u Tuđmanovim "Bespućima" već i tamo on to elaborira. Pogotovo gdje navodi da su svi vodeći ljudi antifašizma na ovim prostorima bili Hrvati.

Rade Šerbedžija i vi ste na glasu kao najbolji impreteti Krleže, kakav je vaš međusobni odnos, svojedobno se pričalo da ste u zavadi ?

Ne, baš prije dva tjedna me posjetio Rade sa suprugom Lenkom, pa sam ga odveo do "Muzeja Seljačke bune", rekao sam mu tada :"Rade jel ti znaš da sam ja Na mukah, Krležinih naučio od tebe".

I tako smo nakon 35 godina u Gornjoj Stubici recitiriralo "Na mukah" gore kod spomenika Matiji Gupcu. I zamisli on je sve znal na pamet. Evo to je zadnja anegdota s Šerbeđijom.

Što smo s glumom u filmovima, nema vas?

Evo sad, nakon dugo godina imam jednu epizodu kod Papića. Izbjegavaju me hrvatski režiseri, smatraju da nisam podoban za hrvatski film.

Zanimljivo, da sam ja pokrenuo hrvatski film, prije mene hrvatskog filma nije bilo. Prvi filmovi su snimljeni kad sam ja postao ministar, odmah sam našao novaca za šest filmova i svi su realizirani.

Ovo je sada valjda zahvala režisera što sam pokrenuo hrvatski film. Kakve filmove danas rade, bolje da ga nisam ni pokretao.

Srbi rade sjajne filmove, dok kod nas kad netko snimi loš film dobije sredstva za snimanje drugog filma, kao što je naprimjer Hribar?

Hribar je očito miljenik ove vlasti, radio je za njih spotove. Tako da su mu ono onda dužni valjda dati prvo seriju pa onda film.

Prvi film sam mu ja dao i to je moja greška, bio je to film "Puška za uspavljivanje".

Kao i sada, očito se mora dati nekom kolumnistu, amateur, kao što je Srećko Jurdana, koji nema pojma o filmu i koji će od filma napraviti "sprdačinu", ali je očito morao dobiti film jer je uspješno nekoliko godina blatio vodeće ljude HDZ-a.

I to je tako, nije to nikakav umjetnička odluka, to je čisto politička odluka, jer po nikakvim umjetničkim kriterijima Jurdana ne može dobiti film.

On, koliko znam nije ni završio filmsku akademiju sad ne znam jel su ga izbacili ili je sam otišao.

Razgovarao: Zoran ŽUKINA
Fotografija: Slobodna Dalmacija

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije