Zašto se muškarci natječu, a ne pospremaju?

Piše:
nedjelja, 5.10.2003. 00:57
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

"PA ŠTO je njemu?", pita se ona, uzdiše i duri se na muža, dečka ili sina.

Zašto muškarci toliko vole aute? Zašto ne primjećuju što se sva mora napraviti u kući? Zašto ne puštaju daljinski iz ruku? I najgore od svega: zašto ne razgovaraju s nama?

Odgovori, kaže filozof i pisac Michael Gurian, ne leže u lijenosti, seksizmu ili čistoj tvrdoglavosti, nego u dubokim razlikama između muškoga i ženskog mozga, a znanstvenici sad imaju i tehnologiju kojom to mogu dokazati.

Gurianova knjiga "O čemu on sad misli? Kako doista funkcionira muški mozak" pokušaj je predstavljanja novog pogleda na mušku psihu. Knjiga je spoj dvaju desetljeća neurobioloških istraživanja, pričica iz svakodnevnoga života i Gurianova iskustva kao obiteljskoga terapeuta.

Gurian se nada da će njegova knjiga pridonijeti boljem razumijevanju muškaraca i izmijeniti prema njegovu mišljenju opasnu pretpostavku rođenu u zadnjih četrdeset godina radikalnoga feminizma: da su muškarci jednostavno postali suvišni.

"Naša je kultura u zadnjih nekoliko desetljeća učinila velike pogreške pretpostavivši da su muškarci nepotrebni. Mnogo je ljudi otišlo čak tako daleko da negira ili odbacuje i ono što je u samoj muškoj biti", piše Gurian.

Gurian se proslavio knjigom "Čudesno je biti dječak" iz 1996. i njezinim nastavkom "Čudesno je biti djevojčica". Autor nije antifeminist, oženjen je i otac dviju djevojčica.

Kultura igra ulogu, kaže Gurian, ali tvrdi da je biologija znatno važnija nego što se prije mislilo.

"Znanost je odigrala presudnu ulogu. Kamo god odem, počnem prikazivanjem PET skenova kako bi ljudi i sami vidjeli razliku između muškoga i ženskog mozga. Ja mislim da to utječe i na život i na brak", kaže Gurian koji svojom knjigom želi pridonijeti poboljšanju odnosa parova.

Moderna tehnologija omogućuje nam da vidimo jesu li muškarac i žena doista zaljubljeni jer mjeri aktivnost u moždanome centru za emocije, kaže Gurian.

Njegova knjiga poput vodiča kroz tajanstvenu šumu vodi kroz složeni svijet znanosti o mozgu i objašnjava neke izvore sukoba između muškaraca i žena u dugim vezama.

Muški mozak manje od ženskoga proizvodi oksitocin važan za primarno vezivanje i serotonin koji smiruje.

Zato žene emocionalnu konverzaciju smatraju dobrim načinom opuštanja na kraju naporna dana, a mozak umornoga muškarca hoće isključiti nježno brbljanje kako bi se opustio - zato muškarac želi daljinski kako bi "šetao" kroz programe s "besmislenim" sportom ili akcijskim filmom.

Njegov mozak prima manje osjetilnih pojedinosti od ženskoga: zato on ne vidi niti osjeća prašinu ili nered u kući na isti način kao žena. Muški mozak manje osobnoga identiteta vezuje uz unutrašnjost doma, a više za radno mjesto ili za vrt - zato se on ne ubija kućanskim poslovima.

Muški hormoni poput testosterona i vazopresina tjeraju muški mozak u stalnoj želji da dokaže vlastitu vrijednost i identitet u natjecateljske, hijerarhijske skupine. Odatle paradoksalna situacija (barem za hormonski izmijenjenu ženu koja je postala majka) da muškarac postane još veći radoholičar kad dobije djecu pred kojom se također mora dokazivati.

Gurian kaže da je njegova knjiga namijenjena uglavnom ženama. "Muškarci to već imaju. Oni žive s tim mozgom, samo nemaju svjesni jezik kojim bi to objasnili. Žene nemaju taj mozak."

"Ako su bliske s nekim muškarcem, nadam se da će ih ovo dirnuti, informirati i zabaviti te da će im pružiti nov pogled na mogućnost funkcioniranja veze".

"Pozivam ljude da se vrate prirodi, da pogledaju PET skenove, da uoče razlike među mozgovima i razmisle ima li to smisla".

Ako ima, to će imati duboke posljedice za generaciju "oslobođenih" žena odgojenih u uvjerenju da se muškarci moraju mijenjati, da za uspjeh braka muškarci moraju prihvatiti ženski način zbližavanja.

Gurian misli da muškarci mogu naučiti nove vještine i promijeniti ponašanje, ali neće moći ispuniti sva ženska očekivanja.

"Popularna se kultura fokusira na zbližavanje ljudi. Većina ljudi vjeruje da se brakovi raspadaju jer muškarci i žene nisu dovoljno bliski. Ali ono što ja znam o mozgu, vodi me prema ideji bliske odvojenosti u kojoj mozak povremeno traži manje intimnosti", kaže Gurian.

"Ljudi žele voljeti jedno drugo. Uspijemo li naučiti tko bismo mogli biti, dakle ne pitati se što on misli, nego što bi on mogao misliti, onda sam optimist", kaže Gurian.

(Hina) vm dgk