Belinda Bedeković: Našoj estradi nedostaje originalnosti
GOSTOVALA je u emisijama diljem Europe, Sasha Baron Cohen ju je angažirao za svoj spot, a svijet se divi nevjerojatnoj brzini kojom svira remote keyboard, instrument koji je na vrhuncu popularnosti bio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Belinda Bedeković zaista je jedinstveno glazbeno ime na našim prostorima, i unatoč dugom glazbenom stažu, javnost ju je percipirala tek suradnjom s Boratom. Ovih dana priprema novi album i kuje planove za budućnost, a krajem mjeseca će nastupiti na dodjeli Zlatne Koogle.
Kako je tekao Vaš glazbeni put? Kad ste shvatili da je remote keyboard ono čime ćete se baviti?
Na početku bih istaknula da to zapravo nije neobičan instrument, jer ga sviraju mnogi. Počela sam jako rano, navodno s tri godine, ali ja se toga ni ne sjećam. Tata mi je bio gitarist pa sam odmalena bila u tom svijetu, a čim sam pokazala interes, majka mi je kupila prve klavijature. Mnogi su ljudi, dušebrižnici, govorili da ću u pubertetu prestati s tim, ali ja se nisam dala, jer mi je muzika najveća ljubav.
Taj je instrument zapravo izumro, više se i ne proizvodi...
Da, odnedavno se prestao proizvoditi, ali ja doma imam dva remote keyboarda pa me to previše ne zabrinjava. Zapravo, počela sam na običnim klavijaturama, ali mi neki ljudi nisu vjerovali da tako brzo sviram, mislili su da je to običan playback. To me u pubertetu prilično vrijeđalo, pa sam se prebacila na remote keyboard, da uvjerim druge kako zaista mogu tako brzo svirati. Svidjelo mi se i tako je ostalo do danas.
Svirali jako dugo, no javnost Vas je počela percipirati tek nakon suradnje s Boratom. Smeta li Vam to?Zapravo ne, takvo nešto je bilo i za očekivati, normalno je da te ljudi više zovu nakon nekog tako velikog projekta. Prije Borata sudjelovala sam u raznim projektima, a već kao petogodišnju djevojčicu proglasili su me "čudom od djeteta". Prije sedam godina osnovala sam "Gazdarice", prvi ženski zabavno tamburaški bend, to je bio svojevrsni izlet i ljudi su ga super prihvatili. Posije sam se odlučila za samostalni projekt, pa sam počela nastupati diljem Europe sa show bandovima.
Možete li povući paralelu između uvjeta rada kod nas i vani, budući da ste proputovali gotovo cijeli svijet?
Ono što najviše dolazi do izražaja jest činjenica da se vani, barem po mom mišljenju, puno više cijene talent, uporni rad, trud i znanje. Ali, publika odlično reagira gdje god dođem, tu nema razlike i to me iznimno veseli.
Mnogima nije poznato da sami pišete svoje pjesme. Jeste li glazbeno obrazovani?
Da, ja sam nastavnica glazbe i sama pišem svoju glazbu. Čak sam preskakala razrede u glazbenoj školi, profesori su smatrali da sam iznimno talentirana. Nikad nisam radila u prosvjeti, životni put me odveo u drugom smjeru i ne žalim se.
Kakvu glazbu privatno slušate?
Svašta sam u životu slušala i to je sigurno utjecalo na moj današnji glazbeni izraz. Volim kombinirati različite glazbene pravce, pa volim reći da izvodim "virtuozni pop". Domaće glazbenike ne bih izdvajala, a od stranih mi je najdraži gitarist Steve Vai, baš je faca.
Kako komentirate trenutno ne baš zavidno stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni?
Nastupam uglavnom vani pa i nisam upoznata s uvjetima na našoj estradi. Ali svakako mislim da nam fali originalnosti, na tome treba poraditi. A i tržište nam je malo, ne može se to uspoređivati s bijelim svijetom gdje ima puno više mogućnosti za prezentaciju svog rada.
D.K.
Foto: H.P.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati