Kopanje nosa - Jedna od tema knjige o nevjerojatnim istraživanjima

Piše:
nedjelja, 21.9.2003. 08:11
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

ZAŠTO adolescenti kopaju nos i zašto kruh namazan maslacem uvijek pada baš na namazanu stranu, za neke su znanstvenike vrlo ozbiljna pitanja.

Marc Abrahams pokrenuo je dodjelu "podlih" Nobelovih nagrada (Ig Nobel Prize) ljudima čiji se rezultati "ne mogu ili ne smiju ponoviti". Jedan od prvih dobitnika te nagrade bio je američki potpredsjednik Dan Quayle, koji je nagradu za obrazovanje zaslužio "dokazujući, bolje od bilo koga drugoga, potrebu za obrazovanjem".

Među ostalim gafovima, Dan Quayle izjavio je sljedeće: "Okolišu ne šteti zagađenost, nego nečistoće u našem zraku i vodi". Ili: "Svemir je gotovo beskonačan. Zapravo, mi mislimo da je beskonačan".

Nakon gotovo desetljeća posvećenoga nagrađivanju pobjede ustrajnosti nad nevjerojatnošću, Abrahams je napisao novu knjigu: "Antinobel: Anali nevjerojatnih istraživanja". Za neupućene, ta knjiga donosi pregled nekih od najčudnijih istraživanja koja su ikad predstavljena javnosti s ozbiljnim izrazom na licu.

Knjiga nije mogla zaobići znanstveni rad trojice škotskih liječnika pod nazivom: "Propast WC-školjki u Glasgowu". Nakon što su tri pacijenta, u roku od šest mjeseci, posjetila liječnika s ozljedama zbog pada WC školjke na kojoj su sjedili, neustrašivi liječnici odlučili su istražiti problem pa su, u svojem revolucionarnom znanstvenom radu 1993., zaključili da je "uzročnik te pojave prekomjerna starost zahoda" te da "zbog starenja zahoda pojava pada WC školjke može postati i češća, što će uzrokovati nove ozljede".

"Stoga bismo preporučili da se sa školjkama od staroga porculana, na kakve su mnogi od nas naviknuli, postupa s određenim oprezom. Očiti način korištenja zahoda bez straha od rušenja školjke nije sjedanje na nju, nego čučanje iznad nje", rješenje je koje nude znanstvenici u svojem znanstvenom radu.

Marc Abrahams "podle" Nobelove nagrade dodjeljuje onima koji su proizveli nešto za što je prva razumna reakcija smijeh, a tek nakon toga razmišljanje.

Za 10 takvih nagrada znanstvenici svake godine nominiraju oko 5 tisuća ideja. Abrahams je i urednik časopisa Anali nevjerojatnih istraživanja, koji se bavi zamršenim pitanjima poput onoga o tome što je bilo prvo, kokoš ili jaje.

Među istraživanjima koja su posebno naglašena u Abrahamsovoj novoj knjizi nalazi se i ono koje su indijski znanstvenici, zaposleni u jednome vladinome institutu, obavili o kopanju nosa u adolescenata.

U izvješću objavljenome 2001. indijski znanstvenici pišu da se kopanje nosa javlja u svim društvenim klasama. Otkrili su da oko 80 posto adolescenata to čini isključivo prstima, dok je preostalih 20 posto podijeljeno u podjednake skupine, od kojih jedna, kao svoje omiljeno sredstvo za kopanje, rabi pincetu, a druga olovku. Produbljujući spoznaje o toj pojavi, marljivi su znanstvenici otkrili i da približno 50 posto ljudi nos kopa kako bi ga odčepilo, 11 posto ljudi čini to zbog kozmetičkih razloga, a gotovo isti postotak čini to iz puste zabave.

Tu je i studija iz 1995. objavljena u časopisu European Journal of Physics pod nazivom "Prepečenac u padu - Murphyjev zakon i temeljne konstante". Britanski znanstvenik Robert Matthews sa Sveučilišta Aston u Birminghamu zaključio je, nakon opširnog uvoda, da "prepečenac na stol uvijek pada okrenut na namazanu stranu jer je tako u cijelome svemiru".

Antinobelove nagrade ove će godine biti dodijeljene 2. listopada u harvardskoj dvorani Sanders pred 1.200 ljudi, od kojih će mnogi bacati papirnate zrakoplove. Dobitnici nagrade otići će s "ručno izrađenom nagradom, od iznimno jeftinoga materijala, osmišljenom tako da se raspadne za nekoliko tjedana".