Nikog nije briga

KLJUČNI PODACI
  • Odnos države prema ljudima koji su aktivno pridonosili kulturi nije posebno iznenađenje jer kultura je na ovim prostorima nešto što se događa drugima
  • Primjera je bezbroj i na rubu egzistencije pronaći ćete sve one umjetnike otpadnike koje su generacije prije nas nazivale legendama
Piše: Hrvoje Marjanović
utorak, 29.3.2011. 09:10
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Nikog nije briga

Screenshot: Youtube

SLUČAJ Ane Štefok koji se posljednjih dana počeo provlačiti medijima mnoge je natjerao da se ponovno zapitaju isplati li se u ovoj zemlji ostarjeti ili je prvog dana mirovine najbolje sjesti na santu leda pa djeci i unucima poviknuti "adio". Nekad velika pjevačka zvijezda bivše Jugoslavije ponovno je u tisku, ali ovog puta razlozi su tipično hrvatski i nemaju apsolutno nikakve veze s njenom karijerom. Barem ne direktno. Naime, priče o prodanim pločama i koncertima diljem svijeta, zamijenile su one o neotplaćenim kreditima, ostacima ručka iz obližnjeg restorana i pokušajima samoubojstva. Drugim riječima, još jedan dan u Lijepoj našoj.

Tko je pošten ne budi mu drug

Ana Štefok u ovoj priči definitivno nije usamljena jer na svaki takav medijski popraćen slučaj, dolazi najmanje stotinu onih o kojima nećete pročitati ni slovo. Prošećete li se ulicama vlastitog grada, vjerojatno ćete pronaći bezbroj takvih potresnih priča, a iste se ne moraju nužno odnositi na umirovljenike. Iako su mnogi od nas od toga udaljeni godinama, mirovina djeluje kao poučna horor priča za sve one bahate i još uvijek mlade Hrvate koji namjeravaju pobjeđivati rakove, prometne nesreće i srčane udare i ozbiljno su naumili dočekati "jesen života". Drznuo si se pobijediti smrt i za života uporno odbijao akumulirati ogromne količine ilegalno stečenog novca? E, zajeb'o si se jer sad te čeka sudbina gora od smrti. Sjećaš li se svih onih leševa preko kojih si mogao, a nisi? Seljačino! Kao nagradu, dajemo ti sitniš od kojeg jedva preživljavaš i odličnu ponudu kontejnera po kojima možeš rovati.

Odnos države prema ljudima koji su aktivno pridonosili kulturi nije posebno iznenađenje jer kultura je na ovim prostorima nešto što se događa drugima. U ovom kontekstu država je nešto kao bizarna verzija roditelja koji vam uporno govore: "Sinko, pusti kist/klavir/pero/knjigu i primi se otimačine i lopovluka jer zbrinuti su oni koji ne biraju načine". Nažalost, čak i ako ste jedan od onih koji su se primili knjige, jednog bi dana vrlo lako mogli kopati po istom kontejneru s onima koji su život posvetili umjetnosti. No, zasad je dobro.

Promatrači

Primjera je bezbroj i na rubu egzistencije pronaći ćete sve one umjetnike otpadnike koje su generacije prije nas nazivale legendama. A mi smo tako laki na okidaču kada nekog treba nazvati "legendom". Glup si i vulgaran? Legendo!

Nažalost, na isto to "legendarenje" nećete naići u ovakvim situacijama. Oboružat ćemo se pogrešno usmjerenim cinizmom i na gotovo sadistički način pričati o ljudima koji nešto predstavljaju. Servirat ćemo neku na brzinu sklepanu teoriju o tome da smo svi u istim govnima pa nema pretjerane potrebe roniti suze nad sudbinom onih koji nemaju za kruh. Zašto nije uštedjela kad je imala? Pobrini se ti, stara, za sebe i ne gnjavi nas tužnim pričama jer takve mi žalopojke totalno skenjaju cijeli dan pa uznemiren moram surfati kroz more vijesti o zvijezdama današnjice. Pjevačima koji su bitni u ovom trenutku. Vojskom netalentiranih koji su do naslovnica došli samo zato jer su povalili nekog poznatijeg pa u trenucima neopisivog ushita osjećaju da je svijet spreman za njihov debi album. Da je u igri par dobrih sisa i jasna snimka ševe, imali bi o čemu pričati. Ovako, na jedno uho unutra, a na drugo novi singl Nives Celzijus.

I dok smo nesvjesno stavljali tisuće eura na račun pjevača koji je aktivno radio na tome da nas prikaže kao naciju pastira koji veličaju fašizam i život ispod kamena, oni kojima bi se trebali ponositi i koji su u svijetu promicali domaću kvalitetu , dovedeni su na prosjački štap. I nije da slične priče nismo vidjeli bezbroj puta do sada, ali ova apsolutna nebriga za tuđu nesreću ili nečija dostignuća postala je praksa i samo dodatno naglašava bolesno stanje u kojem se nalazimo. Sve je svedeno na preživljavanje, probleme unutar naša četiri zida, kako će se nešto odraziti na nas i kako to nešto pretvoriti u povod za priču o nama. Šokiraju nas tobože bezosjećajni školarci koji gledaju tučnjavu i navijaju, ali ovo je nacija promatrača i tupavo promatranje postalo je uobičajena stvar. Ništa nije bitno jer ništa se ne mijenja, ništa ne možemo i ništa nas se ne tiče. Prosvjedi su za ovce jer mi smo precinični da bi sudjelovali. Gledat ćemo sve iz topline vlastitih domova i ostavljati sarkastične komentare.

Na kraju krajeva, tuđi nas životi ionako zanimaju samo onda kada je u priču uključen seks.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje