Izaći iz ormara

Piše:
srijeda, 31.3.2010. 07:44
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Izaći iz ormara

Foto: JLP

RICKY MARTIN napustio je "ormar".  Širom je otvorio vrata, svijetu obznanio "veliku tajnu" i tako započeo novo poglavlje svog života. Ricky Martin izašao iz ormara? Da, i? Pravi bi šok bio da je izašao iz ormara, završio u Narniji i pričao s Aslanom, a ovako je riječ o gubljenju vremena.

Bilo kako bilo, njegovu tajnu od današnjeg dana zna cijeli svijet. I što sad? Što se točno mijenja u životima onih koji sa čitateljima tabloida podijele svoju seksualnu orijentaciju? Na kraju krajeva, nije da homoseksualnost postaje službena u trenutku kada to razglase tabloidi. Nije riječ o novodonesenom zakonu koji na snagu stupa nakon objave u Narodnim novinama.

Američke homoseksualne udruge dodatno potiču javno izlaženje iz ormara, a tu i tamo ovo se poticanje zna pretvoriti u prilično neugodno forsiranje koje na momente podsjeća na McCarthyevu Ameriku u kojoj se od 'sumnjivih' pojedinaca tražilo izjašnjavanje oko toga jesu li 'crveni' ili pravi domoljubi. U redu je napustiti ormar, ali zašto to činiti pred očima javnosti?

Takav se pritisak objašnjava time da slavni pojedinci iznošenjem seksualne orijentacije pomažu ne samo sebi već i svim homoseksualcima jer jedan bi XY iz Vrbovca, potaknut postupkom Rickya Martina i sam mogao izaći iz ormara i tako prestati živjeti nesretnim životom ispunjenim strahom i sramom zbog onoga što jest. Drugim riječima, slavni ste i vaša je obaveza pokazati svojim primjerom da je riječ o najnormalnijoj pojavi i nečem čega se ne treba sramiti. Ipak, valja se zapitati možete li nekog uvjeriti da je riječ o najnormalnijoj pojavi ako čak i totalno suvišna izjava nekad popularnog pjevača dospijeva na naslovnice svih novina i pretvara se u vijest o kojoj bruji cijeli svijet. Dakle, pravljenje parade oko nečeg toliko beznačajnog samo ide u prilog tome da još uvijek živimo u društvu koje na homoseksualnost gleda kao na spektakl i nešto nesvakidašnje. A nije li cilj postići suprotni efekt?

Ševite se za novac? To se traži.

Naravno, nepravedno je da neki žive srameći se onog što jesu, ali ništa manje blesavo nije ni ponositi se činjeničnim stanjem. Biti ponosan na vlastitu homoseksualnost podjednako je besmisleno kao i biti ponosan na činjenicu da ste dešnjak, riđokos ili Hrvat. To nisu stvari koje kontrolirate ili koje su rezultat truda i rada. Ricky Martin nije godinama radio na tome da postane vrhunski homoseksualac koji svojom naprednom homoseksualnošću stoji kao svijetli primjer ostalima. On je to što jest i treba se zapitati je li i ovo postao još samo jedan način privlačenja pažnje na sebe. Isto tako, postavlja se pitanje u kolikoj vas mjeri vaša seksualna orijentacija definira u svakodnevnom životu i privlačite li pozornost na taj dio vaše intime zato jer želite da vas ljudi ubuduće gledaju kroz prizmu seksualnih afiniteta?

Na kraju krajeva, što se dobiva ovom tabloidskom eksploatacijom? Seksualna orijentacija osobna je stvar i bez obzira na to koliko su neki oduševljeni ovim potezom ili ga smatrali širenjem tolerancije, na kraju dana ipak je riječ o klasičnom prostituiranju intime u svijetu u kojem se životi vode na naslovnicama žutog tiska. Homoseksualnost vas ne čini ništa manje željnim medijskog prostora, niti je vaše otvaranje pred kamerama plemenitije zbog onog što jeste. Ta potreba za ispovijedanjem pred očima javnosti nije ništa drugo nego najobičnija promocija i vaše je pravo tome pridavati veći značaj, ali ovo više nije hrabar potez već najobičnija vijest s ciljem promocije kakvih je u današnje vrijeme uistinu previše. Sve se pretvorilo u marketing i najavu novog albuma, singla, filma ili u ovom slučaju memoara. "Gay sam, a to sam shvatio pišući memoare koji bi se uskoro trebali pojaviti u svim bojim knjižarama".

Treba stati na loptu i zapitati se potiču li ovakva priznanja raspravu o problemima homoseksualaca ili raspravu o ljudima koji to izjavljuju? Naravno, ovo ne znači da se ljudi ne bi trebali javno izjašnjavati o onome što jesu , vole ili za što se zalažu, ali ne treba ni pretjerivati i običnoj samopromociji davati značaj borbe za prava seksualnih manjina. Na posljetku, mislite da "in" priznati homoseksualnost? Hrvate ne možete impresionirati takvim izjavama. Kod nas najviše pažnje privlače oni koji javno priznaju prostituciju. Ševite se za novac? To se traži.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje