Pušiona – ljetna šema: Priča o zaljubljenom gangsteru
NE SAMO kod mlađe ekipe nego odnedavno i u nekim medijima na državnoj razini vlada mišljenje kako se u Gradiću ništa ne dešava, kako je turistička ponuda na nuli, kako se nema gdje izići iza dvanaest i tako dalje i tome slično.
I to je istina, to da noćnog života nema. Međutim, nije istina da se ništa ne događa. Događa se hrpa jako zanimljivih stvari samo se treba malo potruditi pa upoznavati ljude, a ne grad. Naime, lokalno stanovništvo je tako živopisno da bi prosječni scenarist u samo jedan dan boravka u Gradiću uspio skupiti dovoljno materijala za par filmova.
Glavni akter najnovije priče, čiju pozadinu znaju samo odabrani jer je slučaj još uvijek na sudu, je Marin, tip kojeg sam upoznao prošlo ljeto i koji mi se, izuzmemo li sklonosti agresivnom ponašanju i kriminalu, činio sasvim kul lik. Priča je, vjerovali ili ne, ljubavna.
Sve je počelo u jednom od onih kafića za ekipu. To je tip ugostiteljskog objekta u koji navraća samo ekipa od vlasnika i još desetak tipova koji su zaljubljeni u konobaricu. Ona, naime, osim primarne ima i funkciju privlačenja što većeg broja muške klijentele.
Marin je bio kombinacija tih dviju skupina – frend od gazde, a usput i zaljubljen u nju tako da je po cijele dane visio u kafiću, igrao se redara, utjerivao vlasniku dugove i pokušavao zbariti konobaricu. No pošto ova nije pokazivala simpatije za njegovo agresivno ponašanje, dilanje i ine krim-akrivnosti to je čovjek pribjegao alternativnim metodama – pokušao je otkriti svoju emotivnu stranu i praktično joj pokazati da se iza te grube vanjštine krije ni manje ni više nego duša od čovjeka.
Žena je, naime, cijelo vrijeme pričala o psima. Očajnički je željela psa i dok je pričala o svom potencijalnom ljubimcu slagala je izraza lica koje slažu djeca kad žele sladoled, trptala okicama i bila baš ono…
Marin jednostavno nije mogao odoljeti pa joj je obećao psa. I to ne bilo kojeg nego upravo onakvog kakvog želi. Nabavio je negdje enciklopediju pasa i dofurao je za vrijeme jutarnje smjene da žena u miru, prije najezde gostiju, izabere onog koji joj najviše paše.
Žena je listala i listala i na kraju okinula na pekinezera, u narodu poznat i kao pizdolizac. Ovaj je rekao nema frke i dao se u potragu. Od krim-veza nije bilo neke koristi jer bi vjerojatno ispao smiješan da ćelavoj ekipi uleti s pričom “Može mi ko rješit pekinezera?” pa je stvar odlučio izvesti uredno, poput pravog pristojnog čovjeka, Hrvata i katolika – kupio je oglasnik, skužio tipa koji prodaje cijelo leglo i krenuo u dogovaranje.
Pekinezer košta pet tisuća kuna. Tu se trenutno sjebo, ali nije smio ispasti cicija pa je samo rekao OK.
Priča od tipa koji je prodavao psa bila je sljedeća. Kučka je skotna i treba okotiti mlade kroz petnaestak dana. Komad je pet tisuća kuna, a dvije i po treba dati odmah.
Marin je uredno isprsio lovu, rekao njoj da je stvar rješena i počelo je čekanje. Pet, deset, petnaest, dvadeset dana. Prošlo je, eto, više od petnaest dana i tip se nije javljao. Marin je nazvao njega, ovaj je odgodio stvar za koji dan pa se čekanje nastavilo.
Prošlo je još pet dana i od tipa ni traga ni glasa, kao ni od pekinezera i Marin je skopčao da ga je tip odlučio čavlati. Na hrvatskom, prevariti.
Bila je to klasična priča. Tip je mislio da pekinezere kupuju samo pičkice i da s varanjem njih neće biti nikakvog beda. Neće ga lupati jer su pičkice, a neće ga dati na sud jer su troškovi veći od pet tisuća kuna.
No, eto, svi se zajebemo barem jednom u životu. Marin je skupio dva frenda iz krim-miljea, obojica sto i nešto kila mišića žive vage, parkirali su tipu ispred stana, šmrknuli po lajnu bijelog i pokucali mu na vrata.
Istina, ovi su bili poprilično zbunjeni kad im je Marin uletio s pričom da trebaju lupati tipa zbog jebenog pekinezera, bilo im je smiješno, ali Marin je bio dio ekipe, a unutar nje nije bilo suvišnih pitanja.
Sad ide tragični dio priče. Otvorila je žena oko koje se vrtilo dvoje klinaca. Ovi trojica su uletili unutra kao luđaci. Ova dvojica su ženu i klince kulirali u kuhinji. Kao, nećemo vam ništa. Koliko uspješno dvije životinje na koki mogu nekog skulirati, procijenite sami.
Marin je za to vrijeme u dnevnom boravku masakrirao lika zajedno s pripadajućim kućanskim aparatima. Video, televizija, kompjuter, akvarij…
Onda je izvadio gan i tipu dao tri sata vremena da mu riješi pekinezera. Pustio ga je da se opere pa je zajedno s njim otišao do kioska gdje je ovaj kupio oglasnik i počeo zvati.
Nakon pola sata sva četvorica su se vozila prema Trogiru gdje ih čekao tip s pekinezerom. Ovaj razbijeni je sve platio.
Zatim je uslijedila jedna od najromantičnijih scena u Gradiću ever. Marin je upao s pekinezerom u kafić, konobarica samo što se nije rastopila, uzela je pekinezera i počela ga razvlačiti pred gostima, igrati se s njim, a na licu joj je bio smješak koji ima dijete kad dobije sladoled.
Veselje je trajalo cijelih sat vremena. Onda je uslijedio holivuski završetak. U kafić je upala murija, došla do Marina, uredno ga pretresla i uzela mu gan, a ova je s pekinezerom u ruci sve to u čudu gledala.
Prije nego su ga odvukli, uslijedila je brutal romantika. Marin je s lisicama na rukama već bio na vratima, murjak ga je držao za nadlakticu, a konobarica je sva u suzama dopilila do njega, zagrlila ga i počela ga ljubiti. Ljubila ga je sve dok je murjaci nisu odgurnuli.
"Isplatilose." - samo je promrmljao, a onda je zajedno s murjacima krezubo se cereći odšetao prema zatvoru.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati