Pušiona – ljetna šema: Vuco in Ingliš
NAJPRIJE sam slučajno naletio na Žanu. S njom i još dvojicom tipova sam prije pet godina imao jedno od boljih ljeta ever. Tad smo imali hrpu love, slobodan stan, a počinjalo je najduže ljeto u životu.
To je ono nakon srednje škole. Imaš skoro pet slobodnih mjeseci, nemaš obaveza, a love sam imao jer sam vodio jednu mjenjačnicu. Ukratko, mislili smo da je cijeli svijet naš. To se onda pretvorilo u konstantno pucanje svim i svačim i obećanja tipa "Bez obzira di ko bija, moramo ostat u kontaktu." Naravno, ekipa se raspala. Vidimo se tu i tamo, popijemo cugu, ali nema tu više one pubertet – priče iz tih davnih dana.
Mislim, ima kod tih tipova, a ne da mi im se objašnjavati da se čovjek u pet godina života u Zagrebu ipak malo promijeni. Enivej, naletio na Žanu i otišli na kavu. Tamo me ona poupoznavala s ekipom i na prvi pogled, stvarno mi se učinilo da je birc sasvim OK. Kao, sluša se pegla, ekipa duva, a svi loklani dileri redovito navrate pa bude i konkretnijih stvari. A onda nam se pridružio Luka. Poprilično šutljiv lik s kojim ona visi svaki dan. To se uglavnom svodi na duvanje i sjedenje ispred tog birca. Tu svi nešto čekaju. Ne da se baš definirati što, ali sjediš tu konstantno i nešto čekaš. To čekanje svako malo netko prekine rečenicom "Amo zapalit." nakon čega se čekanje nastavlja. Obično ne dočekamo ništa pa oko dva svatko od nas nadimljen kao pršut ode doma.
I tako, Luka sjeo s nama, upoznali se i nakon pet minuta sjeli u njegovo auto i krenuli duvat. Čovjek zna svako imalo romantično mjesto u Gradiću pogodno za duvanje. Čitaj, nema murije. Ovaj put se radilo o nekom kamenu s kojeg puca pogled na kanjon rijeke. Tome dodajte zalazak sunca i dvi đoke pa bi naslov slike mogao biti "Idila". I tako, sjedimo na tom kamenu i šprehamo.
Saznajem da se Luka bavi slobodnim penjanjem i raftingom, da je imao "burnu mladost" i da ga, citiram, "boli kurac što ko misli o njemu." Od tog svi pate u ovom gradu. Pogotovo žene. Javno mijenje je opasna stvar s kojom moraš znati taktizirati. Rijetko naletiš na tipove koji kažu "jebe mi se za to." a kad naletiš, skompaš se s njima jer su garancija da ti neće biti dosadno. A i jedini su OK u cijeloj toj štaćerećsusidi-priči. Ali, to naravno nije sve.
Nakon još desetak minuta priče, skopčamo da smo rođaci. Tu smo najprije zavarili od smijeha, a onda je krenula priča iz Kuma. "Ako te iko u gradu bude zajebava, samo se javi. Ima nas još." Tako da sam sad miran što se tiče cijelog onog sranja od prošlog ljeta. Vlada zakon jačeg, a rodbine, eto, ima u izobilju. A kad su, k tome, ovisnici o odrenalinu kao što je ovdje slučaj onda im time što zatražiš da nekom prebiju, glupo ali istinito, na neki način radiš uslugu.
Vratili se u birc. Tamo šef oragnizirao party za ekipu. Trešti poprilično sirov tehno, ovi unutra se skinuli do struka i divljaju. Tri Njemice sjede u ćošku i promatraju situaciju. I one čekaju. Za razliku od nas, jako točno znaju šta. To inače dođe kao razlika između nas i Europljana. Oni kad čekaju, znaju točno što to ima doći, makar se radilo i o maloljetnim klinkama. I tako, stojim nas troje, ekipa divlja, a želja za ulaskom u Europu raste i ispunjava prostor.
A Europa samo čeka i postavlja uvjete. Jedna cuga, druga, treća. Očekuju se i određeni maniri, barem odglumljeni. Očekuju se puno toga ali ipak sve završava na seksu. Neko jebe, netko najebe. Ovog puta Europa nije bila zahtjevna kao i inače pa je prva završila u WC s nekim ćelavim tipom, zatim druga s tipom kojeg smo svojevremeno zvali Leklerk po onom tipu iz "Alo, alo", a koji je na glasu kao najduži kurac srednje Dalmacije.
Tu je onda bilo vrijeme za eksperiment. Jer, sve se nekako preidilično poklopilo i nešto mi je smrdilo u cijeloj toj priči. Kao, sluša se elektronika, na momente i dobra, ekipa je OK, sigurnim koracima ulaze u Europu. A u Dalmaciji sam. Ne ide to tek tako. Bilo je vrijeme za testiranje. Dolazim do šefa i počinjem spiku. -Ej, legendo, da vidiš koji CD imam.
-Koji? -Vuco za američko tržište. Snimija je CD na engleskom.
-Sereš.
-Boga mi, oću ti ga donit?
-Ae. Vucin CD za američko tržište je nešto najbolesnije što se može čuti. Evo samo refren od "Volim piti i ljubiti" pa će vam sve biti jasno.
Love and drinking, love and dringing love and drinking is the way I thinking. I was born to be this way, And I´m sure I`ll die the same.
Enivej, šef je mislio, a ja se nadao da će to bit dobra for a. Da će ekipa to odslušat s ironičnim odmakom, nasmijat se i nastavit s peglom. Kurac, ovi se počeli grliti, ljubiti, urlati, skakati, Europa im pala u drugi plan. Njemice se počele iščuđivati. Kao, do prije pola ure su bili normalni. Rođak bio jako koncizan: "Sve ti je to šminka, rođače. Nema tu nikakve spike."
Ukratko, sasvim neplanski sam uništio party. Mislim, nisam ga uništio, otišao je u sasvim drugom smjeru, ali tako nagli prelaz nisam očekivao ni u ludilu. S hausa na Vucu i Thompsona u tri i po minute. Onda klapske, pa Dalmacija u mom oku. Urlaju kao da rade po kamenolomima, žile po vratovima izletile kao da će prsnuti i gledaju u te Njemice trudeći se biti romantični, a ove ih gledaju s laganim strahom u očima. Kao, skuži agresive.
Enivej, kad su izišle iz birca, naletjele su na Malog Vitu. To je klinac od oko 16 koji je mala legenda. Skroz OK lik. Ovaj ih je pogledao i provalio: "Judi, jeba me bog ako ste normalni! Pa ovo je mlađe od mene!"
Tu su svi prasnuli, a ove su se okrenule izgledajući glupo. Mislim, izgledale su kao tri Njemica od 16 koje su se upravo pukle u WC-u i sad im se zbog tog smije cijeli kafić dok Vuco dere iz pozadine na engleskom. Endless number of the women, I will kiss a lot of them.
Poanta se dogodila pet minuta kasnije kad je jedan od tih tipova došetao vani za naš stol, stao ispred Žane i provalio: "Ae glumi da si Čehinja, da te mogu kuvat."
fotografije:www.bug.com
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati