Zašto Milanović nije ljut?
Foto: Admir Buljubašić/Cropix
MOGLO bi se to nazvati Josipovićevim poučkom.
Zoran Milanović pokazao je u Nedjeljom u dva da je odlučio prekopirati strategiju Ive Josipovića s predsjedničkih izbora.
Ne zamjerati se nikome i podilaziti svakome, bježati od teških riječi, ali zvučati smrtno ozbiljno, voditi svoju kampanju i ne obazirati se na protivničku, ignorirati uvrede i ne uzvraćati na napade. Prikazati se kao alternativa, ali ne ulaziti pritom u detalje.
Čak se i druga strana u ovoj kampanji ponaša kao Milan Bandić u predsjedničkoj: podilazi Crkvi, budi desnicu, huška branitelje, plaši narod crvenom Hrvatskom, vrijeđa, ponižava i cinično laže.
Supstanca nije važna
Josipoviću je takav pristup prošao. Milanović vjeruje da će proći i njemu. Misli da supstanca zapravo nije važna.
U nedjeljnom tv nastupu do izražaja je došla još jedna ključna stvar: Milanović, naime, nije ljut.
Nije ljut zbog stanja u zemlji (čak govori da je bolje nego u drugim zemljama), nije ljut zbog osmogodišnje vladavine HDZ-a, nije ljut zbog njegove prljave kampanje, nije ljut kad mu EPH podvaljuje u intervjuima, nije ljut čak ni zato što nije još uspio prodati stari stan da vrati kredit za novi. Ljut je samo zato što je Ante Gotovina osuđen u Haagu.
To je zanimljivo, jer njegovi birači su ljuti. Mnogi su čak i bijesni. I dobrim dijelom glasat će za Kukuriku koaliciju zato da konačno maknu s vlasti taj pokvareni, lažljivi, kriminalni HDZ.
Na koga bjesni Milanović?
A onda šef oporbe, onaj koji priznaje da "ima napade bijesa", izbjegava na bilo kakav način napasti taj HDZ, polemizirati s njim, kritizirati ga... Na što onda bjesni ako ne bjesni na ovaj HDZ?
Kad se u emisiji povela rasprava o nedavnom ispadu Josipa Đakića koji je pobrojao "Zokija, Radeta, Veljka, Ranka", Milanović je ispravno zapazio kako je to vrlo opasna izjava, i to najviše zbog "cura i dečkiju u formativnim godinama", odavši priznanje medijima koji su svojom kritikom Đakića odradili važan posao. A on pritom nije o tome rekao ni riječ!
Prešutio je čak i šutnju Jadranke Kosor o Đakićevu ispadu. "Vjerojatno je progutala knedlu", bilo je sve što je rekao. I to upravo ono što je o tom incidentu rekao Ivo Josipović. Dakle, ništa.
Baš kao nedavno Josipović, Milanović se u kampanji ponaša kao da je iznad svega i izvan svega. Kao da u državi sve štima, a političko natjecanje svodi se tek na nijanse.
Problemi HDZ-a samo su njegovi problemi
Pa tako, recimo, HDZ-ovoj vladi najviše zamjera neaktivnost, a sve njegove svinjarije svodi na zaključak da "HDZ ima svoje probleme". Kao da to nisu problemi čitavog društva.
Kaže da neće otpuštati višak ljudi jer bi onda ti ljudi bili nezaposleni. Neće reći bi li koalirao s Miloradom Pupovcem i Dragutinom Lesarom. Neće se zamjeriti EPH zbog podvaljivanja. Ne misli da su u Hrvatskoj mogući gay brakovi.
I onda prava glazba za uši svakog njegova birača: ne misli da je Franjo Tuđman trebao završiti u Haagu i uvjeren je da Ante Gotovina "plaća tuđi dug". Uz jednu hvalevrijednu korekciju: više ne tvrdi kako "svi smatraju" da generali nisu trebali biti osuđeni, već je ipak odlučio govoriti u svoje ime. Nekakav napredak ipak je postignut.
U čemu se razlikuju HDZ i SDP?
Uglavnom, kad bismo sve stavili na hrpu, došli bismo do sljedećeg zaključka. Gospodarski programi HDZ-a i Kukuriku koalicije u velikoj mjeri se podudaraju, šef oporbe misli da ne treba zabraniti HDZ, brani Gotovinu i Tuđmana, ne bi otpuštao višak u javnoj upravi, ne bi revidirao registar branitelja, ne bi uveo gay brakove, ne misli da Hrvatska propada...
U čemu je onda razlika u odnosu na dvije političke opcije? Po onome što vidimo, Milanovićeva koalicija najavljuje da bi bila aktivnija u gospodarskim reformama i govori kako ne bi krala i lagala kao HDZ. To je, čini se, jedina razdjelnica.
U svemu ostalom - u ključnim civilizacijskim vrijednostima, odnosu prema Haagu i ratnim zločinima, prema desničarskim huškačima i Franji Tuđmanu - razlika gotovo da i nema. Ako ih, pak, Milanović se o njima ne želi izjašnjavati.
Dečki i cure u formativnoj dobi
Ali to je SDP. Kad treba poučiti "dečke i cure u formativnim godinama" da je Đakić fašist, onda se taj zadatak prepušta medijima. Kad treba istaknuti da premijerka svojom šutnjom podržava fašizam, onda se to "ne želi komentirati". Kad treba reći da je HDZ uništio državu, onda se govori kako "HDZ ima svoje probleme".
Ljutnja je još uvijek jača
Josipoviću je takav pristup prošao i još mu prolazi, jer mu to omogućava ustavna definicija njegove funkcije. Milanoviću će to također proći na izborima, jer je ljutnja njegovih birača još uvijek jača od neutralnosti njegovih poruka.
No je li to dovoljno?
Gospodarski oporavak je iznimno važan, ali je li on jedina stvar na kojoj nova vlast treba raditi? Je li Hrvatska uništena samo financijski ili i vrijednosno? Nakon vlasti koja je nas je zatrovala, trebamo li vlast koja će o svemu tome šutjeti?
Možda nije sve u pobjedi. Nešto je i u idejama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati