Pušiona: -T--rudna sam!

Piše:
ponedjeljak, 1.11.2004. 14:35
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: -T--rudna sam!

TONĆI je bio mladi sTudenT ligvisTike i slavisTike, a honorarno je radio u cvjećarni kod barba Trpimira.

Uskoro je bio Dan mrTvih i Tonći je zajedno s barba Trpimirom u koš sTarog zelenog Tamića slagao krizanTeme koje je Trebao prevesTi do Tržnice na Trešnjevci.

Baš kad je u koš sTavljao zadnju posudu s krizanTemama, sTigla mu je poruka. Izvadio je svoju sTaru Nokiu 5210 koja ga je sve više podsjećala na melodiku koju je imao u osnovnoj i pogledao.

Poruka je bila od TaTjane. "-T--rudna sam!“, pisalo je. Pokušao je nazvaTi, a iz mobiTela se javio poznaTi glas: "Svo-T--a na računu nije dovoljna za uspos-T--avu ovog poziva."

Nije časio ni časa. Kao gonjen nekom mračnom silom, sjeo je u Tamić i očepio po gasu.

- Čekaj, konju glupi! Sve š krizanTeme sjebaT! – urlao je barba Trpimir za Tamićem držeći u ruci sivu ceradu koju se baš spremao navući preko krizanTema.

Tonći ga je u reTrovizoru vidio kako bijesno maše, ali kao šTo rekosmo, njega je gonila neka viša sila i nije mu padalo na pameT niTi da uspori, a kamoli da sTane.

Dan je bio Tmuran. Padala je kiša i sve šTo je Tonći čuo bio je zvuk brisača i brundanje Tamićevog moTora kojeg je gazio do maksimuma.

Tamić je išao skoro sTo i poskakivao kao Tovar svaki puT kad bi naleTio na neku grbu na cesTi. LaTice od krizanTema, a nekad i cijele posude padale su po gradu i osTavljale iza Tonća Trag kao u Ivici i Marici.

Padale su po kolnicima i pločnicama i miješale se s kišom i blaTom Tako da je Taj Trag bio neke čudne, prljave boje. Kao kad čokoladu poliješ po šlagu pa se sve To smiješa u neku smjesu koja bojom i agregaTnim sTanjem podsjeća na pasji proljev.

 

Profesor Toksić već je TrideseT godina radio u isToj srednjoj školi i sjedio za isTim sTolom već TrideseT godina.

U razredu je vladao mir. Klinci su pisali konTrolni, a on je sjedio za Tim isTim sTolom koji ga je Tu zaTekao i prvog dana posla.

Gledao je po zidovima učione s kojih je na pojedinim mjesTima opadala boja, pogoTovo u ova vlažna razdoblja, a onda se, nabrijan krizom srednjih godina, bacio u razmišljanje o prošlom šTrajku prosvjeTnih djelaTnika i počeo se piTaTi "Čemu sve To?"

Čemu Tih TrideseT godina posla kad je sad ovako sjeban, jadan i nikakav i kad jedva krpa prvi s prvima? A uz To ga ni klinci ne jebu dva posTo. Prepisivali su cijelo vrijeme, samo se pravio da ih ne vidi.

Trubljenje s ulice prelilo je čašu profesora Toksića. Bijesno je oTvorio prozor i zagledao se prema ulici.

Na semaforu je vladala gužva, a Tip u zelenom Tamiću prepunom krizanTema kao da nije bio normalan. Sjeo je na Trubu kao da mu živoT ovisi o Tome da li će krenuTi minuTu prije ili kasnije.

Toksića je To TemeljiTo raspizdilo. Bijesno se okrenuo prema razredu.

- Saša, -T--in i Kedžo! PredajTe konTrolne!
- Ali, profesore! – javio se –T--in.
- NišTa, profesore! – urlao je ljuTiTo – PrepisujeTe cijelo vrijeme. IziđiTe vani! Zaključena vam je jedinica za razdoblje.

 

Zeleni Tamić s krizanTemama nasTavio je divljaTi po gradu kao da ga goni neka viša mračna sila na svakoj grbi poskakujući i isTresajući novu hrpu laTica koje su padale na zemlju i miješale se s blaTom.


Tomislav je u crnom odijelu, bijeloj košulji i kravaTi kisnuo pored cesTe držeći u ruci akTovku. U drugoj ruci držao je mobiTel i pričao s djevojkom.

- Tina, ne znam da li mogu više ovako?
- ŠTo je bilo?
- OpeT su mi svi zalupili vraTa pred nosom, neki su i psovali, a najgore je bilo kad su me primili u jedan sTan i ismijali me.
- Ne boj se Tomislave, Bog je na našoj sTrani. – odgovarao je mobiTel – Svi Jehovi svjedoci prolaze kroz To razdoblje krize. Moraš biTi jak. Bog će Ti daTi snage.

I baš kad mu se počela vraćaTi vjera i snaga, pored njega je proTuTnjao zeleni Tamić pun krizanTema Tako da ga je blaTo iz lokve TemeljiTo zasulo po novom odijelu od sTaroga.

- Jebo Ti Bog maTer! – zaderao se za Tamićem.
- Molim?! – zgražao se mobiTel.
- Nisam Tako mislio... Tina... Tina...

 

Zeleni Tamić nasTavio je svoj pohod po gradu. Tonći je TuTnjao sTo na saT i uz zvuk brisača smišljao šTo da kaže TaTjani kad je napokon ugleda. ŠTo god bi mu palo na pameT, činilo mu se poTpuno glupo.

Mislio je na lovu, da li je spreman posTaTi oTac, a onda bi se prisjeTio neplaćenih režija za ovaj mjesac, pogoTovo –T--elefonskog računa, i sve računice bi pale u vodu. ToTalno sranje!

 

- O, Bože pomozi! – promrmljao je TvrTko pročiTavši u novinama vijesT o novoj akciji MinisTarsTva kulTure koja će sTaTus slobodnih umjeTnika ukinuTi svima koji u zaradama prebace minimalnu cifru.

Osvrnuo se po aTeljeu koji je zapravo bio vlažni podrum s pogledom na cesTu u visini nosa i nervozno zapalio Tko zna koju po redu cigareTu. Samo Taj podrum košTao ga je Tisuću kunu i nije išao pod olakšicu jer je sve bilo na crno.

Nervozno je pušio i gledao prema plaTnu. Radio je na porTreTu jedne zvijezde domaće esTrade koju je naručio njen ljubavnik. Zapalio je još jednu cigareTu i počeo kašljaTi.

Onda se opeT osvrnuo po aTeljeu. Bio je sav zadimljen pa je oTvorio prozor da se malo provjeTri. OTamo je dolazio smog ispušnih plinova Tako da nije znao šTo je gore, ali je isTo osTavio oTvoren prozor.

U jednom momenTu, baš kad je slikao oči, s prozora je čuo nesnosnu buku. Pogledao je i ugledao gume zelenog Tamića i auspuh Točno u razini prozora. Krenuo ga je zaTvoriTi, a Tamić je baš u Tom momenTu krenuo i cijeli aTelje mu napunio dimom iz auspuha.

Počeo je kašljaTi kao blesav, iz dubine pluća i kad je napokon presTao i uspio iTvoriTi oči, ugledao je ogromnu hračku Točno na nosu zvijezde domaće esTrade. Krenuo je popraviTi sTvar, ali od hračke je samo napravio ogromnu fleku Točno na faci.

 

Zeleni Tamić s krizanTemama napokon se zausTavio. Tonći je parkirao kod sTudenTskog doma i nervozno, kao da ga goni neka viša mračna sila, uleTio u TaTjaninu sobu.

TaTjana je sjedila skvrčena na kreveTu i Tupo gledala u neku Točku na zidu. Kad je ušao, nije ga ni pogledala.

Sjeo je do nje i pokušao je zagrliTi. Odgurnula ga je i nasTavila sjediTi u poTpunoj Tišini. Oči su joj bile poTpuno crvene. Plakala je cijelo vrijeme.

- ŠTa ćemo? – Tonći je prekinuo Tišinu.
- Ja sam već odlučila. – rekla je mirno ne gledajući ga.
- ŠTo si odlučila? – piTao je zbunjeno.
- Abor-T--us.  

 Profil Denisa Lalića

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije