NAKON sjednice Vijeća za film i kinematografiju Ministarstva kulture na kojoj su donešene odluke o tome koji će se od hrvatskih filmova sufinancirati 2004. godine, u medijama se digla poprilična buka.

Na natječaju je, naime, odbijen niz filmova nagrađivanih i proslavljenih autora poput Dalibora Matanića, Krste Papića, Lukasa Nole, Dejana Aćimovića. Pitanje koje se nameće je po kojim to kriterijima Ministarstvo odobrava sredstva pojedinim filmovima.

Ako se osvrnemo na način funkcioniranja cijele stvari, postaje jasno da je prostor otvoren za manipulacije i zakulisne igre poprilično velik.

Samo Vijeće u cijeloj priči ne igra skoro nikakvu ulogu. Ovog puta su članovi samo usuglasili mišljenja i prihvatili prijedloge umjetničkih savjetnika. A to su bili: akademik Pavao Pavličić i Dejan Šorak za igrani film, Darko Kreč za animirani, Željko Sarić za eksperimentalni i Zrinko Ogresta za kratki i dokumentarni film.

Tu dolazimo do problema. Po kojem kriteriju su dotična gospoda birala filmove, ostaje u sferi mistike jer je i onih par obrazloženja koja su poslana odbijanim autorima vrlo šturo napisana.

Stvar postaje još škakljivija kad se osvrnemo na filmove o kojima je odlučivao Ogresta. On je odbio filmove Dalibora Matanića (nastavak filma "Suša" prikazanog u službenoj konkurenciji canneskog festivala), Snježane Tribuson, Branka Ištvanića, Branka Ivande i Krste Papića, a kako kaže, nauštrb projekata mladih i neafirmiranih filmaša. 

Zvuči idilično, a tako bi i bilo da tri od trinaest projekata za koja se odlučio Ogresta ne producira kompanija Četiri film koju vodi stanovita Anita Juka, studentica prava koja, prema riječima Lukasa Nole, jednog od naših sugovornika, nema nikakvog iskustva s produkcijom osim reklamne kampanje za Sunce osiguranje.

"S obzirom da je dokumentarni film jedini poligon za mlade snage koje k tome, u svijetu se pokazalo, postižu najbolje rezultate u toj kategoriji, pažnju sam usmjerio upravo prema njima." - kaže Ogresta u Vjesniku, ali pitanje zašto je toliku pažnju usmjerio baš prema Aniti Juki i kakva ih to tajna veze veže i dalje ostaje otvoreno.

Kad se sve zbroji i oduzme, ne treba nas previše iznenaditi bijes filmaša koji traže argumentaciju odluka Vijeća, bilo da se radi o Ogrstinom ili izboru savjetnika za igrani film, u kojem stvari opet nisu sasvim čiste.

Među odbijenima u toj kategoriji su Lukas Nola i Dejan Aćimović koji o "pobuni filmaša" kaže sljedeće: "Apsolutno sam siguran da se nitko od mojih kolega nikada nije bunio niti će se buniti protiv kvalitete."

A da u konkurenciji igranog filma presudnu ulogu nije igrala kvaliteta nego, pogađate, opet neka tajna veza postaje jasno kad se osvrnemo na "karijeru" Dejana Šorka. 
 
U ovom slučaju, ne radi se o tajnoj vezi nego o tajnom trokutu na relaciji Biškupić – Šorak – Vrdoljak. Biškupić je, piše Globus, odobrio film Dejana Šorka "Dva igrača s klupe" te ga stimulirao s pola milijuna kuna.

Budući da je Šorak pristao ući u pulski žiri i glasati za Vrdoljaka, nastavlja Globus, Biškupićevo ministarstvo dodijelilo mu je još 3,2 milijuna kuna za taj projekt i zatim ga zajedno s Pavlom Pavličićem imenovalo povjerenikom za film.

>> Priopćenje Tatjane Aćimović, producentice odbijenog filma "Moram spavat’, anđele" možete pročitati ovdje

Vlado Bulić

Fotografija sa snimanja filma "Je li jasno prijatelju?"