54.196.47.145 US
 

Vrijeme je da se Šustaru u lice kaže: "Nebitan si" Četvrtak, 16. lipnja u 18 sati - Izađi i bori se!

Piše: Aleksandar Hatzivelkos
utorak, 14.6.2016. 14:30
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Foto: Index, FAH

HRVATSKA baš i nema sreće sa ministrima obrazovanja. Desetljećima imamo ministre koji ili nisu imali dovoljno jako političko zaleđe da bi proveli temeljne promjene za kojima obrazovanje vapi, ili to jednostavno nisu znali i htjeli. Prošla Vlada lijevog centra također se pokazala slabom upravo na tom području. Prvu polovicu mandata odradio je ministar Jovanović, koji se jedino znao dobro – posvađati.

Neprijatelje i otpore napravio je doslovno svugdje, i gdje je trebao i gdje nije trebao. Na kraju je rezultat bio mizeran. Zamijenio ga je ministar Mornar, kojemu je prvi potez bio otrčati na Kaptol. Zato jer hrvatskom obrazovanju od svega najviše nedostaje naučavanja dogme, jelte. Pa je potom ukinuo i dodjelu znanstvenog Oskara za najdarovitije klince, jer ministarstvo nema tih novaca. I to sve u mandatu, nominalno, socijaldemokratske Vlade. Vlade koja je financijski prvo stisnula u području obrazovanja, s obećanjem da „će profesori biti prvi na redu“ kada jednog dana krene na bolje. I potom je i premijer koji je to izrekao, i ministri koji su se trebali boriti za obrazovanje, tu izjavu prikladno zaboravio, kao da nikada nije izrečena. No premijera Milanovića to nije spriječilo da se sa širokim osmjehom na licu slika sa francuskim ekonomistom Thomasom Pikettyjem, koji upravo ulaganje u obrazovanje ističe kao najvažniju mjeru borbe protiv rastuće društvene nejednakosti – a što bi trebala biti okosnica socijaldemokracije.

I tada, nakon dva loša ministra obrazovanja, HDZ uspije izmisliti – još goreg.

Predrag Šustar je prvi ministar obrazovanja u povijesti Hrvatske koji je u par mjeseci uspio izvući 50 000 ljudi na prosvjed protiv svojeg politikantskog (ne)rada. Deseci tisuća ljudi su izašli na Trg kako bi zaštitili jedan rijetki dobar rezultat protekle garniture – kurikularnu reformu.

Ta reforma nije „dobra“ zato jer je njihove voditelje „imenovao Milanović“, kao što se sam bivši premijer išao hvalisati (a nije, imenovani su od strane nadležnog ministra). Ne, taj projekt je dobar jer je politika od samog početka bila izuzeta od rada na reformi. Sadržaje kurikularne reforme pisali su nastavnici i znanstvenici. Njih nekoliko stotina su kroz dvije godine osmislili način na koji redefinirati sadržaj učenja, prilagoditi ga vremenu u kojemu živimo. Kako promijeniti obrazovne metode, koncentrirajući se na sudjelovanje učenika u učenju, a ne „štrebanje“. Kompletan dokument vjerojatno nije savršen (niti bi on u ovom stupnju razvoja to mogao i trebao biti), ali jedino ako provedba ove reforme ostane u rukama onih koji su ju i napisali, dakle nastavnika i profesora, a izvan dosega ideoloških političkih matrica, ona može donijeti bolje školstvo i obrazovanje našoj djeci.

Ministar Šustar se pokazao kao potpuno promašena osoba za poziciju na kojoj bi trebao pomoći reformi. Prvo se mjesecima skrivao u medijskoj tišini, puštajući minornim opskurnim katolibanskim političarima da nameću svoje ideološke ciljeve cijelom društvu i školstvu. I kada je situacija zakuhala do samog ruba, sam je od sebe napravio klauna, prozivajući najavljene masovne prosvjede – feštom. Nakon takvog glupiranja, provedenog s ciljem minimiziranja štete koju je sam proizveo, ministar Šustar izgubio je svaki autoritet i legitimitet za vođenje ovog prevažnog resora.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Šlag na tortu njegovog nerada i nekompetencije nedavno je otkazivanje dodjele nagrade „Luka Ritz“, kojom se od 2009. godine nagrađuju osnovne i srednje škole u Hrvatskoj, te njihovi učenici za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Zbog čega? Zbog toga jer njegovo ministarstvo nije odradilo svoj dio posla.

Poruka koju svojim (ne)radom šalje ministar je jasna.

Učenici nisu važni. Obrazovanje nije važno. Nenasilje u školama nije važno. Tolerancija i poštivanje raznolikosti nije važno. Pedeset tisuća ljudi na prosvjedu nije važno. Roditelji nisu važni. Nastavnici i profesori nisu važni. Budućnost nije važna.

No tome nije tako. Jedini u ovoj priči tko nije važan je – ministar Predrag Šustar.

I vrijeme je da mu se to kaže direktno u lice.

U četvrtak 16. lipnja 2016, 18 sati, Markov trg. Izađi i bori se.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

* Aleksandar Hatzivelkos je matematičar, dugogodišnji aktivist i bloger. Studirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, na matematičkom odjelu te je stekao titulu diplomiranog inženjera matematike. 


 

Komentari
Komentari na forumu objavljuju se u realnom vremenu i Index.hr ne može se smatrati odgovornim za izrečeno. Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje. Upisi s takvim sadržajem bit će izbrisani, a njihovi autori prijavljeni nadležnim službama.
Vezano
Vijesti  |  Tagovi
Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan
Najnovije