Impotencija kroz povijest - od penisa krokodila do male plave tablete

Piše:
srijeda, 11.8.2004. 13:16
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Impotencija kroz povijest - od penisa krokodila do male plave tablete

NA IMPOTENCIJU se kroz njenu tisućljetnu povijest gledalo kao božju kaznu i posljedicu vještičjih čini, a liječila se istjerivanjem duhova i konzumacijom penisa krokodila, pa i električnim šokovima na testisima.

Problem impotencije seže daleko u povijest i vrlo je dobro dokumentiran. Seksualna tjeskoba u djetinjstvu kao uzrok impotencije u odraslom životu zabilježena je još u grčkoj mitologiji. Muškarčeva opčinjenost vlastitom seksualnom potencijom i njegov strah od impotencije evidentan je u literaturi i mitologiji kroz mnoga stoljeća. U davno doba smatralo se da kraljeva potencija utječe na uspjeh žetve i dobrobit naroda. Na impotenciju je često gledano kao na božju kaznu ili rezultat uroka bačenog od strane osvetoljubivog neprijatelja.

U srednjem vijeka počelo se vjerovati da je impotencija urok koji su bacile vještice. Primjer takvog vjerovanja je Don Carlos (1661-1700), posljednji od španjolskih Habsburgovaca. Nije mu uspjelo Španjolskoj dati nasljednika krune, što je kasnije dovelo do rata za nasljedstvo. Don Carlos opisan je kao fizički slab i ograničenih mentalnih sposobnosti, što je bilo rezultat više generacija potomaka incesta. Unatoč dvjema brakovima, nije uspio dobiti potomka koji bi osigurao nastavak njegovog obiteljskog stabla. Vjerovalo se da je bio impotentan. Nad njim su vršena istjerivanja duhova, no impotencija je ostala do kraja njegovog života. Nakon što je umro, umrla je i loza španjolskih Habsburgovaca.

U srednjem vijeku oni koji su se bavili vještičjom magijom vjerovali su da se impotencija može uzrokovati vezanjem čvorova na običnoj ili kožnoj uzici i zatim skrivanjem te uzice. Vjerovalo se da će osoba ostati impotentna sve dok se ne pronađe uzica i ne odvežu čvorovi.

Vještičja magija i impotencija igrale su značajnu ulogu u povijesti nekoliko zapadnih civilizacija. Engleski kralj James I. napisao je tezu na tu temu pod nazivom Demonologija. James je intervenirao na suđenju na kojem je grofica od Essexa pokušala izboriti razvod od svog supruga zbog impotencije.

Problem impotencije nije zaobišao ni čuvene književnike i filozofe. Primjerice, seksualni život Georgea Bernarda Shawa bio je kontroverzan. Dok neki vjeruju da je bio promiskuitetan, drugi vjeruju da je bio impotentan. Neki su njegovu impotenciju povezali s homoseksualnim sklonostima koje su kod Shawa uzrokovale tjeskobu. Njegov brak opisivan je kao "sporazuman bez seksa".

Rousseau je opisao epizodu impotencije koja se pojavila kada je bio s privlačnom prostitutkom. "Iznenada, umjesto vatre koja me proždirala, osjetio sam smrtnu hladnoću u svojim venama; moje noge su drhtale; sjeo sam i na rubu nesvjestice zaplakao kao dijete."

Prije 2300 godina, Hipokrat je zapisao da preokupacija poslom ili manjak privlačnosti žene mogu uzrokovati impotenciju. Hindusi su upozoravali da se impotencija može pojaviti ukoliko se muškarac nađe s odbojnom ženskom osobom.

Priručnik pod nazivom Malleus Maleficarum, objavljen 1488. godine, opisao je uzroke i liječenje impotencije. Liječenje je uključivalo imobilizaciju penisa i upotrebu posebnog ljekovitog bilja. Izbjegavanje seksualnih tema u viktorijanskom dobu učinilo je impotenciju neželjenom temom u literaturi, pa je to stanje tada samo površno spominjano.

Zabrinutost i preokupacija impotencijom bili su i temom umjetnika i privatna mora običnog čovjeka. Čak i danas nemogućnost konzumacije braka zbog impotencije u Katoličkoj crkvi smatra se valjanim razlogom poništenja braka. Impotencija poznata prije stupanja u brak predstavlja prepreku primanju bračnog sakramenta Katoličke crkve.

Mnoga društva razvila su svoje jedinstvene metode liječenja impotencije. U Europi bila je popularna tzv. "falična hrana", koja je uključivala svježa jaja, jastoge, mahune, francuski grah i oštrige. Egipćani su penis krokodila smatrali simbolom plodnosti. Neki su ga čak i jeli kako bi povećali svoju potenciju.

Metode liječenja koje su se koristile do prije četrdeset godina danas će se većini ljudi činiti prilično čudnima. Metalni štapići bili su ili zagrijavani ili hlađeni, a zatim sprovođeni unutar penisa kako bi se ublažila bilo kakva postojeća upala. Jedna metoda liječenja sastojala se od električnih šokova na testisima. Neki liječnici zastupali su kirurški zahvat na mišićima ispod skrotuma, za koje se smatralo da su preslabi. Najinteresantniji uređaj bio je onaj za imobilizaciju penisa. Ta sprava neobičnog izgleda omogućavala je muškarcu da postigne penetraciju čak i kada je njegov penis bio u opuštenom stanju.

Iz povijesnog aspekta, napravljeni su golemi koraci u liječenju erekcijske disfunkcije. Ancel i Bouin u Francuskoj te Steinach su u ranom 20. stoljeću zastupali stav da vazektomija može prouzrokovati oživljavanje seksualnog života. Niehans je 1936. također istaknuo pozitivne strane tog zahvata u liječenju impotencije. Godine 1918. Parižanin Voronoff objavio je da se seksualna mladost može povratiti transplantacijom dijela majmunskih testisa u muškarca. Iste godine, Lespianasse, profesor na univerzitetu Northwestern, liječio je mušku impotenciju usađivanjem dijelova ljudskih testisa uzetih sa svježih leševa unutar malog kirurški napravljenog reza u abdomenu impotentnog muškarca.

Stanley, liječnik koji je liječio zatvorenike u kalifornijskom zatvoru San Quentin, objavio je rad 1922. godine u kojemu je opisao kirurške procedure usađivanja dijelova testisa koje su bile obavljene na 656 pacijenata. Za razliku od Lespianassea, koji je koristio dijelove ljuskih testisa, Stanley se zadovoljio testisima jaraca, ovnova, svinja i jelena. Testisi ovih životinja bili su rezani u tanke komadiće, dovoljno male da mogu stati u špricu. Takva mješavina je zatim silom injektirana ispod kože abdomena. Stanley nije primijetio nikakve razlike u djelovanju testisa različitih životinja. Ne treba posebno spominjati da se danas usađivanje testisa, bilo ljudskog ili životinjskog porijekla, ne smatra pravilnom ili prihvatljivom procedurom.

Dokazi povećanog interesa u znanstvene studije impotencije i drugih seksualnih problema možemo pronaći u medicinskim udžbenicima. Campbellov udžbenik urologije mnogo je godina predstavljao svojevrsnu bibliju urologije. U trećem izdanju 1970. godine otprilike jedna stranica posvećena je impotenciji, a četiri stranice masturbaciji. Prerana ejakulacija uopće se ne spominje. U petom izdanju ovog udžbenika, objavljenom 1986. godine, tema prerane ejakulacije dobila je samo četiri rečenice. U šestom pak izdanju, objavljenom 1992. godine, problemi impotencije obrađeni su na više od 50 stranica. Problemu prerane ejakulacije ovaj put posvećena je jedna cijela stranica.

Svjedoci smo važnog perioda u povijesti impotencije i njezinog liječenja. Znanstvena saznanja o uzrocima i prikladnom liječenju erekcijske disfunkcije rastu eksponencijalno. Ubrzavanjem otkrića novih saznanja ljudi su polako došli do novog razumijevanja pojave erekcije, te do nekoliko jednostavnijih i prihvatljivijih načina liječenja.

Nesumnjivo najučinkovitiji i najjednostavniji moderni način liječenja erekcijske disfunkcije jesu tablete bazirane na sildenafil citratu, čija bi se hrvatska verzija (Plivine tablete Dinamico) uskoro trebala naći u domaćim ljekarnama.

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije