Pušiona: Ciju, ciju, tup*

Piše:
ponedjeljak, 17.2.2003. 08:13
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Ciju, ciju, tup*

U PROŠLOJ Pušioni spomenuo sam Dona. Onako usput. I obećao vam da ću naknadno objasniti o kakvom se tipu radi. Pa evo.

Ne znam koliko vas se sjeća Pušione s naslovom "Viagra za Belindu", pa ću vam je ukratko prepričati jer mi upada kao genijalan uvod u priču o Donu.

Dakle, u Rumunjskoj postoje nekakva sela s hrvatskim stanovništvom u blizini Temišvara. A kako smo mi Rumunjskoj zapad, to svi studijski sposobni dođu studirati u Zagreb. O trošku Ministarstva, naravno.

I tako je u domu na Savi postojala cijela ekipa tih hrvatskih Rumunja ili rumunjskih Hrvata, kako želite. I bili su sasvim maknuta ekipa. Ono, banč ov friks. A to je više nego dobar razlog da ih prihvate u bilo koju ekipu. Pogotovo splitsku jer je ovima uvijek potreban netko dežuran za sprdanje.

Jedan od tih Rumunja je i dilao i, nemam pojma kako, uspio zbaviti kutiju Viagre. Kako to nikome nije uspio prodati, podijelio ju je s ekipom. Kupili su plastičnu lutku, dali joj ime Belinda, u jednoj sobi gledali pornjavu i čvakali Viagre, a u drugoj se redali na Belindi, kako bi već koga došao red.

Ideja je, vjerovali ili ne, bila Donova, a jedini je od njih studirao teologiju. Ali ne samo studirao, nego je bio sjemeništarac, dakle budući pop koji je svaki slobodan dan (kad bi ga pustilo iz sjemeništa) provodio na Savi.

A kako je Don odlučio biti pop, to je još bolesnija priča. Donovi starci su bili i ostali ortodoksni katolici. To se inače dešava tim Hrvatima izvan Mame Domovine, a i nekim u njoj. Ono, Hrvat=katolik, nacionalni identitet i takve pizdarije.

I ne bi to bio toliki problem da im se, kad je Don imao oko tri godine, nisu razboljele obje krave. Onda se stara zavjetovala da će joj sin, ako krave ozdrave, biti svećenik. I, jebiga, krave ozdravile.

(Koliko je u svemu tome nadnaravnog, nemam pojma. Uglavnom, nije im padalo na pamet zvati veterinara nego samo popa. Onda su svi molili oko tih krava, ovaj ih blagoslovio, ova se zavjetovala i krave par dana kasnije ozdravile.)

Uglavnom, Dona su odgajali da bude pop što on, naravno, nije shvaćao ozbiljno pa se opijao kao luđak, brijao sa seoskim ljepoticama i radio sve ostalo što normalni ljudi rade. I tako sve dok nije postao studijski sposoban. Tad su ga starci ucijenili da, ako želi ići na studij u Hrvatsku, mora upisati teologiju.

Kad je Don skopčao da je jedini način da ode iz te vukojebine to da upiše teologiju, nije se puno dvoumio. Pristao je.

Taj nagli obrat starcima je u početku bio malo sumnjiv tako da je par mjeseci visio samo u kući i crkvi i molio kao luđak da bi im na kraju upao s pričom da je čuo POZIV i da jednostavno MORA biti pop jer Bog tako hoće. Naravno, tu priču su popili.

I tako je Don upao u sjemenište.
A onda je počeo brijati na karijeru. Kao, kad diplomira otić će u Njemačku ili neku drugu dobrostojeću zemlju s dovoljnim brojem Hrvata. Jer ti naši Hrvati izvana, kaže Don, pljuju lovu za Crkvu kao blesavi. A kad već daju za Crkvu, ostat će nešto i njemu. Planirao je tamo raditi dovoljno dok ne skupi dovoljno love da se osamostali, otvori kafić ili starta nekakav posao. Onda bi otkačio i faks i crkvu, oženio se i nastavio živjeti po svoju.

Bio je to sasvim dobar plan i uspio ga se držati čak dvije godine. Visio je po sjemeništu, družio se s tim, kako kaže, fanaticima i nekako preživljavao taj režim. A vikendom je i dalje brijao po Savi.

To je trajalo sve dok ga jedna brucošica sa Save nije došla tražiti u sjemenište i složila tamo cilo sranje. Onda su Dona šutnuli na razmišljanje pa sad klošari po Savi. To rade ovima za koje nisu sigurni da su načisto s tim da li su dovoljni jaki da izdrže sve nedaće tog zanimanje. Čitaj, zabranu sexa, opijanja i, sačuvajmebože, droge.

Don je uspjevao spojit sve to, imao je plan, ali, eto, mala se zaljubila u pičku materinu, bila razdjevičena, sve to doživila malo drukčije nego Don i sjebala mu planove.

Mislim, nije mu ih skroz pomutila, samo sad ima prazan hod od godine dana i vraća se tamo. A kroz to vrijeme kroz praksu razmišlja o sexu, alkoholu i narkoticima.

A tu malu je otkačio na istu šemu na koju i ostale. Ma i dobio ju je na istu šemu kao i ostale.

Don je svojevremeno skužio da se te brucošice koje dolaze iz provincije na Savu pale na popove. Ne u fetiš smisli, nego nešto kao ove normalne žene na pedere. Kao, neosvojiv je i ako uspiješ zapeglat s njim, napravila si nešto za popizdit veliko.

Međutim, zajeb s tim klinkama bio je u tome što bi im Don slagao nevjerojatne priče, a pogotovo sad dok je na razmišljanju.

Upao bi u menzu, skužio koju koja bi zablesila u njega, a bilo bi ih dovoljno jer je čovjek, jebiga, visok i crn, sjeo joj nasuprot i krenuo moliti. Kao, prije hrane. Onda bi joj rekao "Prijatno." i krenula bi nekakva spika.

Tu je redovito prepričavao kako je budući pop, kako je dobrovoljno otišao na razmišljanje jer nije načisto s nekim stvarima, jer voli žene i ne zna da li je sposoban za sve to, kako je novi u domu i kako nema ni jednog frenda. Onda bi otišli na kavu i nastavili druženje.

To bi bili dani vrhunskog preseravanja. Ponašao bi se ful-pristojno, ova bi ga svaki pu našla u molitvi, govorio bi joj kako je predivna ali kako nije siguran ni u što, a ne želi je povrijediti i tako sve dok ova ne bi pukla i uhvatila ga za jaja. A one bi redovito brijale da će se između Boga i njih, on odlučiti za njih.

Nakon što bi skopčao da cijela priča ide u smjeru u kojem on ne želi da ide (čitaj, žena se zaljubila), složio bi spiku kako se vraća u sjemenište, kako je sagriješio, počeo bi plakati i još bi na kraju nju okrivio za sve. Ove su ispaljivale.

Onda bi se Don bacio na neku novu.

I trajalo je sve to do prije nekih mjesec dana, a onda se Don, vjerovali ili ne, zaljubio. Naime, na istu šemu je zbario klinku koja je bila hit od prvog dana kad je došla na Savu i pojavila se u Petici.

Zajebavao se s njom skoro dvadeset dana, a onda je i ona pala. Ali, jebiga, pao i on. Satima je prepričavao kako se žena, sad kad je otkrila sex, samo želi ševiti i kako u sexu pristaje na sve. Kako je najsretniji čovjek na planetu i kako će odjebati i sjemenište i Njemačku i blablabla.

A onda mu je ova, ničim izazvana, uvalila čavlinu. Skopčala mala da se, sad kad je u metropoli, može malo skuplje prodat i pozdravila ga. Jebiga, te provincijske ljepotice sa Save nekad znaju biti praktične do bola.

Don se nakon toga umalo ubio. Ubijao se polagano, nekih sedam dana. Bocom votke i deset sati Dražena Zečića dnevno.

I onda smo se, jebiga, ubijali s njim. Ono, čovjek pati pa ideš patit s njim i usput se naroljaš.

A za vrijeme jednog od tih opijanja, Don je imao moment prosvjetljenja. Ustao je onako razjeban, osvrnuo se po sobi, pogledao nas, digao pogled prema nebu, raširio ruke i provalio: "Jebote, stvarno ima Boga."     

* ptice umiru pjevajući

                                  denis_lalic@yahoo.com

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije