Pušiona: Drago, p(r)opuši!
PRVO što sam napravio nakon što sam pročitao tekst Drage Pilsela, odnedavno kolege mi s Indexa, bilo je pripaljivanje cigarete, onda druge, onda sam skopčao da ih nema više u kutiji pa sam istrčao vani po novu i nastavio.
Mislim, kad čovjek kojem se kolumna zove Pušiona pročita tekst u kojem netko tretira pušače kao zadnju gamad i pukne rečenicu "Ja sam za život, pušači su za smrt." osjeti se poprilično ugroženo. Dapače, pomisli kako mu egzistencija dolazi u pitanje.
Pa sam se, eto, kao "pametnjaković koji puši" dvije kutije dnevno odučio "dignuti na zadnje noge i dreknuti: pa ti si Pilselu krvavi diktator, strašan tiranin, ti si monstrum!"
Dakle, ovo bi, kao, bila polemika. Nedavno sam nešto čitao o tome. Detaljnije, bavio se malo, kako se to voli nazvati "najknjiževnijom" polemikom u Hrvata, onoj između Matoša i Ujevića kada je ovaj drugi odlučio od pravaša postati narodnjak.
Uglavnom, kad je polemika u pitanju, trebalo bi se raditi o izmjeni argumenata mada se to najčešće svede na podjebavanje onog drugog i napadanje. Ili, po Matošu, najgore što možeš napraviti je braniti se i priznati onom drugom da je u pravu.
Pa ja ću to upravo napraviti. Dakle, kolega Drago, uglavnom ste u pravu, ali biste, to je moje skromno mišljenje, mogli malo poraditi na pristupu i crno-bijeloj viziji cijele stvari.
Citati:
"Jesam li za rat protiv pušača na javnim mjestima? Jesam! Ja sam za to da ih se onemogući, da ih se javno diskreditira, da im se udara po džepu teškim novčanim kaznama."
Ili
"Ma, znate što? Fućka mi se što će ti ljudi reći i kako će reagirati. Ja sam za život, a pušači su za smrt. Reći će: pa što tebe briga ako se mi trujemo sami? Ne, nije tako. Trujete druge a i nas maltretirate jer moramo plaćati vaše trovanje i vaše liječenje. Zato, dame i gospodo koji pušite: popušite već jednom!"
Ukratko, drage kolege pušači, kolega Drago poziva na otvoreni rat protiv nas. A kad je rat u pitanju i kad se ovako napada, onda se treba uzvratiti istom mjerom. Dakle, kolega Drago, p(r)opušite!
Dobro, znam da vi očekujete da ja sad krenem u pljuvanje po dragom kolegi, da kažem "Boli me kurac što on piše, i dalje ću pušit." i tome slično. Ali, time bi jako iskusnom novinaru i vrhunskom znalcu zanata, pače, čovjeku koji se na sjednicama Izvršnog odbora HND-a truje tuđim dimom, ostavio hrpu prostora za protunapad pa ću to poslije.
Zasad ću ga samo podsjetit na barba Smoju koji bez španjuleta nije ni u zahod išao te na rečenicu koja se često čuje, recimo to tako u novinarskim krugovima, a ta je "Jebeš novinara koji do pedesete ne doživi barem jedan infarkt." i postavit mu neka pitanja. Idemo redom.
Dakle, kaže moj kolega: "Žalim što će još, po svemu sudeći, još puno vremena proći dok se i kod nas ne dogodi pamet i dok se ne izborimo, pa i najstrožim kaznama, za pravo na zrak i da se ne vraćamo doma otrovani i usmrđeni tuđim cigaretama."
Ja bi tu malo citirao Woodya Allena koji kaže: "Ne vjerujem zraku kojeg ne vidim." Što time želim reći? Želim reći da na nekim križanjima u gradu, u nekim dijelovima grada, u nekim javnim prostorima, više vjerujem cigareti nego tome što udišem. Ili, kad vas već zamara zrak koji dišete, preporučio bih vam odlazak na selo ili pljuvanje po domaćoj industriji. Pa Zagreb se, kad se dolazi iz Karlovca, ne vidi od dima.
Idemo dalje. Kaže Drago "Doduše, Hrvatska ima Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda (NN 128, od 30.11.1999), ali tko ga uopće poštuje?!" kao da mu nije jasno u kojoj državi živi. Ovo je Hrvatska, tu postoji hrpa zakona koje nitko živ ne poštuje. Znam da je to problem, ali zamarati se time nije zdravo. Dapače, mislim da je zamarati se time što u Hrvatskoj malo ljudi poštuje zakone za čovjeka štetnije od pušenja.
Zatim: "Trujete druge a i nas maltretirate jer moramo plaćati vaše trovanje i vaše liječenje." Tu imam samo jedno pitanje: "Da li će netko prosječnom Slavoncu kad, eto, jednog lijepog dana uđemo u EU, moći upasti s argumentom da jede premasnu hranu, da je to štetno za zdravlje i da on ne želi plaćati njegovo liječenje?" Možda će i moći, ali kakva će biti reakcija ovog drugog, procijenite sami.
To bi, kao, bio pokušaj protuargumentacije koja se, kao što vidite, uglavnom svodi na to da je sve to o čemu Drago sanja na terenu prakse u Hrvata skoro pa i neizvedivo.
Zašto? Zato što u njoj živi hrpa ljudi poput mene koje za sve to o čemu on piše živo zaboli neka stvar. Iz jednostavnog razloga: VOLIM PUŠITI! UŽIVAM PUŠITI! UŽIVAM JESTI MASNO! i to neće promijeniti niti jedan zakon baš kao što me ni činjenica da su droge ilegalne nimalo ne sprečava da uživam u njima.
Sad ide dio u kojem sam, kao pravi Hrvat, jako raspižđen.
Možete zabraniti pušenje, zaboli me, pušit ću još više, iz čistog inata, pogotovo kad mi se kaže da sam "za smrt." Oformit ću ilegalno tržište cigaretama i spustit im cijene koliko god mogu pa da puši narod naš i usput zaraditi hrpu love. Od te love ću otvoriti restoran s dvije prostorije (jednu za normalne, a drugu za turbo-pušače) i u njima ću prodavati meso, najmasnije meso koje postoji na tržištu. Ma prodavat ću meso od krava koje puše!
I dobit ću rak! Dobit ću onaj rak grla kad ti ugrade onu rupu na vratu tako da mogu pušiti dvije cigarete odjednom, onda će mi ugraditi još jednu, pa još jednu tako da mogu cijelu kutiju pušiti odjednom. A liječenje će mi, po zakonima EU-a, plaćati Drago Pilsel i ostali zdravi Europejci.
Zašto? Zato što sam hrvatski pušač-mesožder i nema te Unije koja će to ikakvim zakonom promijeniti.
Ako bude trebalo, postat ću i domoljub, izvesti stvar obrnutu od Ujevića i od narodnjaka postati pravaš te gradom nositi transparent HRVATSKA NIKAD NEĆE BITI CROATIA!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati