Screenshot: Youtube

TKO O čemu, nadbiskupi o nepoćudnim koncertima. Unezvijereni narod složno je graknuo pročitavši zabrinute riječi nadbiskupa Marina Srakića koji je svoje stado upozorio na katolički neprihvatljiv background njemačkog benda Gregorian koji će 20. listopada održati koncert u osječkom Gradskom vrtu. Njegov kritički osvrt naišao je na još veću kritiku gomile zalutalih bezvjeraca i notornih komunjara koji su davnih dana okrenuli leđa Bogu, a Sotonino kopito ne bi prepoznali ni da im istim pokuca na vrata u sitan sat.

Nadbiskup Srakić, predsjednik HBK i čovjek koji na ovaj način otima dio kolača glazbenim kritičarima, zaključio je da ekipa iz Gregoriana nije gomila dobronamjernih kršćana koji pjesmom liječe dušu već horda zla koja "obrađuje pop i rock hitove s naglašenim sotonističkim elementima", a ako vam sve ovo nije dovoljno, napomenuo je i da je Frank Peterson imao prste u Enigmi, bendu koji se proslavio hitom "Return to Innocence", new age kreacijom koja nas je uznemiravala sredinom devedesetih. Možda toga dosad niste bili svjesni, ali upravo na toj pjesmi, Sotona ili Artist formerly known as Beelzebub, odsvirao je jednu od svojih najopakijih bas linija, a pali anđeli predvođeni Gabrijelom pjevali su bek vokale.

DJ Marin Srakić

Uglavnom, sve je to klasični vjernički "mambo-džambo" na koji smo već trebali oguglati, a donošenje suda o modernoj glazbi na temelju prastare knjižurine koja niti je kolekcija notnih zapisa niti rock enciklopedija, ima smisla kao i tražiti vozni red HŽ-ovih vlakova u knjizi "Harry Potter i odaja tajni". Možete pokušati, postoji nešto o vlakovima, ali nećete otkriti apsolutno ništa, a ako ste već odlučili određivati što bi narod trebao slušati, ispred vašeg imena ne bi smjela stajati titula "nadbiskup" već "DJ". Preciznije, sve do trenutka kada na plakatu ne osvane "Resident: DJ Marin Srakić", njegov glazbeni izbor i preferencije nemaju apsolutno nikakvu težinu.

Međutim, ne bismo smjeli udariti po Srakiću kao da je učinio nešto nezamislivo. Radi se o običnom čovjeku koji ne puši ono što radi Gregorian, a njegovo se mišljenje ne razlikuje previše od Facebook statusa. Nije pozvao na zabranu koncerta već ukazao na ono što smatra problematičnim. On je nadbiskup i predsjednik HBK, ali to ne znači da njegovi stavovi o glazbi zavrjeđuju iščuđavanje. Treba se zapitati bismo li se toliko zgrozili da je Luka Bebić konstatirao da je Bjork glazba za hipstere, "pitchforkaše" i pretenciozne majmune koji odbijaju priznati da je njeno meketanje na posljednjem albumu prevršilo svaku mjeru? Vjerojatno bi završilo u novinama, možda bi ostali u šoku, ali nitko normalan ne bi mu pridavao prevelik značaj. Dakle, koga briga što Marin Srakić misli o Gregorianu. Može misliti što god želi i to slobodno objavljivati na internetu baš kao i svi samoprozvani kritičari koji smatraju da njihovo mišljenje ima neku vrijednost.

Odabrao Đavo Hadžiselimović

Ipak, njegov istup dovodi nas do zanimljivog pitanja - što dovraga slušaju oni koji svoj glazbeni ukus ravnaju prema playlisti Đakovačko-osječke nadbiskupije? Koliko im je samo dobrih albuma promaklo i kakve to otužne iPodove nose u svojim džepovima? Kada bi se ravnali prema onom što sugeriraju raznorazne nadbiskupije diljem svijeta, slušali bi metiljavu glazbenu sraćku. Ako vam se u plejeru nalaze samo Zlatko Sudac, Maja Blagdan i kršćanski bendovi - zajebali ste se. Ako "Paramore" i "P.O.D." nazivate "pravim rockom", dosta ste toga propustili. Na kraju krajeva, kada bi slušali samo ono što ne vrijeđa niti jednu postojeću skupinu nabrušenih pojedinaca, preostali bi nam bendovi koje ne sluša nitko.

O Sotoni recite što hoćete, da pokreće ratove, kvari ljude i otima im duše, da cijeli život fura jednu te istu kozju bradicu, da njegova kopita stvaraju buku kada hoda po parketu i laminatu ili da je neumjeren s termostatom, ali jedno mu ne možete prigovoriti - prokletnik je uvijek znao "podržati" odlične albume. Od Rolling Stonesa, Beatlesa, Zeppelina i Doorsa, preko Black Sabbatha i Nine Inch Nailsa, pa sve do Tylera the Creatora, Sotonin opus prepun je odličnih albuma.

Drugim riječima, Sotona je nešto kao Đelo Hadžiselimović dobre glazbe ili barem siva producentska eminencija, čovjek koji stoji u sjeni i šapće: "E dečki, neka ovi vokali idu unazad. To to to!" ili "More cowbell". Možemo to gledati i ovako, sve ono što crkva proglasi "nepoćudnim" moglo bi biti genijalno u barem 7 od 10 slučajeva. A to nije loš prosjek. Ne smijemo zaboraviti ni to da Vatikan u ovom pogledu kasni za ostatkom svijeta pa do trenutka kada neki bend proglase prihvatljivim prođe i do četrdesetak godina, a tada sretno s kartama za koncert jer velik dio postave pokosila je droga ili ciroza.

Dakle, kada Marin Srakić kaže "Gregorian je sotonistička glazba", vi pohitajte na njihov koncert jer postoji velika šansa da ćete se odlično zabaviti. Nije garancija, ali na dobrom ste putu.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje