Intervju - Klapa Maslina: Kod nas vrijedi ona mušketirska, svi za jednoga, jedan za sve

KLJUČNI PODACI
  • Klapa nastupa 28. travnja u zagrebačkom Hypo centru
  • Gosti su im Arsen Dedić i Gabi Novak
Piše: A.A.
četvrtak, 21.4.2011. 16:38
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Intervju - Klapa Maslina: Kod nas vrijedi ona mušketirska, svi za jednoga, jedan za sve

Foto: Klapa Maslina

KLAPA Maslina uskoro će razveseliti sve ljubitelje dalmatinske i klapske "pisme" u Zagrebu svojim nastupom u Hypo centru. Uoči koncerta, frontmen klape i tenor Branko Bubica ispričao nam je kako se pripremaju za koncert, što će priuštiti svojoj publici, kako na okupu funkcionira deset temperamentnih Dalmatinaca te još puno toga o jednoj od najpopularnijih klapa u Hrvatskoj.  

Što publika može očekivati 28. travnja u Hypo Centru?

Naša draga publika u prvom redu može očekivati dva sata dobre zabave uz Maslinu i naše goste Gabi i Arsena. Nastojat ćemo da koncert prođe u opuštenoj atmosferi. Želja nam je da i posjetitelji zapjevaju s nama. Zato smo odabrali uglavnom pjesme koje svi ljubitelji dalmatinske glazbe znaju. Bit će to široka lepeza pjesama, od "Šibenske balade" do "Masline", "Da te mogu pismom" zvati ali i npr. "Oči boje lavande" ili zadarska Kalelarga. Predstavit ćemo i naš novi album" Vitar s mora" sa šest pjesama, po nama najuspješnijih. Među njima su "Mala tica" i Arsenova "Da mi nije moje dice".

Kako se spremate za taj koncert?

Radimo na interpretacijskim nijansama. Moramo vokalno dobro štimati, jer nas je samo pet pjevača. Naš mandolinski orkestar s pet instrumenata također se maksimalno priprema, jer su aranžmani poprilično zahtjevni. Međutim ne pravimo od toga famu, našoj publici dat ćemo ono što od nas očekuje. Koncert nije natjecanje, već prilika za uživanje u pjesmama i opuštanje.

Postoji li trema prije nastupa, ako da kako je liječite?

Ako imate osjećaj odgovornosti za ono što radite, trema je neizbježna. A mi vrlo odgovorno pristupamo ovom poslu iako smo amateri. Uvijek je prisutan strah, jer pjevanje ovisi o niz  trenutačnih okolnosti, od raspoloženja do zdravstvenih problema s glasnicama. Zato se trudimo da na pozornicu dođemo maksimalno opušteni, rasterećeni. Problemi ostaju u garderobi. Treba se dobro upjevati prije nastupa, a glasnice čuvati koliko je to moguće. Za razbijanje treme vrlo je bitno raspoloženje u klapi prije izlaska na pozornicu, ako je potrebno popije se i lagana bevanda. Ali, bolje djeluje dobar vic.

Jeste li ikada doživjeli kakav incident ili nezgodu na koncertima?

Hvala Bogu na naše koncerte dolazi publika koja nas voli i koja nas želi slušati, tako da s publikom nikad nismo imali problema. Bilo je situacija kad nije odgovaralo ozvučenje, pa bi se to tijekom koncerta nekako `uštimalo`. Ako je netko od nas bio bolestan, indisponiran, "povuku" malo više ostali. Većih nezgoda stvarno nismo imali.

Koji vam je nastup ostao u posebnom sjećanju i zašto?

Mnogo je bilo koncerata na kojima smo uživali. To su koncerti na kojima publika s vama diše. Pjeva s vama, plješće u pola pjesme, reagira na najave, proživljava s nama tekstove pjesama. Padne i po koja suza. Koncerti poput onog prvog Poljuda u Splitu ili Arene Stožice u Ljubljani pred 15, 20 tisuća ljudi, koji pjevaju s vama stojeći na nogama, ne zaboravljaju se.

Kako opisujete suradnju s Arsenom?

Arsen je jedan i neponovljiv. Čast nam je što je Arsen u nama prepoznao dobre suradnike. Piše za nas pjesme i nastupa s nama. Pomalo nam je i neugodno, jer vrlo često odgodi sve obveze da bi nam izišao u susret. Nedavno je rekao da ima posla preko glave kao skladatelj glazbe za kazalište, serije i filmove, a i za Gabi i sebe, te da će manje nastupati, ali, kaže, to ne vrijedi za moju Maslinu. Veliko je to priznanje. Njegove pjesme nisu sezonski hitovi, već pjesme za sva vremena. I ovom prigodom mu zahvaljujemo na potpori i pjesmama koje nam je poklonio.

Posvađa li se ikada ekipa iz klape i kako rješavate nesuglasice?

Naravno, deset temperamentnih dalmatinaca na jednom mjestu – bilo bi čudno da nema prepirki, povišenih tonova. Ali na sreću sve okrenemo na zezanje. Najčešće prepirke su u kombiju dok putujemo na nastupe. Ponekad, kad nam je dosadno, netko namjerno započne temu oko koje nismo suglasni. I oni koji su zadrijemali probude se i krene "vrijeđanje", nitko ne bude pošteđen. Ne vrijedi ni šutnja, jer netko će: samo ti mudrijašu muči, znamo mi što ti misliš! A onda ničim izazvan, netko iz petnih žila zapjeva i tako krene pisma, a poslije toga kao da ništa nije bilo.       

Družite li se i privatno, pjeva li ekipa iz klape i izvan pozornice zajedno, na nekim feštama, i kako to izgleda?

Češće smo se družili dok je bilo manje nastupa i proba. Ovako smo zajedno u prosjeku tri puta tjedno. Poslije proba obvezno odemo na piće i proćakulamo. Ima i prigoda kad se opustimo, zapjevamo za svoju dušu i to pjesme koje ne pjevamo na nastupima. Toliko smo već zajedno da se poznajemo "u dušu". Svi imamo dobrih i loših trenutaka, ali uvijek smo spremni za toleranciju i pomoć. Kod nas vrijedi ona mušketirska – svi za jednoga, jedan za sve.