Pušiona: Otkrivanje Krista
ŠTO DA ČOVJEK u katoličkoj zemlji napravi kad u rane jutarnje sate kroz prozor ugleda dvadeset centimetara snijega? Stane kod prozora i gleda ga kako pada, u tišini bez kraja, u tišini bez kraja.
Onda se pomoli. Nešto u stilu: „Hvala ti Bože što ću se smznut ko pička ako odem do grada.“ Onda se malo vrzma po dnevnom boravku pa malo preformulira molitvu: „Hvala ti Bože što imam pokriće da ni danas ne odem nigdje.“
Onda se spusti do trafike, kupi dva kila novina i cigare, skuha kavu, upali radio, srola si đoju i počne se izvrsno zabavljati. Tu i tamo baci oko na snijeg što vani pada, u tišini bez kraja, u tišini bez kraja.
Zabava najprije krene s radija koje uleti s viješću o povijesnom posjetu Sanadera Papi. Zašto povijesni? Zato što je prvi otkako je Papa izišao iz bolnice.
Sastanak je trajao deset minuta. Naduvan katolik to doživi ovako – Papa ga je primio, rekao nešto kao „Mmmm..nnnn...ššš...blaaaah...“, a onda je vatikanska diplomaciji doktoru Ivi sljedećih par sati objašnjavala što je Papa zapravo htio reći.
Onda novine nastave sa zajebancijom. Naime, u Večernjem pišu o skandalaznom otkriću da je Bush svojevremeno pušio travu, a zaletila bi mu se tu i tamo i koja lajna koke.
Međutim, stoji u nastavku teksta, Bush je onda otkrio Krista, postao uzoran građanin i bacio se u politiku. I, evo, vidite šta se dogodilo.
Tema će, sad već pogađate, biti svi oni likovi koji su Krista otkrili tek u poznijim godinima, poput onog katoličkog doktora kojem se Krist, iznenađujuće, otkrio baš tamo negdje početkom devedesetih.
A sad se, vječnom i provjerenom metodom našeg barda Tadijanovića, vraćamo u rodno selu sve tamo do početka devedesetih kada je otkrivanje Krista, recimo, bio trend.
Priča je već toliko puta prožvakana da je postala klišej, ali ponavljanje je majka znanja pa ćemo se malo prisjećati.
S pojavom mlade demokracije, u mom selu se nekako sam od sebe raspao Savez komunista. Barem njegova podružnica u tom kraju.
Većina članova je onda, grupno, otkrila Krista. Pričalo se kasnije da im se ukazao na jednom od sastanaka kako ne bi po selu morao tražiti jednog po jednog.
Onda su se oni grupno učlanili u HDZ, skompali se s popom te se grupno pokrstili uz popovu spiku kako Bog najviše voli zalutale ovce.
Neki su suseljani iz tog iščitali da Boga boli kurac za ove obične, male, jadne, poslušne ovce pa su od tih dana počeli zaobilaziti crkvu.
Ali su zato ovi postali fanatični vjernici pa je Crkva tako nije ništa izgubila.
A fanatičnost su ispoljavali na svom dojučerašnjem partijskom kolegi koji nije otkrio Krista (valjda čovjek nije stigao na taj sastanak) nego nastavio po svoju tvrdeći da je pacifist, da ne želi ići u rat te da je vojni rok proveo u Beogradu pa se boji da ne upuca vlastitog sina za kojeg ne zna ni da postoji.
Ovima, sad kad su otkrili Krista, pacifizam nije bio na kraj pameti pa su čovjeka raznim metodama (zastrašivanje, šikaniranje, izolacija) pokušavali uvjeriti kako je krajnje vrijeme da ga i on otkrije, ali su ga uspjeli dovesti samo do psihijatrijske dijagnoze. Čovjek je završio na psihijatriji, a da li je tamo otkrio Krista, nitko ne može znati.
Iz cijele priče vam je valjda jasno da je jako praktično otkriti Krista, pogotovo u Hrvatskoj.
Ni u Rumunjskoj stvari nisu puno drukčije. Sjećate se Dona? Onaj lik što je radio snježni kurac. Njegova priča je još praktičnija.
Kad je bio klinac, starcima se u tom njihovom selu punom Hrvata, razboljela krava pa se stara zavjetovala da će, ako krava ozdravi, prvog sina školovati za popa.
I sad, kad je Don došao u studijske godine, čovjek poželio otići iz tog sela i upisati faks u Zagrebu. Ministarstvo je tad stimuliralo sve te Hrvate iz dijaspore, čak i rumunjske.
Stara je bila srca tvrda i tek kad je Don, videći da nema drugog izlaza, otkrio Krista, stara je popustila pa se čovjek dokopao Zagreba i upisao teologiju.
Krista je praktično otkriti i ako ste bivši đanki. Ne mislim tu sad na Bush – đankije koji su zapalili dva puta u životu nego na one hardcore đankoze koje i starci odjebu pa im je otkrivanje Krista i odlazak u komunu, uz samoubojstvo, jedino rješenje.
Zatim, praktično ga je otkriti i ako ste pedofili. Onda... dobro, nisam toliko napušen.
A Krista je, izgleda, praktično otkriti i ako se planirate kandidirati za predsjednika Amerike, pogotovo ako ste zapalili koju đoju do tada.
Ali meni tu nije jasna jedna stvar. Ako prije nago otkriješ Krista pušiš travu, šmrčeš koku i zajebaješ se po Teksasu, a nakon što ga otkriješ pokreneš rat u Iraku i, ukratko, generalno sjebeš stanje na planeti, što je bolje?
Ja izabirem ovo prvo, a ako mi se Krist baš odluči otkriti, imam filing da ćemo se razumjeti skroz dobro.
Mislim, taj tip je pričao s gorućim grmom.
PS: Ovaj tekst je trebao biti napisan po novoj gramatici, ali to je zvučalo predibilno čak i za Pušionu.
Denis Lalić
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati