Pušiona: Kad ona ima tipa

Piše:
srijeda, 18.6.2003. 13:00
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Kad ona ima tipa

ZAŠTO bi cura koja ima tipa i kojoj veza, kaže ona, funkcionira, željela išta s nekim drugim? Konkretno, sa mnom. Iako zna da nisam peder.

Nije da ne vjerujem u muško-žensko prijateljstvo, ali to najčešće vodi nečem trećem. Čemu, zna se, a nije HDZ. Dobro, ima i iznimaka, ali njih ćemo ostaviti za neki drugi tekst.

Najčešći uzrok je taj što njoj postane dosadno u vezi, počinje je živcirati što cijela stvar lagano prelazi u kolotečinu, a onda se pojaviš ti, urokana beštija bez nacije i ambicije koja bi se samo zajebavala, koja ima vremena za preslušavanje svih njenih emotivnih i inih zajeba i ona se počne preispitivat.

To, jebiga, često traje jako kratko jer ona kad-tad skopča da ti još uvijek nemaš u planu prestat biti urokana beštija pa se uz tebe ne osjeća sigurno. Ono, nije sigurna gdje ćeš prespavat sutra, možda i na hitnoj. A, jebiga, nisi ni ti. Onda se cijela priča ili razvodni ili prestane. Mislim, rijetke su cure koje bez imalo kalkuliranja ulaze u vezu. Znam da ih ima, ali ja nekako jako rijetko nalećem na takve.

U cijeloj priči postoji još i treća osoba koja najčešće nema pojma što joj se događa iza leđa, a kad skopča može doći do popriličnog sranja.

To poprilično sranje dogodilo mi se prošlo ljeto u onom gradiću u kojem sam konobario i o kojem sam pisao. A pošto je cijela stvar završila, da se o njoj pisati s "objektivnim" odmakom.

Bila je lijepa kao zlatnim suncem obasjan cvijet i svi su gledali u nju i …, ali cura je bila zauzeta, tip je bio malo zajeban, i svi bi ostali uglavnom na gledanju. Idila. Njoj je sve to skupa malo išlo na živce, a istovremeno joj malo imponiralo.

A onda sam ja upao u cijelu priču, što bi rekli u tom gradiću, kao muva bez glave. Došao se malo kulirati od exeva i zaradit pare. I to čipo u kafić u kojem je radila. Postali kolege.

To za sobom povlači desetak sati zajedno svakog dana. Onda sam joj prepričavao sve zgode i nezgode iz bijelog svijeta, sva sranja u kojim i jesam i nisam bio, a ona svoje emocionalne i ine probleme. Bila je u sličnim govnima kao i ja u tim godinama (imala je 18) s tim tipom kao dodatnim zajebom. Kao, ona bi brijala i htjela "još nešto" od života osim tog "usranog grad s usranim ljudima", ali zaručena je i može se jebat.

Pičili su Oliver i Gibonni (hrv. Điboni), letjeli su galebovi, ecstasy u krvi je divljao, imala je genijalno tijelo, krivo je more… Mislim, kužite što se dogodilo.

Mislim, imali smo mi dosta zajedničkih zajeba, kopčali se nakako, ali budimo realni, sve je to bila nadgradnja na genijalno tijelo i oči kao u psića.

Onda se malo skrivali po gradu, držali se za ručice, hodali plažom, ljubakali se itsl, a onda je tip skopčao što je na stvari i upao u kafić s planom ubojstva iz nehata. Naravno, mene, a ne nje. Srećom sam bio pravovremeno obavješten pa sam škiva.

Tu je onda počelo pravo sranje. Ona ni nakon toga nikako da ga otkopča. Kao, boji se jer ja odlazim za mjesec dana i onda je opet u govnima.

Ukratko, radili smo sranja jedno drugom nekih mjesec dana. Ja bih brijao s nekim ljetnim galebicama i trudio se da me ona vidi, ona bi brijala s njim i trudila se da je ja vidim, a on je brijao mene upucat ili napucat, svejedno.

Naravno, umiješala se i moja bagra uz spiku: "Glup si, doslovno, ka kurac, ali ako oćeš sranje, s tobom smo." Srećom, ostao sam koliko-toliko normalan pa je izostao masovni fajt.

I trajalo je to sve dok on nije otišao na nekakav službeni put. Onda sam starce poslao na selo i nju dovukao u stan. Na jedan vikend. Ona nakon toga reče: "Ovako, dakle, izgleda sloboda. Ovo mi je bija najbolji vikend u životu." Ja rekoh: "Odjebi sve i dogodine dođi studirat u Zagreb. Čekam te gore." Ona reče: "Volim te. Nemoj me zajebat, molin te." Ja rekao: "Ne boj se, koke, sve će bit OK".

Onda sam ja otišao, a tip se vratio. Kad mu je rekla da je gotovo, tip je izvadio nož, i ispred nje se izrezao po stomaku i rukama. Ona se usrala, ja ga poželio ubiti i popišati mu se na leš.

Zivkanje i izjave tipa: "Nemoj me odjebat, molin te, ispalit ću od cilog ovog sranja. Samo me ti kužiš i blabla" trajele su još nekih mjesec dana dok nisam skopčao da pokušava vodit dvostruku igru. Onda mi se sve skupa zgadilo pa sam otkačio cijelu stvar.

Ona i dalje konobari dolje i vjerojatno će se udati dogodine, a tip mi je po frendu poručio da je, ako me još jednom vidi u tom gradu, spreman ići u zatvor. Tako da se dolje pojavljujem s dva bodyguarda ili s obrambenom spravicom u džepu. Ali, ko ga jebe, vraćam se ovo ljeto pa da vidimo ko je luđi…


I tako sam opet solirao neko vrijeme uz sporadične jednokratne alkoholno-ex-speed brijice koje bi prestajale zajedno s djelovanjem narkotika. A onda sam doživio svojih pet minuta slave.

Bio sam na stejđu ispred 700 ljudi, na 7mg apaurina i četiri štoka, čitao stvar o Njoj i sav ženski dio publike se razgalio. Valjda i Ona. Mislim, ne ova iz prvog dijela nego "moja prva ljubav" (ofucano malo, a? jebiga.) Još iz ranopubertetskih dana.

Mislim, ima tih žena koje ti usmjere život u nekom pravcu i cilo jebeno vrime nosiš sa sobom dio njihove spike. I ona tvoje. Bez obzira što živite na 300 km udaljenosti. Konkretno, s njom sam zaplio prvu đoku, prvi put se nalio i transformirao se iz "dobrog dječaka" u onu urokanu beštiju iz prvog dijela.

Onda sam sišao sa stejđa, ona me zagrlila kao da će me ugušiti pa smo zalipili do WC i potegli po lajnu najjebenijeg speeda u životu. Sve zalili s litrom vina and the rest is the legend.

Zabrijali smo na nekom zidiću, daleko od cile te rulje, a onda je rekla: "Pazi, momak mi je u publici." Ona i inače ima taj zajeb da nikad ne znaš da li joj tip s njom momak ili nešto nedefinirano. "Boli me kurac!", rekao sam.

Nakon toga smo se dovukli do stana (svi troje), on je zaspao na mom krevetu, a mi smo potegli još po lajnu i zalipili na Jarun. Ležali na travi i mazuckali se. Kao kad smo imali 16. Genijalno jutro! Skoro kao ono kad je ova iz prvog dijela rekla: "Volim te. Nemoj me zajebat, molin te."

No, kako to inače u bajkama ne ide, sve je prestalo kad je prestao speed. Vratili se u stan i sad tu ide jedna od bolesnijih scena ever. Ja sjedim na fotelji, svi organi sjebani, kljucam, ona mi sjedi na koljenu s glavom na ramenu, kljuca, mazimo se, a tip sjedi na stolici, gleda nas i puši duvan.

Mislim, vjerojatno je pizdio, ali bio sam presjeban da bi me bilo briga i za šta. Onda u scenu još upada Drago, stane na vratima, složi facu s koje možeš pročitat samo "Koji kurac!" i nestaje. A kad njemu nešto nije bistro, onda je stvarno neki zajeb u zraku.

Priča je završila skoro pa klasično. Ona je otišla, a na kraju izgovorila opet klasiku: "Mi ćemo uvik imat jedno drugo. Nekad mi se čini da me samo ti kužiš." Ja se osjetio ko posran.

To je najčešća rečenica koju će vam prosut žena koja zapravo nema pojma što želi. Koja i bi i ne bi. Šta bi plesač-konobar rekao: "Koja bi se jebala, ali da jon ne uđe".

A uopće nije stvar u kuženju. Stvar je u slušanju. Samo trebaš sjedit preko puta i slušati šta ona ima za reć. Mislim, ne se pravit da slušaš nego stvarno slušat. Onda ispadne da je kužiš. A možda je jednostavno stvar u tome da, kad se sve zbroji i oduzme, ni ja nemam pojma što bi sa sobom. Vječito u nekom međustanju. Moguće da je to od trave.


A nakon te se cijela stvar preselila u cyber-space. Ta cijela priča bila je jako naivna i totalno friendly (nismo se ni vidjeli, jebiga), ali je ona to uspjela poprilično zakomplicirat.

Počelo je s njenim mailom na ovu adresu ispod teksta. Jednim od rijetkih s par inteligentnih rečenica unutra. Onda smo nastavili. Nakon par uvodnih, prebacili se na malo intimniju spiku, na osobne stvari itd, a onda sam predložio da se upoznamo.

Mislim, još uvijek ne vidim što je u tome bilo "čudno". Dopisuješ se s nekim mjesec dana, pričate jednom drugom stvari koje ne pričate baš svakom i sasvim mi je logično da se nađete na kavi.

Rekla je da ne želi riskirat. Da je zadovoljna u vezi. Sad, tu sam ostao malo posran, ali jebiga. Jer, ako ti jedna kava može ugrozit vezu, onda bi trebalo malo razmislit o njoj.

I ništa, dopisivanje se nastavilo, a onda je rekla da prekida i dopisivanje jer da je on valjda skopčao i da mu smeta i da, opet, ne želi ugroziti vezu.

Ta stanka trajala je nekih sedam dana, a onda je opet poslala mail. Ona bi nastavila s dopisivanjem. Ja odgovorio (u skraćenoj verziji): "Jebiga, srećo, neće ići". Mislim, to bi-ne bi da se istolerirat kad je uživo, ali ovako je čak i za mene malo previše.

U zadnjem mailu stajalo je ovo:

No da ovo sad ne ispadne sve prepatetično i prekenjavo, uistinu se
veselim svakom mejlu dobivenom od tebe jer zvučiš razumno, čak i kad sereš:)

Kako bi pojasnila što mislim, pozivam se na Orwella - 1984:
"Osjećaj da u osnovi nije važno je li ..... prijatelj ili neprijatelj,
on je osoba s kojom se može razgovarati. Možda čovjeku nije toliko do toga da bude voljen, koliko da bude shvaćen. U stanovitom smislu, oni su prisni,
negdje... ima mjesto na kojem se oni mogu sastati i razgovarati."

Da se ne ponavljam, pogledati par pasusa iznad. Dakle, posložimo logički stvari: ona je sretna u vezi, ali joj treba još netko tko je kuži. Sad postavljam retorička pitanja: Zar te osoba s kojom si sretan/sretna u vezi na bi istovremeno trebala i voljeti i kužiti? Zar ljubav ne ide u kompletu s kuženjem? Ali što reče jedan kolega u jednoj knjizi reče jedan stari filozof kojem se ne sjećam imena: "Žene počinju ondje gdje prestaje logika".


I, da ne bi pomislili da je ovo zadnji slučaj, jučer sam na faksu upoznao curu i završio s njom na kavi. Naručila je votku u deset ujutro što je više nego dovoljan razlog da je saslušaš.

Nakon sat vremena, izgovorila je prvu magičnu rečenicu: "Ne znam što bi sa sobom", nakon još pola sata drugu: "Imam dečka već šest mjeseci", nakon još pola sata treću: "Jebote, znam te tek dva sata, a imam osjećaj kao da se znamo par godina."

Na kraju je rekla: "Željela bih se nabombonirat s tobom. Imam filing da bi nam bilo genijalno." Onda ja: "A tip?". Onda opet ona: "Ispiti su. Kao, učim." i nasmije se. Onako.

 

Da zaključim stvar. Kolega kojeg sam citirao nekidan mi je rekao da me pali crnjak. Sjebane žene, izgubljeni slučajevi i tako dalje.

Drago kaže da sam u kurcu i da bi napokon trebao naći neku "normalnu žensku", da patim od pubertetskih zajeba, da možda i podsvjesno brijem na zabranjene stvari, da se ne upuštam ni u šta šta nije komplicirano i bolesno na neku šemu, da sam ovisan o adrenalinu…

A njemu treba vjerovati jer je sretno zaljubljen, jer oboje znaju, barem okvirno, što žele u životu i izgledaju mi sretno.

Opet, za Vecu koji je poginuo tako što se za najvećeg vodostaja spuštao niz najzajebaniji slap u državi bez ikakve zaštite i Beku koji još uvijek zna u jedan ujutro pogasiti svitla na autu i vozit se tako po magistrali u suprotnoj traci, dvojicu tipova iz stalne postave prve ekipe, ja sam goli kurac.

Opet, kad se sve zbroji i oduzme i kad se odjebe svaka filozofija – ljeto je zraku, cura super izgleda i želi se bombonirat sa mnom. Što bi vi napravili?

 

denis_lalic@yahoo.com

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije