Screenshot: Radio Sarajevo

NASILJE u školama postalo je svakodnevica, no javnost ne zna puno o tom slučajevima iako se često radi o premlaćivanju djece od strane svojih vršnjaka. Za slučaj u Tuzli o kojem bruji cijela regija, saznalo se samo iz razloga što je netko odlučio snimiti kako tri srednjoškolke fizički zlostavljaju svoju mlađu kolegicu. Mediji su saznali da su iste te cure to radile i ranije drugim kolegama, ali budući da nije bilo kamera kao da se i nije dogodilo.

Ono što je zaprepastilo sve koji su gledali snimak je brutalnost djevojaka koje napadaju svoju školsku kolegicu, režu joj kosu i bacaju na pod te nastavljaju divljački udarati nogama. Na žalost, slične stvari, u manjim ili većim razmjerima, događaju u gotovo svim školama u Hrvatskoj i to svakodnevno, a u javnosti se o tome govori samo onda kad se neki takav slučaj dogodi.  Odnosno, kad se za neki slučaj dozna.

Psihologinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreb kaže kako su današnje metode zlostavljanja u školi puno brutalnije nego prijašnjih godina. Razlog tome je što najčešće sve to osvane i na Internetu, pa dodaje, žrtva iznova proživljava poniženje svaki put kad vidi snimku.

Spoj tradicionalnog i cyberbulliynga najgora moguća kombinacija

Ne ulazeći u konkretan slučaj, profesorica Buljan Flander u razgovoru za Index rekla je kako osim tradicionalnog, danas postoji i cyberbulliyng koji se odvija preko društvenih mreža, a spoj tradicionalnog i cyberbulliynga je najgora moguća kombinacija jer se povećava rizik za negativne posljedice za žrtvu.

"U tradicionalnom bullyingu dijete koje je žrtva može otići s mjesta zlostavljanja, dok u cyberbullyingu ono iznova doživljava poniženje svaki put kad netko gleda snimak zlostavljanja. Žrtva tad više nema kontrolu jer jednostavno ne može otići od tog zlostavljanja", rekla je prof. Buljan Flander.

Počinitelji nasilja, kaže, su često djeca koja nisu razvila empatiju i suosjećanje prema drugima, a slično se odnosi i na promatrače koji gledaju kako netko nekome nanosi ozljede, a ništa pritom ne poduzimaju.

"Preko 30 godinama radim s djecom i u tradicionalnom bullyingu se stavlja naglasak na rad ne samo sa žrtvama, počiniteljima nasilja, već i s promatračima. Ako dijete dolazi iz obitelji u kojoj ne osjeća bliskost, ne osjeća da je prihvaćeno i uvaženo, onda dijete traži prihvaćanje i uvažavanje na drugi način. Želi postati popularno u školi, a to može činiti na način da je nasilno ili seksualizirano, a mediji tome mogu uvelike pridonijeti", rekla je Buljan Flander.

Nasilje i seks uzor mladima

Nasilje i seks ono je što danas vlada u medijima i što se dobro prodaje, a djeca upravo lica s naslovnice doživljavaju kao heroje.

Psihologinja objašnjava kako su to negativni heroji, za koje smo mi odrasli odgovorni jer ih nudimo djeci. 

"Roditelji nemaju vremena za djecu koju onda odgajaju sadržaji na TV-u i Internetu. Zašto danas tek na predzadnjoj stranici u novinama možete vidjeti svega tri retka o djeci koja su primjerice osvojila medalje na natjecanjima u fizici, matematici, dok s druge strane ako netko nekoga pretuče to dospije na naslovnicu", rekla je Buljan Flander.

Način na koji, tvrdi, možemo spriječiti agresivnost kod djece je da radimo na razvijanju njihove empatije, a to je potrebno činiti već od malih nogu. Dodaje kako djeca već u dobi od dvije do tri godine razviju empatiju i ona koja su u toj dobi agresivna su ujedno u većem riziku da to budu i u adolescentskoj dobi. 

Za to je tvrdi, ključna rana identifikacija, rana intervencija i prevencija. Već u vrtiću je potrebno znati prepoznati rizičnu djecu i s njima raditi.

"Djeca najveće blago, a kad treba u njih se ne ulaže"

"Međutim, stalno se govori kako su nam djeca najveće blago, a kad treba u njih ulagati onda se za to nema novaca. Pa u Hrvatskoj na 940 osnovnih škola radi samo 226 psihologa, dok na 457 srednjih škola i učeničkih domova radi svega 125 psihologa, dok u cijelom zdravstvenom sustavu s djecom radi manje od 30 psihologa", rekla je prof. Buljan Flander.

Što se sankcija tiče u slučaju kad su počinitelji nasilja djeca mlađa od 14 godina, ona nisu kazneno odgovorna, što znači da se protiv djeteta ne može voditi niti pokrenuti kazneni niti prekršajni postupak, ne može ga se tužiti niti kazniti, no to ne znači da ne postoje propisani načini zaštite od neprimjerenih postupaka djece, i to kroz mjere obiteljsko-pravne zaštite.

"To znači da će policija obavijesti nadležni Centar za socijalnu skrb, koji će provesti postupak i eventualno izreći mjeru obiteljsko pravne zaštite propisane Obiteljskim zakonom( npr.savjetovanje, nadzor nad roditeljskom skrbi…).  Dakle i "kažnjivo" ponašanje djece izaziva institucionalnu reakciju (policije i socijalne službe); što se često postavlja kao pitanje te se oko istog polemizira, radi sprječavanja daljnjeg neprihvatljivog/kažnjivog ponašanja i poduzimanje mjera za zaštitu djeteta od šteta koje takvo ponašanje može imati na njegov daljnji razvoj ( tretmanski rad)", objasnila je za Index socijalna radnica Nikolina Škrlec.

Djeci od 14 do 18 godina u čiju skupinu spadaju mlađi maloljetnici od 14 do 16 godina po Zakonu o sudovima za mladež za počinjena kaznena djela kao sankcije izriču im se odgojne mjere i maloljetnički zatvor, a uz uvjete predviđene ovim Zakonom i sigurnosne mjere.

Maloljetnički zatvor do 10 godina

Prema Zakonu o sudovima za mladež maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života (mlađi maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere.

Maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio šesnaest, a nije navršio osamnaest godina života (stariji maloljetnik), mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere, a uz uvjete predviđene ovim Zakonom, maloljetnički zatvor koji može trajati najduže do 10 godina.

Što se tiče odgojnih mjera Zakonom su prepisane kao sudski ukor, posebne obveze, pojačana briga i nadzor, pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, upućivanje u disciplinski centar, upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojni zavod i upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu.

Uz odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora Sud maloljetniku također može izreći sigurnosne mjere. One mjere poput obveznog psihosocijalnog tretmana i zabrane približavanja mogu biti izrečene samo uz zavodsku odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora, a zabrana upravljanja motornim vozilom samo prema starijem maloljetniku.

Maloljetniku se pak prema Zakonu ne mogu izreći sigurnosne mjere kojima mu se zabranjuje obavljanje djelatnosti ili dužnosti te nalaže udaljenje iz zajedničkog kućanstva.

Nasilnici se često izvuku

Iako su Zakonom jasno definirane kazne one se u školama provode najčešće na način da se dijete koje je počinilo nasilje izbaci iz škole i na taj način prepusti drugoj školi da s njim "bori".
 
Tako se sve vrti u krug, a djeca postaju još nasilnija te se često potpuno "izvuku" od bilo kakvih sankcija. Umjesto da se s njima radi kako bi se spriječilo da u odrasloj dobi postanu sklonija još i većim oblicima nasilja, ona su najčešće prepuštena sebi što ih odvodi u još veće delikvente.

S druge strane žrtve nasilja, ukoliko roditelji sami nešto ne poduzmu i osiguraju im zdravstveni tretman, postaju povučenija, depresivnija i na kraju kao što su pokazali i mnogi slučajevi diljem svijeta, skloni samoubojstvu.