Tekst: Z.Jagodić
Foto: ZKM, Milivoj Keber / Cropix

NAKON što je svoju praizvedbu doživjela 28. siječnja u kazalištu La MaMa E.T.C. u New Yorku, izvanredna predstava zagrebačkoga ZKM-a Garaža je jučer premijerno prikazana i domaćoj publici. U prepunoj dvorani kazališta ZKM jučer su bila i najistaknutija imena hrvatskog kazališta. Predstavu su gledali Mani Gotovac, Srećko Šestan, Saša Broz, Mustafa Nadarević, Vili Matula, Pero Kvrgić, Ivica Vidović i mnogi drugi. Od političara u publici su viđeni ministri Gordan Jandroković i Ivan Šimonović te Milorad Pupovac.

Pod redateljskom palicom Ivice Buljana i scenografa Slavena Tolja, po predlošku romana Zdenka Mesarića publici je prikazana predstava o budućnosti, koja sve više postaje sadašnjost. Sam autor romana Garaža je naglasio da je priča "izmaštana". Ipak, iznenadio se činjenicom da eutanazijski turizam ili hrvačke borbe djece postoje u realnome svijetu.

Predstava o budućnosti koja postaje sadašnjost

Garaža je upravo prikaz surovoga života na razmeđi prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Predstava je to o životu koji postavlja mnoga pitanja, ali ne dobiva odgovore. Teme Garaže prostiru se od eutanazijskoga turizma, gladijatorskih borbi, obiteljskoga nasilja, eksploatacije djece i socijalne zapuštenosti. Način na koji je predstava postavljena ukida granicu između publike i pozornice, i već od prvih trenutaka predstave publika je dio nje kao što su motivi predstave i dio života svakoga promatrača. Upravo odbacivanjem konvencionalne koncentriranosti vremena, povijesne kronologije, relacija i radnje ističe se izjednačavanje sadašnjosti i prošlosti, a postiže i to da ono što se naizgled danas čini nemogućim već u sljedećem trenu postaje surova stvarnost.

Garaža je eklatantan primjer fizičkoga teatra čiju energiju pojačavaju glazbenici na pozornici. U njoj se povezuju naizgled nespojivi motivi, nasilje unutar obitelji je praćeno biblijskim citatima, prizori borbe djece su pojačani propagandom eutanazijskoga turizma.

Život i smrt samo kao izvori zarade

Glavni protagonist predstave, dječak Binat (izvrsni Vedran Živolić) živi u okruženju koje mu onemoguća normalno odrastanje. Majka (Ksenija Marinković) je smrtno bolesna, a otac (Grano Mašković) alkoholičar dječaka tjera na krvave borbe u garaži. Na nejakom dječaku ubrzo pokušavaju zaraditi svi, od oca do lokalnih moćnika i kladioničara. Istovremeno, bez ikakve prepreke u gradu cvjeta eutanazijski turizam kojega prati melodija "Jer smrt nije kraj života, nego njegov dio!" u izvedbi benda TBF koji i kao glumci i kao glazbena pratnja sudjeluju u predstavi. Frontman TBF-a Mladen Badovinac svojom je ulogom pokazao ne samo da je izvrstan pjevač nego da na njega mogu računati i Daske koje život znače.

Garaža je prikaz neodvojivosti života i smrti koji su prikazani samo na način da moćnici steknu zaradu, lišeni svake emocionalne dimenzije. Garaža je prikaz spoja kultura Istoka, Zapada i tranzicije, spoj tranzicije i surovog kapitalizma, krvave i fine smrti, surovog preživljavanja s jedne i bolnog umiranja s druge strane. Garaža je paradigma svijeta u kojem živimo, koje buja u nasilju koje ne pošteđuje ni najmlađe, a kojem je samo jedan cilj - stjecanje profita.

Ivica Bujan je svojom Garažom postavio visoko ljestvicu kvalitete fizičkoga teatra u nas. Garaža je mučna predstava o krvi, borbama i nasilju. To je predstava o nama samima i gledajući je, gledamo svoj odraz u ogledalu.