Na granici Bosne i Srbije niče četnički Sim City
"UZ PAVLOVIĆA most i Slobomir grad, najviša zgrada na svetu koja će spajati dve obale Drine, spojiće i dva veka, ali i Republiku Srpsku i Srbiju."
Citirana rečenica nije izvučena iz govora nekog nadobudnog četnika, radi se o novinarskom opisu (objavljenog u srpskom NIN-u) megalomanskog, ali nažalost sasvim stvarnog projekta jednog od najbogatijih Srba na svijetu – Slobodana Pavlovića.
Članak u Jutarnjem listu o suludom projektu izgradnje poslovnog metropolisa Slobomira na ruralnoj bijeljnijskoj pustopoljini potakao nas je na potragu za informacijama o nečemu što smo smatrali samo još jednom iz niza bizarnih vijesti o bogataškim hirovima.
Ono što smo saznali donekle je bizarno i (pre)smiješno, ali u isto vrijeme zaštrašujuće i, u najmanju ruku, zabrinjavajuće.
Što je zapravo Slobomir, pitate se? Slobomir je grad čija je izgradnja već započela, i to na obje strane granice između Srbije i tzv. Republike Srpske, uz magistralu Bijeljina – Bogatić, u blizini Pavlovića mosta kojeg je, pogađate, također izgradio Slobodan Pavlović. Postoji i priča o mostu, ali o tome će više riječi biti u nastavku.
Ime grada nije slučajno odabrano, naime Slobomir ima dvostruko značenje – radi se o složenici sačinjenoj od imena supružnika Pavlović (Slobodan i Mira), ali i svojevrsnom sloganu grada koja promovira slobodu i mir. Svaka slučajnost s imenima donedavnih vladara Srbije, Slobodana Miloševića i Mire Marković, navodno je posve slučajna. Pavlovići se predstavljaju kao apolitični, a na samom ulazu u Slobomir postavljen je natpis na ćirilici i engleskom: "Dobrodošli u Slobomir, grad slobode i mira".
Za početak, upoznajte Miru i Slobodana Pavlovića, samoproglašene "najveće dobrotvore srpskog naroda", ljude od čijih je bolesnih ambicija veće samo njihovo samoljublje.
Mira i Slobodan Pavlović: Najveći srpski dobrotvori
Mira i Slobo ispred plakata sa svojim likovima i natpisom "Dobrodošli u Slobomir"
Na službenom siteu Slobomira (www.slobomir.com), inače prepunoj fotografija Mire i Slobodane, postavljena je stranica posvećena "Osnivačima Slobomira", s koje valja izdvojiti samo par rečenica koje će vam najbolje predstaviti Slobu i Miru.
Slobodan Pavlović je 1965. stigao u New York s "malim koferom i četrdeset dolara u džepu", da bi se tridesetak godina nakon velikih poslovnih uspjeha na području trgovine nekretninama, vratio u Srbiju, te zajedno sa suprugom Mirom odlučio "da daruju i same sebe otadžbini".
Još početkom devedestih Pavlovići su "srpskom narodu u otadžbini" (valjda tzv. Republici Sprskoj, op.a.) " izgradili most na Drini između tzv. Republike Srpske i Srbije. Taj je most, prema Slobomir.com-u "bacio u zagrljaj dve srpske zemlje i spasao živote hiljadama srpskih izbeglica, crkvu Hristovog Vaskresenja u Popovima, koja je vratila pravoslavlje u rodni kraj i spomenik Knezu Ivi od Sembrije, zaštitniku srpstva i roda svog."
Ploča ispred ulaza na "Pavlovića most"
Da se radi o ljudima koji su sami sebe sposobni proglasiti svecima, govori i slijedeća rečenica sa Slobomir.com-a koja se direktno nastavlja na prošli citat: "Ova njihova dela narod je još tada nazvao po svome – Trojstvo Pavlovića."
No, nisu most i pravoslavni hram izgrađen u rodnom selu Slobodana Pavlovića (u kojem je na jednoj freski oslikan lik supruge mu Mire), jedina "zadužbina" supružnika Pavlović. Kako u svojoj besramnoj samohvali pišu na Slobomir.com-u, Slobo i Mira "Bogu i narodu darivali su i crkveno pomirenje, kojim je prevaziđen raskol star trideset i pet leta, monument narodnog pesnika Filipa Višnjića, i statue Njegove svetosti patrijarha srpskog gospodina Pavla, Radovana Karadžića i Srpske majke, da u teškim vremenima Srbi imaju kome da veruju i koga da slede."
Pravoslavni hram koji je Slobodan Pavlovićizgradio u vlastitom rodnom selu - Popovima
Podizanje spomenika jednom od najgorih ratnih zločinaca u zadnjih 50 godina, Radovanu Karadžiću, nije jedino čime su Pavlovići "zadužili svekoliko srpstvo", na vlastitom se siteu Pavlovići hvale kako su "spasili robije srpskog heroja u emigraciji, ponositog Nikolu Kavaju."
Inače, Nikola Kavaja je vjerojatno najpoznatiji srpski terorist, koji je početkom šezdesetih oteo američki zrakoplov, kojim se pokušao zaletiti u zgradu CK SKJ i pritom izvršiti atentat na Tita. U svom naumu Kavaja nije uspio, uhićen je i osuđen na 65 godina zatvora, kojeg je, dok ga nisu nakon 17 godina "robije spasili" supružnici Pavlović, služio u američkom federalnom zatvoru.
O samom Kavaji, koji je usput budi rečeno jedan od privedenih u akciji "Sablja" pokrenutoj nakon atentata na sprskog premijera Đinđića, najviše govori jedna njegova nedavna izjava srpskom časopisu NIN: "Nikada nisam mogao da zamislim da na čelu Srba stane jedan Hrvat, Josip Broz Tito, koga su Srbi služili."
Seoski put koji vodi kroz Pavlovićevo rodno selo Popovi zove se "Put Mire Pavlović" (navodno lokalni mještani svako malo sruše tablu s tim natpisom), a na spomeniku srpskom pjesniku Filipu Višnjiću, koji su Slobo i Mira podigli u središtu Bijeljine, u reljefu sa strane izrađeni su njihovi portreti.
Za svoje zasluge Pavlovići su od patrijarha Srpske pravoslavne crkve "ovenčani Ordenom Svetog Save prvog reda", navodi Slobomir.com pa nastavlja u nebesa uzdizati "Obiliće iz Amerike". Da ne duljimo i mi previše o "američkim Obilićima", jer je i ovo dosad navedeno dovoljno za opći dojam o "najvećim srpskim dobrotvorima"; slijedi kratak opis Slobomira.
Dobrodošli u Slobomir
Slobomir bi, prema podacima službenom siteu, trebao biti grad površine 44,6 hektara, sa željom širenja na okolnih 300 hektara nekad poljoprivrednog zemljišta, koje je nakon pregovora tvrtke "Slobomir" i vladom tzv. Republike Srpske doslovno oduzeto lokalnim poljoprivrednicima, zbog čega se još po sudovima tzv. Republike Srpske još uvijek tuže oštećeni ratari i tvrtka Slobomir. Unatoč sudskim tužbama, vlada tzv. Republike Srpske posebnim je rješenjem dala suglasnost za osnivanje "Slobodne zone Slobomir" u novom gradu – Slobomiru.
Slobodan Pavlović, naime, želi stvoriti srpsku verziju Hong-Konga ili Šangaja, gradove koji se nalaze u slobodnim trgovinskim zonama, a čiji korisnici stiču carinske, porezne i ostale pogodnosti. Kako piše srpski NIN, "ideja o bescarinskoj, slobodnoj trgovinskoj zoni čini se primamljiva mnogima koji su od Bijeljine već napravili švercerski grad, kako ga svi popularno zovu."
Zasad su u Slobomiru, piše Deutsche Welle, uz već nekoliko godina star "Pavlovića most" izgrađena i zgrada "Pavlovića Internacional Banke", zgrada vodovoda, zgrada "Univerzitet Slobomir" kao i nova bolnica. Nijedan od izgrađenih objekata još uvijek nije u upotrebi, a "ludi prorok" Pavlović tvrdi kako prve stanovnike Slobomir očekuje u roku od godine-dvije.
Izgradnja "Univereziteta Slobomir"
U užem centru Slobomira Pavlović misli izgraditi "tržni centar Knez Ivo od Semberije", koji će činiti bazu poslovnih djelatnosti grada.
Centrom Slobomira trebao bi dominirati divovski poslovni toranj nazvan, zamislite čuda, "Pavlovića kula", koji bi sa svojih 37 katova i 177 metara visine trebao biti najviša građevina na Balkanu.
Budući izgled "Pavlovića kule"
Doduše, Slobodan Pavlović i Branko Tupanjac, još jedan od bogatih američkih Srba i investitora u Slobomir, tvrde kako će "Pavlovića kula" biti viša od tornjeva Petronas u Kuala Lumpuru. Iako matematika koju smo mi učili tvrdi da je 452 metra (koliko su visoki tornjevi Petronas) više od 177 metara, tko smo mi da sudimo o ambicijama suludog Popovića?
Najtužnije u cijelog priči je, osim činjenice da je bračni bar samoljubivih luđaka sposoban ulupati stotine milijuna dolara u izgradnju umjetnog metropolisa u, da prostite, bijeljinskoj selendri, očito snažna politička pozadina ovog megalomanskog projekta po receptu Pavlovićevog imenjaka Miloševića – "svi Srbi u jednoj državi".
Podizanje spomenika Radovanu Karadžiću, pomoć osuđenom velikosrpskom teroristi Nikoli Kavaji, ideja izgradnja "grada blizanca" s obje obale Drine s očitim ciljem povezivanja Srbije i tzv. Republike Srpske, čitavo djelovanje Slobodana i Mire Pavlovića u Bosni i Hercegovini (naziv koji Pavlovići ne upotrebljavaju) može se sažeti u jednu rečenicu, koji je u razgovoru za srpski Glas Javnosti izrekao Pavlovićev kompanjon Tupanjac: "U celom svom toku Drina će ponajpre tu, između Mačve i Semberije biti ono što joj je istorijski i predodređeno: kičma, a ne granica jednog, srpskog naroda."
N.B.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati