Pusiona: Kako sam usao u Europu

Piše:
srijeda, 7.4.2004. 10:54
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pusiona: Kako sam usao u Europu

TO JE INACE naslov zadnje knjige Damira Karakasa. Ne Karakasa sa s, nego Karakasa, samo kako sam, eto, usao u Europu i kako ovaj tekst pisem po europskim standardima, to nema slova c,s,z,d.

A zasto sam usao u Europu? Pa kako je opasno krenula polemika s kolegom Pilselom po pitanju pusenja i nepusenja u civiliziranom svijetu, to sam
kao pravi novinar, odlucio ispitati stanje na terenu. Spakirao sam torbe i spicio do Berlina.

I evo, tu sam vec cetiri dana i, ono, jos ne znam gdje sam. Pravi Ivica Kicmanovic, mali seljo upoznaje svijet. Nego, idemo redom.

Da bi se uslo u Europsku Uniju, treba najprije uci u Sloveniju i izici iz nje. A posto je ovo, kao, nekakav putopis to treba nesto reci o Sloveniji. Dakle, Slovenija je mala zemlja izmedju Hrvatske i Europske Unije koja sluzi za to da bi Hrvati kroz nju prosli kad idu u Europu i da bi Europljani prosli kroz nju kad idu u Hrvatsku na more. Kao stovidite, nekih posebnih dojmova o njoj nemam jer bas kad mi se u glavi trebao oblikovati prvi dojam o njoj, autobus je vec bio na austrijskoj
granici.

Tu vas uredno izvedu iz busa, pogledaju malo prtljagu, lupe vam pecate, a onu Bosanku s klincem koju Slovenci zajebavaju pola ure, puste prvu jer ipak zena putuje s klincem.

I onda, napokon, nakon dugih godina cekanja, nakon godina mraka i patnje, usao sam u Europu i prvo sto sam napravio - pripalio sam cigaretu. Bijeli ronhill u Europi dobije neku posebnu aromu. Ne mogu vam tocno opisati kakvu, ali zamislite da se vozite u autobusu satima bez cigarete i onda nakon tako duge pauze zapalite. E, bas takvu aromu bijeli ronhill ima u Europi.

I tako, sad sam u Austriji. Austrija je zemlja puna dojmova, krava, milka cokolade i Austrijanaca, ali to se nista ne vidi jer se putuje po mraku. Tako da me se u Austriji najvise dojmio aparat za dobit plisanog medu koji mi je ukrao jedan euro. Naime, ispred jednog od restorana pred kojima smo se zaustavili, bio je postavljen onaj aparat s klijestima. Tu ubacis euro, vozis klijesta, a ona ugrabe medu ako si ih dobro naveo.

Uglavnom, pojelo mi euro! Tu sam, naravno, popizdio. Jebemu mater, da mi se to u Hrvatskoj dogodilo, nikom nista, normalno da te neko zajebe ili da neki stroj ne radi. Ali ovo je EU picka mu materina, ovo je nasa ljepsa buducnost, kako ovdje moze ne radit aparat za dobit plisanog
medu!?!?!

Od bijesa sam zapalio cigaru i cekao da mi netko dodje reci da ne smijem pa da mu kazem "Ko te jebe! Popravi aparat pa onda trazi da se pridrzavam standarda!"

Ali nitko nije dosao pa sam zaspao i probudio se u Berlinu. Istrazivanje pusackih navika Europljana moglo je poceti.

(Intermezzo: Ako vam se tok misli u ovoj Pusioni ucini cudan, to je zato sto je u ovoj prostoriji u kojoj tipkam zabranjeno pusenje pa svako
dvije recenica izlazim vani i usput izgubim misao.)

Dakle, Berlin. Izisao iz busa, upao u cekanicu, trazim pepeljaru, nigdje je nama. Sranje! Onda sam uletio u dio za pusace koji je bio mnogo manji i bas kao sto kolega Pilsel kaze, namijenjen gradjanima drugog reda. I tako stojim s par Turaka, pokojim Bosancem i jos par odrpanih tipova, pusim i gledam ove u dijelu za nepusace. Jebiga, kad bolje pogledas, i oni ti se cine gradjanima drugog reda. Onda sam skopcao u cemu je stvar. Samo se gradjani drugog reda voze busom, oni normalni putuju avionom jer
imaju lovu. Tu sam, eto, na vlastitoj kozi osjetio da osim spolne, rasne i inih diskriminacija postoji i ona ekonomska, samo o njoj nitko ne prica. Ona se dogadja nekako spontano.

Ostatak dana proveo sam zujeci po Berlinu. Zajeb kod zujenja po Berlinu je u par stvari. Prvi je taj sto nema toliko kafica kao kod nas. Naime, vecina ljudi je zaposlena pa si ne mogu priustiti cjelodnevno visenje i zujanje po kaficima. Logicno slijedi da ih ima manje.

Druga zajebana stvar kod zujanja Berlinom je ta sto ti u njemu nije bas bistro sto je centar grada, a to Dalmatincu koji po defaultu trazi rivu
kao mjesto vjecitog zujanja ili Dalmatincu koji zivi u Zagrebu i trazi centar kao mjesto za zujanje, zna biti pravi problem.

Zajeb s tim centrima je posljedica opcepoznate stvari iz povijesti, popularnog zida, jebo ga, kad je grad bio podjeljen za zapadni i istocni pa je svaki imao svoj centar. Onda kad su se spojili doslo je do poprilicne dileme koji da bude "glavni".

Zajeb je jos povijesniji ako odemo dalje u proslost i od jako nacitanog slucajnog prolaznika kojeg upitas "Ver z d fakin sentr?" cujes lekciju
iz povijesti u kojoj ti on isprica da je Berlin nastao od hrpe razbacanih sela koja su se, eto, spojila u mrcinu od grada. Pa sad ti popij kavu u centru! Nema sanse, cista znanstvena fantastika.

Ali, eto, odlucih da mi centar budu Brandeburska vrata i okolica i tu se dogovorih naci s vodicem. Idemo do Sonyevog centra na kavu.

Ja cijelim putem nabrijan na pusenje, pere me tolika paranoja da se bojim i na ulici zapaliti, a ovaj me gleda s cudjenjem. Objasnjavam mu o
cemu se radi, a ovaj umalo blokao od smijeha.

Objasnjava mi da Nijemci nisu toliko militantni kad je pusenje u pitanju, da je dozvoljeno pusiti skoro svugdje osim u podzemnoj, a i to
je iz sigurnosnih razloga. Da cak nemaju ni odvojene prostorije u kaficima i restoranima. Ukratko, pusi ako ti se pusi.

To me toliko odusevilo da sam putem do Sonyevog centra spusio skoro pola kutije odusevljen protuargumentom za kolegu.

Medjutim, kad smo dosli blizu, oprao me totalni sok. Tu mi je sve postalo bistro. Pritom mislim na odnos velicina.

Da pojasnim, ono sto se u Savskoj gradi blizu Cibone nije toranj, ono je obicna berlinska zgrada. Toranj je nesto drugo, visine otprilike tri onoga.

A kad sam usao u Sonyev centar, cigara mi je ispala iz usta. Pejzas kao iz Petog elementa, ne onog birca kod Cibone, nego onog filma, jebote.
Sve puno ogromnih screenova, zgradurina, gledas nebo, a nemas pojma je li umjetno ili pravo, usred svega nekakva fontanica za koju opet ne
mozes isprve reci je li prava. Ono, pejzaz iz 31. stoljeca, samo cekas da se negdje parkira Enterprise i da izleti keptn Picard i sjedne popit
kavu.

I tako, ja, mali jadni Hrvat, usred svega toga narucujem espresso, od soka zaboravljam pripaliti cigaru, pokusavam misliti, ne ide. Mozak mi
odjednom primio toliko sokantnih informacija da mu se dogodio data overflow. I nije toliki problem u kolicini tih informacija koliko u velicini svega toga. Jedino cega sam usred svega toga cijelo vrijeme bio svjestan bilo je kako sam mali i jadan, kako je Hrvatska mala i jadna, kako je sve ovo svjetlosnim godinama daleko od nas, kako nam, ako pozele, mogu raditi sto zele, kako je Zagreb zapravo gradic, a Split predgradje, kako nemamo sanse i kako ikakva borba protiv ovoga na neki
nacin, nema smisla.

Da ne duljim, totalno sam se sjebo. A onda sam vidio cijenu espressa - 2 eura, cirka 15 kuna. Tu sam se osjetio jos sjebanije. Mislim, kod nas se
covjek moze opiti za tu lovu. Medjutim, kad sam ga probao, skuzio sam da je to bio najbolji espresso koji sam probao u zivotu. Opet, mozda sam se podsvjesno natjerao da uzivam u svakoj kapi.

A onda - temeljiti i nenadjebivi sok koji me umalo kostao karijere. Tip upire prstom u jednu zgradurinu i kaze da je to zgrada njemackog
sindikata za medijske djelatnike. Tu mi je cigara ispala iz usta. Dragi citatelji, svi hrvatski medijski djelatnici bi stali na samo jedan kat te zgrade, a ima pun kurac katova. I tako sam u tu zgradu zablesio kao tele u sarena vrata, gledao je otvorenih usta, u cudu, ovaj me pitao je li treba naruciti secera i vode da me izvadi iz stanja soka, a onda je zazvonio mobitel.

Zove Drago Pilsel i pita ima li smisla da nastavljamo polemiku ili da je jednostavno prekinemo. Ne morate mi vjerovati, ali dok sam blesio u tu zgradu, taj poziv me toliko odusevio da sam pozelio zagrliti Dragu kao supatnika u onom sto se nazivaju hrvatski mediji.

I, naravno, odgovorio sam mu. Valjda je jasno i sta. Mislim, dok gledate zgradu njemackog sindikata za medijske djelatnike, skuzite da medijska polemika i o kakvom problemu u Hrvata nema smisla pa makar se radilo i o tako bitnoj stvari kao sto je pusenje.

Profil Denisa Lalića

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije