Pomozimo im, nemaju sluha

Piše:
petak, 19.3.2010. 07:23
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pomozimo im, nemaju sluha

Foto: RTL

MILA JELAVIĆ, pravobraniteljica za djecu ovog je puta izabrala veliku zvjerku. Pravog kapitalca. Naime, pravobraniteljica se okomila na žiri zabavno-prežvakanog showa "Hrvatska traži zvijezdu". Problem su, naravno, djeca izložena ponižavanju od strane nemilosrdnog žirija koji im govori da, vjerovali ili ne, ne znaju pjevati ili da su se obukli kao da su proletjeli kroz ormar Matije Vujice i putem pokupili ono najgore. Možete li u ovom trenutku zamisliti bilo što gore od čupave Anđe Marić koja vam govori da nemate sluha ili čupavog Foxa koji vam govori nešto što samo on može razumjeti?

Vjerojatno možete jer ipak živimo u zemlji u kojoj se za prava djece bore "stanovnici" Facebooka. Ali ovdje se ni ne radi o vama već pravobraniteljici koja nije u stanju iskopati cilj koji bi opravdao njenu titulu već energiju troši na misije koje donose medijsku pozornost.

Krv nije voda, ali ni mi nismo gluhi

Šesnaestogodišnjaci koji tamo završavaju, u nečijoj mašti možda i jesu nježni cvjetići koje gruba riječ može sasjeći u korijenu i onemogućiti ih u daljnjem razvitku. Svi istinski vjerujemo u to da su djeca naše blago, budućnost i mali neobrađeni dragulji koji će jednog dana zasjati i sjajem zasjeniti sunce. Roditelji i rodbina uvjerili su ih da su jedinstveni, talentirani i bolji od drugih. Ta bezuvjetna roditeljska ljubav koja ih je uvjerila da raspolažu bogomdanim talentom i dotjerala ih je tamo gdje im nije mjesto. Krik mučenog ratnog zarobljenika koji neki nazivaju pjevanjem samo u ušima nekritičnih roditelja može zvučati kao anđeoski pjev koji će ujediniti nacije u ljubavi prema milozvučju koje je poteklo ravno iz grla njihovih malih posljedica nezaštićenog snošaja. Krv nije voda, ali ni mi nismo gluhi.

Prekrasno je imati roditelje koji bezuvjetno vjeruju u vas i daju vam poticaj da idete dalje čak i kada cijeli svijet govori suprotno. To je njihova obaveza, ali stvarnost je tu da vas razuvjeri. Potrebno je s vremena na vrijeme spustiti ih na zemlju i prirediti im grubo buđenje jer to je ono što ne spada u radni dan prosječnog roditelja i to su stvari kroz koje svi prolazimo. Ne morate i sami biti roditelj da bi ovo znali, dovoljno je to da ste u jednoj fazi života bili kćer ili sin.

Ako ustrajete, jednog dana mogli bi postati gradonačelnik jer, na vašu sreću, živite u zemlji u kojoj se osrednjost osnažena samodopadnošću tretira kao kvalifikacija

I što je uopće toliko loše u tome da vam netko kaže da ne znate pjevati ili da ste se loše obukli? Otkad su glazbena kritika i modna laprdanja postala nešto na što obraćamo pažnju? Samo zato što kritičari i stilisti imaju titulu ne znači i da je ono što govore važno. Idete dalje jer postoje i gore stvari od nekog bezveznjaka koji vas trpi samo zato jer je za to plaćen. Možda niste rođeni da budete pjevač. Možda bi se trebali posvetiti nekim drugim stvarima. Primjerice, školi, a ne da gubite vrijeme trudeći se postati još jedna zvijezda u zemlji u kojoj se prave zvijezde nisu promijenile još od devedesetih. Glazbena vam karijera nastala u talent showu neće pomoći da pobjegnete iz jame bez budućnosti. Neki drugi poziv mogao bi vam dati priliku da zbrišete u zemlju gdje vas ni koncert Olivera Dragojevića neće dostići. Isto tako, nemate pet godina već šesnaest, a to je vrijeme kada bi se već trebali susresti s prvom kritikom. Na kraju krajeva, želite postati pjevačka zvijezda, pozirati pred kamerama, biti voljeni i glumatati pred očima javnosti, a taj posao uključuje i nemilosrdnu kritiku onih koji su ponekad prisiljeni slušati vas. Uz sve to, ako vas od starta slome i unište kritike, možda su vrtlarstvo ili filatelija bolji izbor zanimacije.

I ako izdržite "nemilosrdne" napade onih koji tvrde da nemate pojma o pjevanju ili da ste antitalent koji se kroz karijeru provlači svime samo ne glasom, jednog bi dana mogli uspjeti i završiti u žiriju nekog sličnog natjecanja kada ćete svoje osobne frustracije liječiti uvjeravanjem drugih u isto ono u što sami niste povjerovali. Na kraju krajeva, ne oduzimajte nam grube kritike jer to je ono što cijeli koncept drži na površini i bez njih, "Hrvatska traži zvijezdu" bit će samo hrpa klinaca koji grozno pjevaju.

Ne znate pjevati? Lišeni ste talenta? Osrednji ste fušer ispodprosječnih sposobnosti, ali puni neopravdane bahatosti? Big deal. Kao da je to ikog spriječilo da uspije. Ako ustrajete, jednog dana mogli bi postati gradonačelnik jer, na vašu sreću, živite u zemlji u kojoj se osrednjost osnažena samodopadnošću tretira kao kvalifikacija.

> Ostale komentare autora možete pročitati ovdje