Pušiona: Papa i Hrvati

Piše:
ponedjeljak, 2.6.2003. 14:15
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Papa i Hrvati

ZAMISLITE kako je tek don Živku Kustiću. On svoju Pušionu piše svaki dan. Čovjek svaki dan mora ispisati stranicu-dvije teksta koji čitateljima moraju biti zabavne, lijepe, poučne i tako dalje.

Planiram se jednog dana naći s njim na kavi ili jointu da popričamo malo o tome. Kao kolege. O temama, o iskustvim s pisanjem, o skupljanju materijala za tekstove.

Njemu je nekako lakše. Čovjek se inspirira Biblijom. Svaki dan drži propovijed, pročita neki tekst i onda najprije bakicama na misi sve potanko obrazloži pa stvar prenese na papir oduševljavajući svekoliko katoličko čitateljstvo Jutarnjeg lista.

To je genijalna taktika. Naprosto me oduševljava iz dana u dan. Pa sam uletio u dnevni boravak. Tamo je Don čitao nekakav časopis i slušao radio.

- Šta tražiš? Rizle su ti u onoj drvenoj kutiji.
- Sveto pismo.
- Daj, nismo na Savi, imaš rizle u kutiji.

Naime, dok smo živjeli u domu, rolali smo nekad u listove iz Svetog pisma. Bili su najtanji od sve literature koje smo imali. Svaka soba dobijala je po primjerak prilikom useljenja.

- Ma ne triba mi rizla. Triba mi neki tekst.
- Stvarno si napušen, jebote.
- Ma ne seri. Idem pisat jutarnju propovijed ko don Živko.
- Puka si.

Pretražio sijeli stan. Bibliji ni traga.

- Imamo li mi uopće to?
- Nemam pojma, pogledaj po ovim knjigama od gazdarice. Možda ona ima.

Ništa.

- U kurac, nemamo Bibliju u kući.
- Imaš je na internetu pa skini.
- Ne da mi se sad zajebavat s tim.
- Nađi Katolički radio. Tamo ti uvik bude toga.

Srolali, zapalili i upalili Katolički. Išla je neka stvar s jako produhovljenim tekstom, s Isusom u glavnoj ulozi, u metal izvedbi.

- Nemoj me jebat, skuži dokle su naši metalci dogurali.
- Ide taj metal s tim. Nabrijava. Skuži Thompsona.

Išla je nekakva emisija u kojoj su najprije izreklamirali knjigu nekog svećenika o, pazi sad, krizi srednjih godina, a nakon toga krenuli pričati o Dr. Mertzu. To je onaj lik što će ga Papa sad kad dođe proglasiti svecem.

Uglavnom, voditelj kojem malo štekaju samoglasnici pa Isusa svako malo prekrsti u Issa je pričao o tom Mertzu kao da se Isus uselio u njega. Kao da nas je lično oslobodio stoljetnih prokletstava i poveo u slobodu. Duhovnu, naravno.

Onda je pročitao jedan njegov tekst. U tekstu tip doslovno piše kako je skužio da je Katolička crkva The crkva, kako su sve druge ništa prema njoj te se zaklinje na doživotnu vjernost toj istoj Crkvi. Isusa, Boga, vjeru, ljubav i tako spomenuo usput.

- Jebote, filma. – kažem – Zakuneš se na vjernost instituciji i oni te proglase svecem.
- Banaliziraš stvar. – kaže Don – Napušen si.
- Dobro, jebiga, ali ne moš tako uletit. Moja crkva je zakon, sve ostale su za kurac. Mi smo face, blablabla

Onda su se počeli javljati gledatelji. Prva je pitala nije li to idolopoklonstvo. To što ovaj brije po tom svecu bez ikakvog "kritičkog" stava. Ovaj se zbunio, ali uspio se izvadit. Dogmatski. "Iss je Iss. Sveci su njegovi poslanici na zemlji. Ne mogu bit kao Iss, ali se trude."

Onda je nazvala jedna časna i baš kad smo očekivali nastavak hvalospjeva ova uleti.

- A gdje bi se mogla kupiti ta knjiga o krizi srednjih godina?

Don se počeo valjati po podu od smijeha. Ovaj se opet zbunio.

- Pa… ne znam… u knjižarama.
- Ma znate. – ova nastavlja – Baš mi se činilo zanimljivo, voljela bih to pročitati.
- Pa… i molitva pomaže. – kaže ovaj popovsko-pokroviteljski.
- Ma znam, molim se svaki dan, ali ipak bi to voljela pročitati. Imam osjećaj da bi mi pomoglo.
- U redu, u redu. – otkačili je.

Onda je tip nastavio pričati o dolasku Pape i kako se svi moramo duhovno pripremiti za njegov dolazak.

- Triba nabavit dima. – kažem Donu.
- Zašto?
- Pa Papa dolazi.
- Čekaj, kakve to veze ima?
- Pa zadnji put kad je bija u Splitu, deset dana prije i deset dana posli nisi moga ništa kupit u gradu. Nigdi. Rulja je krizirala kao ovi u Beogradu prije misec dana.
- Sereš.
- Ozbiljno, očistili su cili grad. Znam da zvuči nemoguće, ali tih dvadeset dana u Splitu nisi moga ništa nabavit. Inače im se valjda ne da. A izgleda da se može.

Srolao je još jednog.

- Popizdili smo. Ali onda je Beka uspija nešto rješit. Diler mu da svoj dim. Platili smo 150 kuna četri jointa. Mogli smo se dopom puknit za te pare, jebate.
- I?
- I ništa, najbolji dim šta san pušija u životu. Neko špricano sranje. A taj tip je šprica tu travu svakakvim sranjima. Priča mi je Beka da ih je u Pomorskoj cilo vrime častija. Da su tek posli skopčali da je, ustvari, radija pokuse na njima. Kužiš, šprica je dim rastopljenim bonkasima, LSDem, Apaurinima, didovin tabletama za schizofreniju, donija u razred, počastija i onda gleda kako rulja reagira.
- Koji luđak!
- Aha. Ovo je bilo totalno bolesno. Gledali smo Mr. Beana, a ja san ima film da san s njim u televiziji. Ono, da sidi do mene i gleda me. Bolesno.

Onda je Don sasvim nenadano ispalio, baš kao još desetak ljudi s kojima sam zadnjih dana pričao na temu.

- A zamisli da Papa umre u Hrvatskoj.
- Znam, svi živi pričaju o tome. Doživili bi turistički procvat, HDZ bi pobjedio na izborima, Thompson bi napravija svjetsku karijeru i porasla bi nam popularnost. Možda bi i u EU upali priko reda.
- Da, jebote, Thompson mu najavio pjevati. E, zamisli Papu kako sluša Čavoglave. Ono, Thompson počne "Za dom!", a onda svi ušute i bude stanka od pet minuti dok Papa odgovori "Spreeeemni".
- Ma to mu se šteka da ga razvede od Daniele Martinović. Sigurno ga sve babe u selu zajebavaju zbog toga. Kužiš, znaš koja je to sramota kad si razveden. Samo ga Papa može spasit.
- E, e,… A zamisli scenarija. Papa umre u Hrvatskoj, za vrime koncerta i zadnja stvar koju napravi bude da razvede Thompsona i Danielu Martinovic. Jebote, Thompson bi posta doživotni predsjednik.
- E sad stvarno sereš.


                                  denis_lalic@yahoo.com

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije