Kome treba Afrovizija?

Kome treba Afrovizija?

Foto: HRT

U TJEDNIMA prije početka velikog HRT-ovog projekta teškog 50 milijuna kuna, naše su nas uzdanice, koje sponzoriramo sa 80 kuna mjesečno, pogodile reklamom koja je dala naslutiti da je novac nepovratno bačen jer čim smo ugledali font Afrovizije, u sjećanje su navrle jeftine dječje emisije kakve inače viđamo na lokalnim televizijama. Čak je i sama reklama djelovala otužno i na brzinu sklepano, kao da nam je netko želio poručiti "ako nema Hrvatske, nema smisla" ili "tko vas jebe, škrci, ako nećete plaćati pretplatu, dobit ćete ovo". No, ne valja "trčati pred rudo" jer netko nas je jednom uvjerio da knjigu ne treba suditi po koricama. Netko bi se mogao zapitati zašto uopće bacati novac na studijski dio programa, ali što je tu je. Nije da smo očekivali televizijski spektakl ili show bez premca, ali uvijek postoji onaj mali tračak nade da netko od angažirane ekipe ima dobre namjere ili da barem naginje kvalitetnom programu koji će idućih mjesec dana opako puniti satnicu. 

Kada bi sportski komentator usred prijenosa doživio psihički slom i počeo pričati na aramejskom, to vjerojatno ne bismo ni primijetili jer isključili smo se još u trenutku kada je počela svirati himna

Nažalost, na HRT-u stvari funkcioniraju očekivano jer tim ljudi koji broji 180 članova nije se potrudio stvoriti nešto novo, svježe ili zabavno već prtlja po istom konceptu koji nije funkcionirao ni nekoliko godina ranije. Ista ekipa, iste fore i isti umorni koncept ono su što se u nekoliko rečenica može svesti na toleriranje dosadnih analiza i besciljnog lupetanja prije nego što odemo na terene i shvatimo da vuvuzele nisu najgora stvar koja nam se može dogoditi. Dosadna frekvencija koja izluđuje sav normalan puk pod suncem, dodatno je ojačana još dosadnijim sportskim komentarima koji nas tjeraju da se zapitamo što se mora dogoditi da netko napokon zaključi da posao komentatora nije samo isticanje očitog već i stvaranje atmosfere. Možda vam to nisu rekli kada ste se greškom prijavili za ovaj posao, ali da, morate biti i zabavni. Primjerice, FTV-ov "manijak" Marjan Mijajlović nedavno je udaljen s mjesta službenog komentatora utakmica Svjetskog prvenstva, što je pokrenulo lavinu internetskih prosvjeda u kojima se traži povratak ovog redovito odlično pripremljenog osobenjaka. Takvo je što kod nas gotovo nemoguće jer najčešće i ne obraćate pažnju na ono što govore domaći komentatori i pokušavate potisnuti njihove glasove kao da je riječ o iritantnim trubama. Kada bi sportski komentator usred prijenosa doživio psihički slom i počeo pričati na aramejskom, to vjerojatno ne bismo ni primijetili jer isključili smo se još u trenutku kada je počela svirati himna.

S druge strane, rasističkih i nacionalističkih komentara nikada ne nedostaje, ali to je nešto na što smo vremenom navikli i cijelu priču prihvaćamo bez pretjeranih reakcija jer netrpeljivost i nogomet idu ruku pod ruku, neovisno o tome nalazili se na tribinama, u novinarskoj loži ili u studiju. Sve u svemu, tužno je kada znate da je highlight dana onaj kada netko ispali nešto totalno nepromišljeno, glupo ili uvredljivo.

Red dekoltea, red seljačkog vica i udri po pjesmi

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, to smo znali i prije nego što smo našu hrabru ekipu poslali da nas svakodnevno izvještava o onome za što nam je dovoljno jedno oko i elementarno poznavanje pravila igre. Ono na što treba obratiti posebnu pažnju sablasna je atmosfera u studiju. Čim se neobrijani Bruno Kovačević pojavio na ekranu i još nas jednom podsjetio da nacionalna televizija nije posebno zagrijana za Svjetsko prvenstvo na kojem nema domaće reprezentacije, započela je svakodnevna tortura koju nazivamo Afrovizijom. Kombinirajte gomilu potpuno beznačajnih stručnih i nestručnih komentara i TV Bingo show i dobili ste emisiju maštovitog imena. Red dekoltea, red seljačkog vica i udri po pjesmi. Tu su, naravno, Tarik, Ida Prester, Zuhra, Kečkeš, Željko Pervan i njegova pratnja Antimon, a njihova je misija nasmijati. Riječ je o "usual suspects" ekipi koju će HRT pozvati bez obzira na to radilo se o sportskoj, humorističnoj, glazbenoj ili poljoprivrednoj emisiji jer to je ono što imamo, a uvjereni smo da bolje ne treba ni tražiti. Drugim riječima, Eurovizija, Afrovizija, isti klinac.

Nažalost, ni oni ne uspijevaju podići rejting ovoj očajnoj nakupini kiča jer sve ono što ste vidjeli prije nekoliko godina, nastavlja se, ali u daleko gorem izdanju. "Lopta je okrugla", "Ćirokladuša", "Muppeti", "Kvart" i "Kod vesele Zagorke" tobožnje su "poslastice" koje bi trebale opravdati uludo bačen novac i privući oglašivače i one koje nogomet ni najmanje ne zanima. Ipak, teško je pobjeći od osjećaja da je sve sklepano bez ideje i plana i ispunjeno gomilom nepotrebnog drloga. Za početak, emisija je višak, ali ako ste već toliko nabrijani na snimanje koještarija, barem pozovite ljude koji će o nogometu pričati stručno ili zanimljivo. Lana Banely i Mila Horvat ugodne su oku, ali s istim će žarom i predznanjem voditi i Plodove zemlje. Tarik je simpatičan kao Ćiro Blažević, ali i to je pomalo gorak humor kada znate da nas ove godine nema, a mi se, poput tužnih pijanaca naslonjenih na šank kvartovske birtije, prisjećamo dana kada nas je Ćiro doveo skoro do finala. Tužno je kada shvatite da su sve naše nogometne reference stare dvanaest godina. Pervan i Antimon drljaju po istim forama koje isto tako slušamo od vremena kada je Ćiro bio Bog. Da, Slovenija je mala zemlja, Antimon ne zna hrvatski, a vi trebate novi materijal jer znamo da možete puno bolje.

Ako već tjednima kukate o visini pretplate, potrudite se i uvjerite nas da imate plan i program

Kućni bend koji svira najveće hitove, malo nagradnih igara, red gostiju čija je misija natjerati nas da prebacimo na drugi program, red starih viceva, snimka ukočene publike koja beživotno mlatara rukama glumeći uzbuđenje i imate nekoliko uludo potrošenih sati koji samo dodatno dokazuju da ljudi s HRT-a nisu sigurni što bi s novcem TV pretplatnika. Ako već tjednima kukate o visini pretplate, potrudite se i uvjerite nas da imate plan i program jer Afrovizija jednostavno nije put kojim treba ići.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara